Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
ČOVJEKU BOŽJE

Piše: Marijan Križić
 
LURD - PROVIDNOSNI DAR SUVREMENOM ČOVJEKU

Čudesni izvor vode, darovan kao tjelesna i duhovna okrepa, kao i poziv da procesijom i molitvama simbolički svjedočimo hod k vječnoj domovini, providnosni je dar Bezgrešne, po kojemu je Lurd postao najbolji odgovor zalutalom čovjeku u njegovoj iskonskoj potrazi za puninom života.

Jubilarna 150. obljetnica lurdskih ukazanja uistinu nije mogla biti obilježena na znakovitiji način od onoga koji se dogodio pohodom Benedikta XVI. Francuskoj i Lurdu. Vrijeme u kojemu se Marija ukazala djevojčici iz Lurda, kao i tajanstveno ime kojim se očitovala, trajni je predmet promišljanja i traženja njihovih znakovitosti. Nakon Francuske revolucije iz Francuske je poput snažnog i nezaustavljivog vala krenuo povijesni proces kojim je obilježen kraj tisućugodišnjega razdoblja u kojemu je Crkva bila konstitutivni element dotadašnjega feudalnoga društvenog ustrojstva. Umjesto dotadašnje potpune dominacije kršćanskoga pogleda na svijet u kojemu je čitav poredak, pa tako i vrijednosni sustav, pronalazio vrhunaravno uporište za ključeve kojih je značenje i tumačenje držala Crkva, na pozornicu su stupila horizontalna humanistička načela, u kojima je Bog u najboljem slučaju imao ulogu pokretača, a sva sudbina i smisao života prepuštena na milost i nemilost čovjeku, kao i njegovu osjećaju za smisao života.

U vrijeme lurdskih ukazanja u Francuskoj, kao predvodniku toga novoga svijeta, Bog, Crkva, vrhunaravni smisao života bili su potisnuti iz javnoga života.

I u takvom svijetu Bog se ponovno služi evanđeoskom logikom sažetom u riječima: "Što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre". Najprije sam Božji Sin, Galilejac, rođen u betlehemskoj štali, potom njegovi učenici, sve priprosti ljudi, ribari i "srodna" zanimanja, a onda i Bernardica - idealni izbor po načelima evanđeoske "ludosti".

Nasuprot svijetu koji u svojoj mudrosti bez Boga traži odgovor i ključ rješenja na bremenito pitanje smisla čovjekova življenja i života samoga, Lurd već 150 godina svjedoči da je život na zemlji prolaz, put, a da smo mi putnici k vječnoj domovini. "U Lurdu, Sveta Djevica poziva sve da zemlju vide kao mjesto našega hodočašća prema konačnoj domovini, prema nebu"- završne su riječi pape Benedikta XVI. izrečene 17. rujna na općoj audijenciji, neposredno nakon svojega pohoda Lurdu.

Veličanstvene riječi: "Ja sam Bezgrešno začeće", kojima se Marija predstavila Bernardici, ključ su i odgovor na temeljno pitanje ljudske sreće i smisla života.

Grijehom prvih ljudi u ljudski rod i u ljudsku povijest ušlo je sjeme zla, te čovjek udaljen od izvora božanske milosti luta u tmini. Umjesto naravnog traženja smisla života i sreće, Marija, koja je "milosti puna", slika je i početak novoga boljega svijeta. Čudesni izvor vode, darovan kao tjelesna i duhovna okrepa, kao i poziv da procesijom i molitvama simbolički svjedočimo hod k vječnoj domovini, providnosni je dar Bezgrešne, po kojemu je Lurd postao duhovno utočište i najbolji odgovor zalutalom čovjeku u njegovoj iskonskoj potrazi za puninom života. Poruka je to jednako važna kako u vrijeme samih ukazanja, tako i danas. Štoviše, suvremeni čovjek uza sav tehnološki napredak i uza sva nastojanja od žuđenog cilja danas je dalje nego ikad.

Svojim pohodom u Francusku Benedikt XVI. odao je počast francuskom narodu, u kojemu je Crkva "već od drugog stoljeća izvršila odlučujuću civilizacijsku ulogu". Njegova poruka kojom se osvrnuo na suvremeni laicitet i odvojenost duhovnog i svjetovnog, potiče nas na promišljanje. Često smo, naime svjedoci, pa i sudionici jadikovki zbog nezaustavljivog trenda odvajanja duhovnog i svjetovnog, kao i zbog potiskivanja vjerskoga iz javnoga života. Možda je i ovaj put potrebno posegnuti za mudrom izrekom iz Staroga zavjeta da ne govorimo kako su prošla vremena bila bolja jer to nisu mudre riječi. Poznata, i jedna od najcitiranijih rečenica iz Svetoga pisma: "Dajte caru carevo, a Bogu Božje", otvara nam oči da u novom svjetlu promatramo autonomnost jedne i druge sastavnice života. To naravno ne znači da trebamo živjeti kao podvojene osobe, nego da prihvaćamo i poštujemo red i potrebe javnoga života, a da naše djelovanje bude prožeto i nadahnuto vrhunaravnom dimenzijom života.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s