Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Židovstvo
 
Živjeti židovski

Piše: mr. sc. Julija Koš, voditeljica knjižnice Židovske općine Zagreb
 
Svakodnevica praktičnoga vjernika

Uza sve nebrojeno mnoštvo propisa i običaja u židovstvu, tri su koordinate dostatne za određivanje najmanje mjere u pridržavanju religijskih naredaba i zabrana, odnosno za označavanje osnovne granice unutar koje živi židovski vjernik: obrezivanje muške djece osmoga dana nakon rođenja (čime dječak stupa u Savez s Bogom), propisno slavljenje šabatnoga dana te pridržavanje židovskoga prehrambenog sustava, kašruta. Tako se Židov-praktični vjernik može integrirati u širu društvenu zajednicu u različitim stupnjevima, od ortodoksnoga, koji živi unutar svoje zajednice i vrlo malo se miješa s nežidovima, do onoga koji se pridržava samo ove osnovne granice te sklapa mnogo veza i prijateljstava u nežidovskoj sredini. One koji se ne pridržavaju ni ove granice, te otvoreno pokazuju da se u svome životu ne pridržavaju Zakona, i dalje se smatra Židovima, jer židovstvo im je dano rođenjem, zajedno s izabranošću naroda. Uostalom, drži se da se oni svakoga dana mogu vratiti na put Zakona, a ako se prije toga nisu priključili nekoj nežidovskoj zajednici, za povratak im nije propisan ni neki osobiti čin pokajanja.

Ovi različiti pristupi sve od početka emancipacije sredinom 19. stoljeća snažno otvaraju pitanje sadržaja i temelja židovskoga identiteta. Većina židovski identitet dobiva rođenjem i prihvaća bez dvojbe. Tradicijskim odredbama koje su od najveće starine obvezujuće, samo dijete židovske majke rađa se kao židovsko. Donedavna postotak mješovitih brakova nije bio visok, te je bilo uobičajeno roditi se kao Židov u obitelji s oba roditelja pripadnika židovske zajednice, drukčiji slučajevi bili su iznimke. U novije doba, s visokim porastom postotka mješovitih brakova, sve se više javlja problem negiranja židovskog identiteta osobama koje su židovstvo naslijedile samo od oca, te takvi pojedinci u ortodoksnijim zajednicama mogu biti prihvaćeni samo nakon obreda preobraćenja na židovstvo. U liberalnijim zajednicama izjednačilo se podrijetlo po majci i ocu barem u kriteriju pristupanja zajednici, no često je za, primjerice, sklapanje židovskoga braka ipak potrebno preobraćenje, osim u najliberalnijim strujama, koje su gotovo iskoračile izvan granica židovstva.
U novije doba, a svakako nakon Holokausta i osnutka odnosno obnove židovske države, Izraela, osjećaj za židovsku domovinu nedvojbeno je postao dijelom židovskoga identiteta i u svjetskome židovstvu i među židovskim stanovnicima Izraela. Neovisno o političkim gledištima na izraelsku svakodnevicu, koja se unutar židovskoga svijeta krajnje razlikuju, osjećaj neophodnosti postojanja i opstanka izraelske države izrastao je u jedan od glavnih čimbenika u osjećaju pripadnosti židovstvu. Uz to, i za vjernike i za nevjernike, bitan dio identiteta je poštovanje tradicije tisućljetnog vjerničkog života predaka, koji su se beskompromisno u svakodnevnome životu pridržavali židovskih zakona i propisa. A osnovni temelj tradicije bio je upravo u obrezivanju kao znaku primanja Saveza te u slavljenju šabata i pridržavanju kašruta.

Odnos prema hrani i alkoholu

Od svih složenih svjetskih tradicijskih sustava prehrane, židovski kašrut daleko je najsloženiji, a utemeljen je u najvećoj starini na brojnim odredbama iz Tore. Smisao kašruta je u čuvanju svetosti koju je Bog namijenio Židovima: izabrani narod mora se s poštovanjem odnositi prema hrani i tekućinama koja održavaju život tijela, u kojemu boravi besmrtna duša. Dopuštena hrana, posuđe i kuhinjski pribor mogu biti kašer (hebr.: obredno čisto, dopušteno) odnosno košer (jidiš), te nedopušteno (trefa odnosno trejfe). Sustav se temelji na odredbama iz Tore o podjeli životinja i ptica na dopuštene i zabranjene za prehranu, na zabranu jedenja krvi, te zabranu miješanja mliječnoga i mesnoga. Zbog toga se sav kuhinjski pribor i uređaji drže strogo odvojeno (posuđe, pribor za kuhanje i jelo, kuhinjske krpe, hladnjaci, štednjaci...). Idealno je postojanje dviju odvojenih kuhinja u kućanstvu, ako za to nema mogućnosti strogo se pazi na odvajanje unutar jedne prostorije, uz dva zasebna hladnjaka, štednjaka, sudopera, dva kompleta posuđa i pribora.

