Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
NOVA PRESTROJAVANJA

Piše: Marijan Križić
 
GRUZIJSKI ČVOR I FATIMSKA TAJNA

Nakon ruskoga tenkovskog "izleta" u Gruziju vjerojatno je i posljednjem neupućenom i
"neovisnom" promatraču postalo mnogo toga puno jasnije, te su se poput sapunice raspršile neke iluzije. Ponajprije ta da je navodno nestala blokovska podjela svijeta i da više nema potrebe ni za kakvim obrambenim savezima.

Štoviše, čini se da se tek sada vrši ubrzano i veliko prestrojavanje u kojemu je na djelu stvarna podjela svijeta, čije nepremostive suprotnosti sve više bujaju. Nasuprot njima dade se naslutiti da je blokovska i hladno-ratovska podjela svijeta nakon Drugoga svjetskog rata zapravo bio deal velikih sila, pobjednica nad Hitlerom i silama osovine.

Nakon raspada komunističkog sustava i golemoga sovjetskog carstva, Rusija je teturala u teškoj političkoj i gospodarskoj krizi, u potrazi za identitetom davno izgubljenim u vatri i dimu dvaju revolucija iz 1917. te višegodišnjega građanskog rata koji je potom uslijedio. Velike čistke iz tridesetih godina prošloga stoljeća, Drugi svjetski rat, golemi egzodus i proširenje sovjetskog imperija pod dubokim su pepelom zagušile bogatu riznicu kulturnog i duhovnog bogatsva najveće zemlje pravoslavnog kršćanstva i prostorno najveće zemlje na svijetu, dvostruko veće od goleme Kine ili Sjedinjenih Američkih Država.

Neki su u propasti sovjetskoga imperija i sloma komunističkoga sustava već vidjeli da je na djelu duhovna obnova Rusije, iščitavajući da se ostvaruje privatna objava iz Fatime o obraćenju Rusije. Aleksandar Solženjicin, autor genijalnih književnih djela u kojima je razobličio strahote staljinističkog sustava i Staljinovih logora, kojih je i sam bio žrtva, s oduševljenjem je promatrao buđenje nove pravoslavne Rusije. Već sama činjenica da nije vidio kako drugi narodi doživljavaju bratski zagrljaj "velikoga brata", navodi nas na oprez.

Vjerojatno ni najsmioniji promatrači i analitičari političkih zbivanja u svijetu nisu mogli pretpostaviti da će golema Rusija pred očima zaprepaštene svjetske javosti na ovako grub način, s izgovorima koji su tanji od onih iz basne o janjetu koje navodno muti potok vuku koji stoji uzvodno, zabosti svoje čelične klinove u meko tkivo slabašne Gruzije.

Svjetska javost očito nije trebala dugo vremena da odgonetne rusku prijetnju da će nešto učiniti nakon što su Sjedinjene Države, Europska unija, a potom i čitav niz drugih zemalja priznale neovisno Kosovo. Uspoređivati pak Kosovo s Južnom Osetijom i Sjevernom Abhazijom značilo bi zapravo amnestirati Miloševićevu agresivnu politiku, koja je po svojim stravičnim posljedicama ušla u memoriju suvremenoga svijeta kao ponavljanje hitlerovskog obrasca "ugroženog naroda", "lebensrauma", etničkog čišćenja i genocida.

Borba za dominaciju na strateškim točkama kojima se nadziru svjetski tokovi nafte i plina nije nikakva novost. Ona je na ovaj ili onaj način konstanta ljudske povijesti. Unatoč svim manjkavostima suvremenoga svjetskog poretka, ona kroz svoja međunarodna tijela, konvencije i druge međunarodne dokumente ipak nadzire događanja i države, kako bi se ukinula višestoljetna praksa da svatko radi što hoće, ili još bolje, što može. Stoga je Rusija uistinu zaprepastila svjetsku javnost zbog načina na koji je, u slučaju Gruzije, pogazila norme i kodeks ponašanja suvremenoga svijeta. Obrazac je to ponašanja koji bismo mogli očitati u 19. i ranijim stoljećima, u kojemu su imperijalne sile poput golemih, proždrljivih riba gutale male ribe.

Ovako samovoljni postupci ne samo da su opasan presedan, nego otvaraju novo polje u odnosima među državama. Svijet se počeo dijeliti i okupljati prema prepoznatljivom geopolitičkom obrascu. Svakodnevo instaliranje raketa koje brane jedne, a ugrožavaju druge (ovisno iz kojeg se kuta gleda) ne samo da ne sluti na dobro, nego vrlo jasno sluti na zlo...

Kada već spomenusmo fatimsku tajnu o obraćenoj Rusiji, povijest nas uči da "sila Boga ne moli", a još manje mu se obraća. Obraćenje često slijedi nakon što pojedinci, narodi ili države dožive zemaljski slom, i tada se prisjete da postoje i veće i važnije vrijednosti od onih koje su (samo) na Zemlji.

Treba li na tom tragu iščitavati i najnovije događaje?

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s