Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
800. obljetnica franjevačkog pokreta
 
Evanđelje po Franji

Piše: Augustin Kordić
 
Gdje i kada je rođen Franjo

Naše vrijeme voli slaviti obljetnice u Crkvi. Zašto? Je li posrijedi nemogućnost rješavanja problema koji su danas prisutni, kako neki vole reći, ili se ipak vraćanjem u prošlost žele pronaći neki odgovori za današnji život i djelovanje u Crkvi. Mislim da je ovo drugo točnije. No u naše vrijeme proslave obljetnica su tako učestale da će one teško polučiti orijentaciju za pravilno i ustrajno djelovanje u budućnosti.

Obljetnica 800 godina od početaka franjevačkog pokreta, odobrenja Pravila po kojem su živjeli Franjo i prvi njegovi drugovi, jedna je takva proslava. Papa Inocent III. odobrio je, naime, u proljeće 1209. ili 1210. godine to Pravilo, koje je dobilo svoj konačni oblik 1223. godine. U cijelome Franjevačkom redu izvršene su posljednjih godina pripreme za tu proslavu, koja će u nas doživjeti svoj vrhunac 18. i 19. rujna 2009. u Zagrebu. I Veritas se želi uključiti u tu proslavu prikazivanjem života sv. Franje te franjevačkog pokreta.

Pisati o sv. Franji vrlo je nezahvalan posao. Toliko je toga o ovom Svecu već napisano da se ne može skoro ništa novo o njemu napisati, a vrlo teško i na nov način to učiniti.

Franjina karizma danas

Franjo je bio sin svoga vremena. A riječ je o koncu 12. i prva dva i pol desetljeća 13. stoljeća. Da bi čovjek Franju mogao bolje razumjeti, mora poznavati prilike njegova vremena, kako one političke, ekonomske, tako i one vjerske. Nadasve je dobro i potrebno uočiti da se Kristovo evanđelje može živjeti u svakom vremenu. Ono je vječno. Franjo je to pokušao i uspio u svom vremenu. Mislim da je upravo to zadatak slavljenja 800. obljetnice franjevačkog pokreta: Franjin život treba njegovim sljedbenicima postati nadahnućem kako danas živjeti Kristovo evanđelje. Je li karizma sv. Franje Asiškoga danas potrošena?! Franjevački red pokušavao se više puta kroz povijest vratiti na svoje izvore, korijene, ali izgleda da u tome nije konačno uspio. Ovdje mislim na nasljedovanje Isusa Krista u siromaštvu, koje je bila glavna Franjina krepost. Možda je danas vrijeme karizme bl. Majke Terezije iz Kalkute ili nekoga drugog sveca novijeg vremena? Iskreno se pitamo: je li Franjo Asiški ima što ponuditi današnjem čovjeku? I kad bi čovjek već pomislio da Franjevački red više nema snage za svoj prvotni ideal, jave se u njegovim redovima sveci, koji svjedoče da je to moguće: sv. Leopold Mandić, sv. Maksimilijan Kolbe; Sluge Božje Vendelin Vošnjak, Ante Antić, Aleksije Benigar ...

Vrijeme u kojem je živio sv. Franjo Asiški

Nijednog sveca ne možemo promatrati izvan njegova vremena. Tako ni Franju Asiškoga. Zašto? Jer je on u svom vremenu ostvario svetost, izvršio plan koji je Bog imao s njime. I tako pokazuje da je i danas u našem vremenu moguće ostvariti Božji plan i postati svetim.

Društvene prilike

Prilike u Franjino doba bile su drugačije nego danas. On je živio u srednjem vijeku. Srednji vijek je najviše obilježen feudalnim društvenim poretkom. U Franjino vrijeme u Italiji, posebno u Umbriji, feudalizam je na izmaku. Nadolazi jedna druga snaga: gradovi sa svojim općinama, koji se bore za svoju neovisnost. Vlast u gradskoj općini drže konzuli, oni su glava grada; a upravljaju pomoću gradske opće skupštine. No, ti gradovi, općine, nastoje zagospodariti i okolnim teritorijem. A okolni teritorij je dobrim dijelom pripadao feudalcima, koji su se morali slobodno ili silom podložiti općini. Ta napetost između općine i feudalaca posebno je bila prisutna koncem 12. stoljeća, kada na svijet dolazi Franjo Asiški. Rađa se građanski stalež ili narod (puk), kako se tada zvao. U ono vrijeme niču obrtnici, posebno trgovci raznom robom. Bogat trgovac ima jaki utjecaj na općinu. On mora posjedovati određenu kulturu, jer putuje i izvan svoje zemlje, susreće se s mnogo ljudi. Mora naučiti čitati, pisati, računati i ponešto govoriti ili razumjeti latinski jezik, jer su svi trgovački dokumenti na tom jeziku.

