Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Lurd 1858. – 2008.
 
Krunica

Piše: Božo Barun
 
Po Mariji k Isusu

Uz brojne marijanske blagdane tijekom liturgijske godine, Crkva je mjesec listopad, kao i mjesec svibanj, proglasila mjesecima koji su na poseban način posvećeni Blaženoj Djevici Mariji. Što nam to govori? Govori nam da je povezanost s Marijom Majkom Isusovom, za nas katolike postala bliska, draga, jaka, potrebna i nezaobilazna. Može li i treba li netko tumačiti ili objašnjavati djetetu tko je majka i zašto je treba voljeti? Dijete to bolje zna, odnosno osjeća, od bilo kojeg stručnjaka koji bi iznosio samo suhoparne podatke o genetskoj ili emocionalnoj vezi koja postoji među njima. Privrženost majci za dijete je nešto sasvim prirodno. Majčina ljubav i ljubav prema majci sastavnica je njegova bića, lice i naličje jedne te iste medalje.

Stoga vjernici katolici Mariju Majku Isusovu doživljavaju kao svoju vlastitu i ljube je ne zato što je to netko naredio dekretom, niti zato što ih je netko nagovorio, već zato što je ona zaista njihova majka, majka njihove duše, majka njihova života koji je Isus Krist.

Popratni događaji i bitno

Takvom se majkom pokazala i već 150 godina pokazuje Marija u Lurdu. Premda je neposredno komunicirala samo s vidjelicom Bernardicom, po onome što je govorila i činila, što je tražila i obećavala, bilo je sasvim jasno da je došla svima, svakom svom djetetu, a osobito onome bolesnom, siromašnom i grješnom. Marija kao majka okuplja vjernike, svoju djecu u obiteljsku zajednicu, u Crkvu. Ona sve ljude želi vidjeti oko svoga sina Isusa Krista, koji ih je prvi pozvao i okupio kao Dobri pastir svoje stado. Između ostaloga Marija ih želi okupiti svojim ukazanjima i svojim porukama.

Promatrajući sve događaje vezane uz lurdska ukazanja, lako možemo izdvojiti nekoliko najuočljivijih. To je prije svega njezina fizička pojava (lik mlade djevojke) za koju svjedoči vidjelica, zatim vidljive promjene (ponašanja) same vidjelice i njezina nepokolebljivost i ustrajnost, tu su i zamjetljive promjene na okolišu (neobjašnjiva pojava izvora vode), a zatim slijedi priznanje od strane crkvenih vlasti i na kraju brojna čudesa (ozdravljenja duše i tijela). Sve je to malo pomalo učvršćivalo zajedništvo vjernika. No zajednicu je trebalo svakodnevno hraniti.

Nešto slično što se dogodilo kad je Isus umnožio pet kruhova i dvije ribice da bi nahranio pet tisuća ljudi (usp. Mt 14,17). Kakvu im je hranu ponudila Majka Marija? To je prije svega molitva čiji je vrhunac euharistijska gozba njezina Sina gdje se djeci dijeli Kruh nebeski, božanski. Marija dakle nastavlja svoje djelo služenja koje je javno započela onoga trenutka kad je rekla: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj" (Lk 1,38). Ona je ne samo majka već i učenica svoga Sina, stoga i ona govori i radi kao on. I na nju se mogu primijeniti njegove riječi: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo" (Iv 4,34).

Molitva krunice

Već smo se zapitali: Što je to prisutno i toliko privlačno u molitvi krunice da je ona za mnoge postala spona, most između nas i Boga, između nas i Djevice Marije, čak između nas i drugih ljudi, naših bližnjih? A sada primjećujemo da je ona i veoma kvalitetna hrana za duhovni život.

Kada, u kontekstu razmišljanja o Mariji, spomenemo molitvu, vjerojatno nam odmah pada na um pojam, odnosno pred oči nam dolazi slika toliko poznate i toliko popularne krunice. Poslije svete mise to je najraširenija i najspominjanija molitva Crkve. Što misli o toj molitvi, Marija je pokazala ukazavši se u Lurdu s krunicom u rukama, koja se doimala kao njezino moćno oružje. To je ujedno bila i njezina identifikacijska iskaznica svima koji su se pitali tko je ta mlada djevojka o kojoj govori vidjelica. Bilo je izuzetno lijepo i nevjerojatno ganutljivo vidjeti kako i majka Marija i Bernardica drže krunicu u rukama i svaka na svoj način, ali opet zajednički, mole. Krunica je tako postala znakom raspoznavanja onih koje Marija okuplja i vodi Kristu, slično kao što je bila riba u prvim kršćanskim vremenima znakom onih koje Krist okuplja u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2,42). U tom smislu simptomatičan je naziv druge crkve čiji je kamen temeljac postavljen 1883. godine.

