Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
Slagalica

Piše: Nikola Kuzmičić
 
Puzle po puzle naše vjere

Razred kojemu sam razrednik bio je početkom rujna na maturalnom puto-vanju. Nažalost, ja nisam mogao ići s njima. Nisam mogao provesti tih nekoliko dana s njima dičeći se da su, onako zreli i odgovorni, baš moji učenici.

Ispratio sam ih i dočekao, čudeći se kako smo mi učitelji emotivna bića koja se navežu na te učenike koji su nam ionako dodijeljeni. A u ponedjeljak, kad su se vratili na nastavu, svratio sam prije početka u njihovu učionicu obići ih, vidjeti kako su i potaknuti ih na ozbiljniji rad.

Učenici su se okupili oko mene i darovali su mi poklon koji su mi donijeli s maturalnog putovanja. Darovali su mi slagalicu od tisuću komada. Iskreno sam se razveselio. Dakako da svatko voli primati poklone i da čovjeka vesele. Ali ovaj me je razveselio još više. Zato jer ga nisam očekivao i zato jer sam dobio na poklon ono što doista volim. Zahvalio sam im se, uzeo vrećicu s darom i otišao na nastavu. Ušao sam u razred koji sam imao po rasporedu, noseći sobom i dobivenu vrećicu.

A u tom razredu smo govorili o vjeri i konstatirali da je vjera Božji dar čovjeku. I da je sada, primivši Božji dar, na čovjeku da odluči što će s njim učiniti. A onda sam im, jer je bio trenutak, pokazao dar koji sam prije nekoliko trenutaka primio od mojih maturanata. Pitao sam ih, što mogu, sada nakon što sam primio dar, učiniti sa svojom slagalicom?
A onda su mi počeli govoriti. Rekli su mi da tu slagalicu mogu jednostavno baciti u smeće ne obazirući se na nju. Ili da je mogu proslijediti, darujući je nekom drugom. Rekli su mi da je mogu odnijeti doma, staviti negdje i zaboraviti na nju. Ili da je mogu pospremiti pa je jednoga dana, kad procijenim da imam vremena i volje, uzeti i složiti. Konačno, rekli su mi da slagalicu mogu složiti. A složiti je mogu na dva načina. Tako da je složim i nakon toga rastavim i spremim pa onda opet po potrebi složim ili da je složim, zalijepim i postavim kao trajni ukras.

Nakon toga smo se složili da otprilike tako biva i s vjerom. Vjera je Božji dar koji nam je darovan. Koji smo primili. A na nama je što ćemo s njim učiniti. Možemo je jednostavno odbaciti od sebe ne želeći prihvatiti Božju ljubav, a istodobno priječiti i drugima da slobodno žive svoje vjersko opredjeljenje. Ili možemo odbiti dar vjere, ali pritom ne ometati druge koji žele vjerovati. Možemo svoju vjeru, najčešće zakržljalu u djetinjstvu, negdje pospremiti u spremišta uspomena i tradicija, puštajući da je zatrpava prašina, ni ne otvorivši tu kutiju s blagom. Ili je možemo zanemariti sada, računajući kako ćemo se vjerom obraćati Bogu samo u nevoljama, starosti ili bolesti.

Napokon, možemo svoju vjeru živjeti. I to je možemo živjeti na dva načina. Jedan je povremeno prakticiranje vjere, najčešće oko fešta i većih blagdana, ili je možemo trajno i neprestano intenzivnije živjeti svakog dana svog života.

Dar smo primili. Na nama je da izaberemo što ćemo s njim. A slaganje slagalice je tek prava avantura. No, o tome nekom drugom zgodom.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s