Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pavlova godina
 
Na putu prema Damasku

Piše: Darko Tepert
 
PAVLOVO PROROČKO POSLANJE

Osim Kristova uskrsnuća, ono što je sveti Pavao doživio na putu prema Damasku zasigurno je događaj koji je ostavio najdublji utjecaj na prvotno kršćanstvo, ali i na kršćanstvo svih vremena. Pavao taj događaj nikad izravno ne spominje u svojim pismima, ali ipak daje naslutiti da je imao neko iskustvo koje je korjenito izmijenilo njegov život. U Djelima apostolskim, koja su napisana nakon Pavlovih poslanica, sveti Luka čak tri puta prepričava Pavlov doživljaj.

Prvi put taj je događaj opisan u trećem licu (usp. Dj 9,1-19), a u preostala dva navrata sâm Pavao pripovijeda što mu se dogodilo (usp. Dj 22,6-16; 26,1-18). Pavao, tada još imenom Savao, koji je prethodno bio među najžešćim progoniteljima kršćana, koji je "pristao da se Stjepan smakne" (Dj 8,1), koji je "pustošio Crkvu: ulazio u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu" (8,3), te je bio "sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim" (9,1), sada je odlučio od jeruzalemskog velikoga svećenika tražiti preporuke za sinagoge u Damasku, koje bi mu omogućile da i ondje sve kršćane koje nađe, "okovane dovede u Jeruzalem" (9,2). Na putu u Damask obasjala ga je svjetlost s neba, a on se srušio na zemlju i začuo glas: "Savle, Savle, zašto me progoniš" (9,4). Na Savlovo pitanje: "Tko si, Gospodine?", dolazi odgovor: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!" (9,5). Pisac Djela apostolskih na osobiti način tako želi naglasiti bitno jedinstvo koje postoji između Krista i njegove Crkve. Progoniti kršćane, znači progoniti samoga Krista. Trostrukim ponavljanjem samoga događaja, ovdje u obliku pripovijedanja, a kasnije u obliku Pavlova svjedočanstva, naglašena je i njegova važnost. U Djelima apostolskim na isti je način triput ponovljen još samo izvještaj o Petrovu viđenju u Jafi i o obraćenju rimskog satnika Kornelija (Dj 10; 11,1-18; 15,6-11).

Dan kada je Savao postao Pavao

Petrovo iskustvo omogućilo je širenje evanđelja među poganima, a Pavlovo iskustvo osposobilo je glavnog izvršitelja toga zadatka. Doista, kad u Djelima apostolskim Pavao drugi put prepričava svoje iskustvo, on navodi i ove Isusove riječi: "Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem, da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu, te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima" (26,17-18). Pritom su navedene riječi prve pjesme o Sluzi patniku iz Knjige proroka Izaije, gdje Bog svome sluzi kaže: "Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima..." (Iz 42,6-7). Pavao na taj način prima proročko poslanje da naviješta i svjedoči Krista. Vidljivo je to i u Pavlovim riječima kako ih je zapisao u Poslanici Galaćanima: "Ali kad se Onomu koji me odvoji već o majčine utrobe i pozva milošću svojom svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima..." (Gal 1,15). I proroka Jeremiju Bog je oblikovao u "majčinoj utrobi", te mu je rekao: "Prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te" (Jr 1,5). Pavao je, dakle, i sam svjestan da je kod njega riječ o naročitom proročkom poslanju i to poslanju poganima, a sve je to usko vezano s iskustvom Sina kojega mu je Otac "otkrio".

Često se ovaj događaj na putu prema Damasku naziva Pavlovim "obraćenjem", pa čak i liturgija Crkve slavi blagdan Obraćenja svetoga Pavla. Ipak, taj izričaj nije najsretnije izabran kad je riječ o ovom izvanrednom slučaju i nije u skladu sa smislom što mu ga daju Pavlove poslanice ili Djela apostolska. Pavao nije prešao iz jedne religije ili vjere u drugu. Do toga trenutka nije još nastupila službena podjela između kršćanstva i židovstva, pa bi se moglo govoriti tek o tome da je Pavao prešao iz jedne židovske sljedbe u drugu. Nije to bila ni neka njegova religiozna kriza koja bi prouzročila prelazak iz neke osrednjosti vjere u zauzet vjerski život. Ta Pavao je uvijek bio "Hebrej od Hebreja, po Zakonu farizej... po pravednosti zakonskoj besprijekoran" (Fil 3,5-6), te je nastojao iskreno služiti Bogu. Pavao nije opisan kao raskajani grešnik koji je konačno našao put dobra, a još manje kao kakav agnostik koji je prihvatio Boga i vjernički pogled na život. Nije dakle riječ o obraćenju, nego o nečem mnogo dubljem.

Pavlov poziv

U susretu s Kristom Pavao je postao "novo stvorenje", pa će i on sam o tome napisati: "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!" (2Kor 5,17). Otada, moći će reći: "Ta meni je živjeti Krist" (Fil 1,21). Pavao gleda na događaj na putu u Damask kao vrhunac svoga postojanja: od rođenja Bog ga je vodio polako i strpljivo do toga odlučnoga trenutka kad ga je Krist "zahvatio" (Fil 3,12) i zauvijek učinio svojim. Inicijativu u svemu ima Bog koji izabire koga hoće i kada hoće i, kad je Bog odlučio djelovati, sve se promijenilo: "Što mi bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom" (Fil 3,7). U ljubavi Kristovoj i ljubavi prema Kristu skriva se ključ za razumijevanje iskustva na putu prema Damasku.

Pavao se, dakle, nije tada obratio, niti je tek tada postao vjernikom, nego mu je tada Bog otkrio Krista i pozvao ga da bude njegovim prorokom. Tako ovo Pavlovo iskustvo prije valja nazivati "pozivom." Odgovor na taj poziv i vjernost Kristovoj ljubavi od njega će načiniti prvoga velikoga misionara. Krist je postao njegovim životom i on će nastojati taj novi život prenijeti drugima. Ipak, to svoje poslanje Pavao nije mogao započeti sam, pa ga Krist šalje najprije u Damask, da se ondje javi kršćaninu imenom Ananija (usp. Dj 8,10-19), koji će u ime cijele zajednice položiti na njega ruke i reći mu: "Savle, brate! Gospodine, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga" (Dj 8,17). Pavao, koji je za susreta s Kristom izgubio vid, sada ponovno može vidjeti. I to se može shvatiti simbolički kao znak svjetla koje nastupa u tami, onog istog svjetla kojemu će ovaj Božji izabranik privoditi pogane. Na taj je način u Crkvi potvrđeno naročito proročko poslanje što ga je Pavao primio izravno od Boga.

Osobno iskustvo susreta s Kristom bit će za Pavla pokretačka snaga i motivacija u često opasnom, ali izuzetno plodonosnom navjestiteljskom djelu. On, kojemu je živjeti Krist, toga će Krista prepoznavati u crkvama koje će utemeljivati i posjećivati i kojima će pisati. Krist ga je izravno pozvao, ali taj poziv i poslanje sukladno je pozivu i poslanju cijele Crkve. To je navještaj Krista Gospodina koji je za nas umro i uskrsnuo; to je navještaj oslobođenja od svake vrsti ropstva koje se ostvaruje u Isusu Kristu, našem spasenju, po kojemu postajemo djeca Božja.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s