Sagrađena je u podnožju prve bazilike i posvećena je 1901. godine, a nazvana je Crkva Krunice. Ako se malo 'poigramo' riječima, možemo reći da je ovaj naziv proistekao iz Krunice Crkve. Možemo također reći da je Crkva stvorila krunicu, a da krunica hrani i uzdržava Crkvu. Nije ni čudo što naš spontani vjernički osjećaj moli pjevajući: Divno si djelo stvorila krunicu kad si dala ...

Po Mariji k Isusu

Osobno, uvijek mi zaigra srce od radosti kad u nečijim rukama zamijetim krunicu. Osjećam da bih se toj osobi mogao uvijek s povjerenjem obratiti za pomoć. Zašto? Osjećam da imamo istu majku i da smo stoga istinska braća i sestre. To je tako, bez obzira što postoje i oni koji se njome koriste u neke druge svrhe. Svi oni koji su iskreno prihvatili krunicu kao svoju identifikacijsku iskaznicu pripadnosti Mariji, mogu i trebaju poput nje na sebe primijeniti Isusove riječi: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo" (Iv 4,34). Tko iskreno prihvati Mariju za majku, taj će sigurno prihvatiti njezina Sina Isusa za spasitelja i okupljati se oko njega u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. To se i događa. Kao što je Marija uvijek bila uza svoga Sina, ostala uz njega u najtežim trenucima njegova života i bila sudionica njegova otkupiteljskog trpljenja, tako isto čine i njezini štovatelji. To je tako logično. Zbog toga je neshvatljivo da ima onih koji pokušavaju odvajati, pa čak i suprotstavljati pobožnost, odnosno privrženost Isusu od privrženosti Mariji. Neki idu apsurdno daleko tvrdeći da oni koji su istinski pobožni prema Bogu, ne trebaju nikakvu pobožnost prema Mariji, koja je ljudsko biće kao i svaki od nas. Takvi nažalost ne razumiju da nema dodatnih pobožnosti i da krunica nije nikakva ni dodatna ni sporedna pobožnost, već s Marijom razmatranje najdubljih otajstava Isusova života, a preko razmatranja upijanje spasonosnih sokova neophodnih za život vječni. Marija je doista jedna od nas i, po ljudskim kriterijima, neznatnija od nas, ali je upravo zbog toga izabrana da bude ispunjena Duhom Božjim. Zar će taj Duh voditi Mariju i njezinu djecu od Boga? Nemoguće! A sve što je Duh učinio po Mariji i preko Marije pokazuje i dokazuje da je ona izabrana Božja posuda, službenica koja ne čini ništa radi sebe, već čini jedino ono što širi slavu Božju i što vodi k spasenju duša njezine djece.

Na kraju, kroz kratko svjedočanstvo, promotrimo kako to osjeća i doživljava jedan od njezinih vjernih štovatelja kojega nam Crkva stavlja za uzor i nasljedovanje: "Da, u Lurdu sam naučio što je krunica i to mi je odsada drugi najbolji prijatelj. Lurd je mojoj razumnoj vjeri pridodao i osjećajni moment. Ako mi Blažena Djevica Marija i nije posve izliječila oči - tako da s dosta poteškoća čitam - to sam u Lurdu zavolio krunicu, koja će mi biti uz sv. euharistiju najvjerniji prijatelj do groba. Kada vam bude u životu teško i kada vas snađu nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona će vas utješiti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u volju Božju." (Ivan Merz)

Molitvena nakana za mjesec listopad

Neka molitva krunice i pobožnost svetima vodi svakoga da sve više shvaća veličinu kršćanskog poziva da smo djeca Božja, i sve odgaja za odnos potpunijeg predanja i povjerenja u njegovu volju.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s