Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Oaza duha
 
Više od pjesme

Piše: Ljudevit Maračić
 
Jesenska berba plodova

Kako tko sije, tako će i žeti, prenosi nam i Evanđelje svevremensku pučku mudrost. Nad kojom se vrijedi zaustaviti. Bar sada u jesen, koja berbom plodova nudi i neka razmišljanja.

Sjećate se one Ezopove, a kasnije i Lafontaineove basne, koju smo u prvim godinama školovanja tako rado slušali, a govori o marljivom mravu i raspjevanom cvrčku. Budući da svaka basna nosi uvijek određenu po(r)uku, odgojitelji i roditelji najčešće pažnju mlađih usmjeruju na ponašanje mrava. Njemu nije teško raditi ni u najtežim uvjetima. Pravi pozitivac. A čini nam se da bi naglasak, bar ponekad, trebalo premjestiti na lakoumnog cvrčka, koji gleda na svoju zabavu (ako to predstavlja njegovo neumorno cvrčenje), a ne računa da se od toga ne može dulje živjeti. Pravi negativac. Slične misli roje nam se u mozgu kada u ove prve listopadske dane mnogi upriličuju dan zahvalnosti za ubrane plodove. Za sve nas to bi mogao biti dan podsjećanja na propuštene prilike.

U srednjem vijeku rado su prenosili priču o mladom i ambicioznom vitezu, koji je bio poznat po bezbrižnom i razuzdanom ponašanju. Kad ga je neki iskusni redovnik upozorio da bi se trebalo malko zagledati i u vječnost, kada će pred Velikog suca morati odgovarati za mnoštvo grijeha, vitez je bez trunka razmišljanja odgovorio: "Vi nam propovijedate da je Gospodin dobar i milosrdan. Malo prije smrti izgovorit ću tri riječi koje mi jamče život nakon smrti: 'Gospodine, smiluj se grešniku!' Fratar je u znak neslaganja okrenuo glavu, a vitez se bezbrižan vratio svojem lakoumnom životu.

Jednog dana, nastavlja ta srednjovjekovna priča, oborila se na ljude jaka oluja a vitez je baš jahao na konju uz obalu nabujale rijeke. Žurio je na zabavu. Udar groma uplaši konja i ovaj strese sa sebe jahača koji se nađe u mutnim valovima. Posljednje tri riječi koje je izgovorio umirući vitez bile su: "Crkni, bezumna beštijo!"

Nedavno je neki teško oboljeli čovjek, doznavši da mu nema više mnogo od života, zapisao riječi: "Samo sada dok umirem zapažam da su mi ruke prazne. Živio sam bez života. Mislio sam samo na sebe. Ali zašto se neke stvari shvaćaju samo onda kad nema više vremena da se poprave?" Kad je umro, imao je 68 godina života.

A mogućnosti da se raste i donose plodovi beskrajne su i razasute duž cijeli raspon našega života, kako je propovijedao glasoviti Bossuet. Čak nam i posljednja sekunda posljednjeg dana našega života nudi mogućnost da radikalno preusmjerimo svoju sudbinu. Treba prionuti uz posao. Poput marljivog mrava, a ne lakoumnog cvrčka. To je mudrost života, kako pjesnik Rilke na sebi svojstven način i konstatira: "Ti si prekrasna njiva koju treba preorati. Što ne prioneš uz posao odmah?" Čovjek ne može previše učiniti, ali uvijek može poduzeti bar nešto. Duhoviti Beckett dodaje: "Čemu se obeshrabriti? Jedan se od dvojice razbojnika spasio. To je dobar postotak!"

Zrelost je ono što plodove čini privlačnima. Nije problem godina. Stručnjak za poznavanje morskih dubina, Jacques Cousteau ponavljao je da se netko može roditi starim, kao i to da može umrijeti mladim. Radi se o tome da se život pridoda godinama, a ne godine životu. Granicu zrelosti ne određuje starost, već sebičnost. Što se prije netko oslobodi tog nametnika, to prije donosi zrele plodove. Kako zgodno potvrđuje nepalska poslovica: Onaj je čovjek stvarno bogat kojemu djeca padaju u naručje i kad ima prazne ruke. Kad je sve razdao, pa i samoga sebe.

A jeste li znali da ćemo i u raj ući po prikupljenim bodovima? Neki sam dan pročitao kako se neka dobra kršćanka pojavila na rajskim vratima. Sveti Petar ju po običaju srdačno dočeka, ali odmah i podsjeti: "Ne zaboravi, ženo, da za ulazak u nebo treba priložiti stotinu bodova." Dobra domaćica počne odmah nabrajati: "Bila sam vjerna mužu cijelog života. Kršćanski sam odgojila svoju djecu. Nisam baš puno uspjela, ali sam se trudila. Pomagala sam u župi, podnosila sam one koji su bili neugodni…" Kad se zaustavila, sveti Petar procijeni: "Dva i pol boda." Ženi kao da se kamen spustio na želudac. Pokuša nastaviti: "Ah da, i to: bila sam uz svoje stare roditelje, oprostila sam sestri koja me htjela prevariti na ostavinskoj raspri. Nisam nikad svjesno preskočila nedjeljnu misu, redovito sam molila svakog dana…" Sveti Petar zaključi: "Svega tri boda." Žena se sada zaista ustrašila. Toliko je toga dobra nabrojila, a nema ni pet bodova. Kopkala je po svojoj savjesti, teško je uspijevala nešto važnije pronaći. Konačno, suznih očiju zaključi: "Na kraju krajeva, mislim da smijem računati i na milosrđe Božje!" Petar zadovoljno doda: "Stotinu bodova" i rastvori rajska vrata. Ovdje se ostvaruje poslovica, kako reče Učitelj ženi Samarijanki: "Jedan je sijač, drugi žetelac!"

Na zidovima jednoga staroga trapističkog samostana stoji natpis: "Zatražio sam od Boga bogatstvo da budem sretan, i dade mi siromaštvo da budem mudar. Zatražio sam mnogo da uživam život i dobio sam život da mnogo uživam. Nisam dobio ništa od onoga što sam tražio, a dobio sam sve ono čemu sam se nadao." Pravi, istinski plodovi zreloga srca.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s