Obredno čiste životinje (u praksi su to najčešće: govedo, ovca, koza i perad) kolju se na propisani način (šehita), koji istodobno životinji zadaje najmanje bola. Pri tomu se krv iscjeđuje iz mesa, te se odstranjuju neki dijelovi životinje koji su zabranjeni za jelo. Meso se zatim u kućanstvu prije uporabe soli solju određene krupnoće i namače u vodi propisane temperature, te ocjeđuje nakon točno određenog broja minuta. Dopušteno je samo mlijeko obredno čistih životinja i mliječni proizvodi od njega. Riba koja ima vidljivu krljušt u načelu je dopuštena. Voće, povrće, žitarice i tjestenina, ulje, med i jaja od dopuštenih ptica smatraju se neutralnom hranom i smiju se zasebno miješati i s mesnom i s mliječnom hranom. Obredno nečiste su sve zvijeri, ptice-grabljivice, životinje koje nemaju rascijepljene papke/kopita i one koje ih imaju ali nisu preživači, morski sisavci, ribe koje nemaju (vidljivu) krljušt, reptili i vodozemci, glavonošci, školjke, rakovi, puževi, crvi i ličinke, kukci... Sve namirnice se prije uporabe moraju pregledavati i čistiti od crva, ličinki, puževa i drugih nametnika, a jaja se - ako ga sadrže - čiste od zametka.

U tradicijskome židovstvu alkohol se uglavnom ne pije kao društvena ili osobna razbibriga. Vino je poštovana tekućina (uz ulje jedna od dviju osnovnih proizvedenih tekućina), ono je dar Božji, kojega se subotom blagoslovi čak prije kruha. Odnos poštovanja prema vinu spriječio je širu pojavu alkoholizma u najvećem dijelu kulturalno raznolike svjetske židovske zajednice. Veće pijenje raznih alkoholnih pića bilo je donedavna (do emancipacije i uključivanja Židova u život šire sredine) ograničeno isključivo na jedan dan u godini, blagdan Purim. Njegovo slavljenje u rano proljeće podudara se s obrednim tjeranjem demona zime koje poznaju europski narodi još od pretkršćanskoga doba, a često se obilježava bučnim svečanostima. Blagoslov vina i kruha nema u židovstvu onu svetu simboliku koju im je dalo kršćanstvo, ali ostaju temeljnim blagoslovom zahvale za osobite Božje darove čovječanstvu.
Sve vrste prehrambenih proizvoda i vina mogu biti ili ne biti košer, što ovisi o sastojcima i okolnostima u kojima se proizvode. Da bi bili košer, odnosno prihvatljivi, njihovu proizvodnju mora nadzirati rabin, koji to potvrđuje svojim službenim pečatom. Potrošači se opredjeljuju za proizvod uzimajući u obzir stupanj ortodoksnosti rabina koji ga nadzire. Slično je i s izborom košer-mesnica i restorana, kakvi postoje u većim židovskim sredinama. U Hrvatskoj se kašruta strogo pridržava samo simboličan postotak Židova, većinom podrijetlom izvan hrvatskih prostora.

Dan židovskoga vjernika

Židovski vjernik živeći svoj uobičajeni svakodnevni život dnevno izgovori oko 100 blagoslova. Za svaki čin, od jutarnjeg ustajanja prije nego se operu ruke, za pranje ruku nakon uporabe toaletnih prostorija, prije uzimanja različite hrane, napose kruha i vina, za rastanak s ukućanima i za povratak domu... izgovaraju se različiti blagoslovi. Jednako tako izgovaraju se odgovarajući blagoslovi i u iznenadnom strahu, radosti ili bilo kakvom iznenađenju, pri prvom susretu u godini s nekom hranom, pri susretu s prijateljem kojega nismo vidjeli neko vrijeme, pri odlasku na dugi put, pri saznavanju radosne ili tragične vijesti... No ne bi trebalo misliti da je zbog toga život ortodoksnog vjernika opsesivan: on blagoslove izgovara iz dubine duše, ne tražeći ih grčevito u pamćenju, već spontano. Jednako tako pridržava se svih nebrojenih i vrlo složenih propisa oko bračnoga života, prehrane, odgoja djece i proslave blagdana. Velik dio radnih dana židovski vjernik ulaže i u učenje; ortodoksniji vjernik bavi se svetim tekstovima, a pripadnici liberalnijih struja obrazuju se u različitim svjetovnim znanostima. Da bi mogli sudjelovati u svakodnevnim vjerskim dužnostima, praktično svi židovski muškarci su oduvijek morali biti pismeni, a bile su to i mnoge žene.

Pod utjecajem takve tradicije sklone učenju, čitanju i pisanju, te stjecajem brojnih povijesnih okolnosti, židovska zajednica je tijekom gotovo tri i pol tisućljeća bila usmjerena na tekstualno izražavanje, koje je opći temelj za prenošenje znanja. Ova jedinstvena svjetska pojava odražava se sve do danas u znanosti i tehnologiji, gospodarstvu, umjetnosti i književnosti, arhitekturi… sve do industrije zabave. Židovi su u svim granama znanosti, umjetnosti i drugih djelatnosti postotkom i uspješnošću neusporedivo zastupljeniji od svoje malobrojnosti u stanovništvu, stvarajući neprocjenjivo velik i povijesno neusporediv prinos čovječanstvu. Zbog veličine toga prinosa u oblikovanju zajednice europskih naroda, te raspršenosti među narodima, pisac Milan Kundera nazvao je Židove "žbukom Europe".

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s