Vjerske prilike

Katolička crkva 12. stoljeća, u kojem je rođen sv. Franjo, prilično je obilježena pojavom i životom sv. Bernarda, opata, iz Clairvauxa (1091.-1153.), cistercita. Bernard je bio zagovornik strožeg načina redovničkog života. On je bio redovnik, ali je prošao cijelom Europom naviještajući Kristovo evanđelje, boreći se protiv heretika, pozivajući ljude na 2. križarsku vojnu protiv muslimana (1147.-1149.), koji su zaposjeli sveta mjesta u Palestini. Bernard je smatrao, slijedeći misao sv. Augustina compelle intrare (prinudi ući), da se za suzbijanje hereza može upotrijebiti i sila. Malo kasnije tome se suprotstavio sv. Dominik i njegov Red propovjednika. Crkveni vrh bavio se u to vrijeme previše politikom i bio je vrlo bogat, zbog čega je trpjelo Kristovo evanđelje. Svećenstvo jednim svojim dijelom nije živjelo dosljedno evanđelje, pače, bilo je tu i grješnosti. U 12. i 13. stoljeću javljaju se mnoge hereze: katari ili albigenzi, koji u dnu svojeg nauka imaju manihejski dualizam; patareni ili lombardijski siromasi, koji se posebno dižu protiv skandala klera, a ponajviše ih prihvaćaju obrtnici; valdezi su dobrim dijelom odgovor na nedosljedno življenje evanđelja kako višega tako i nižega klera u Crkvi.

No bilo je u tom vremenu i vrlo pozitivnih duhovnih pokreta: Lombardijski humilijati; zatim beghini ili beghine, koji su nastali u Nizozemskoj; potom siromašni katolici, koji su nastali u Španjoljskoj i Lombardiji; joakimisti, sljedbenici Joakima iz Fiore (1130.-1202.). Joakim je učio da postoje tri razdoblja u povijesti: prvo vezano uz Oca (Stari zavjet), drugo uz Sina (Crkva i doktrina), treće i konačno razdoblje uz Duha Svetoga (Crkva će voditi čovječanstvo obraćeno); joakimizam je u povijesti Crkve doživljavao osude ali i odobravanja.

Asiz

Asiz, grad sv. Franje, vrlo stari je grad, još iz rimskog vremena. U njemu se rodio rimski pjesnik Propercije (47.-16. prije Krista). Asiz je u Franjino vrijeme potpadao pod Rimsko-njemačko carstvo.

I Asiz je kao i drugi talijanski gradovi imao svoje maiores i minores (viši i niži); maiores su bili plemići a minores ostali puk (trgovci, obrtnici, poljodjelci). Godine 1203. sklopljen je veliki mir između plemića i puka. Franjo je tada imao 21 odnosno 22 godine. No, mnogo značajniji je mir sklopljen u Asizu 1210. godine između maiores i minores. Franjo s prvim drugovima tada već živi po Pravilu koje je odobrio papa Inocent III.

O ekonomskom životu Asiza u to se vrijeme vrlo malo zna. Najpovlašteniji su bili plemići. Ljudi su se sigurno bavili trgovinom, kao i otac sv. Franje, zatim tu je bilo bilježnika, kovača, potkivača i drugih obrtnika. Grad je imao i svoje siromahe. Posljednja društvena kategorija bili su oni odbačeni od društva, kao gubavci.

Asiz je 1234. godine imao 2.255 ognjišta, a to znači oko 11.300 ili 15.800 stanovnika, ovisno o tome koliko se računa da je jedno ognjište, obitelj imala članova: 5 ili 7, kako ističu povjesničari. Sa sigurnošću se može tvrditi da se u vrijeme sv. Franje broj stanovnika Asiza kretao oko spomenutog broja. A danas Asiz ima 26.946 stanovnika.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s