Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Duhovnost
 
Istinski mistik

Piše: David Torkington
 
Kako se odvija postupak koji će nas preobraziti u istinski kristolike ljude?

Prošloga sam mjeseca prilog završio riječima kako će jedino osoba spremna ustrajati u molitvi, čekajući na Boga unatoč rastresenosti i napastima, biti pročišćena i oslobođena sebičnosti koja Bogu ne dopušta pristup. Sveta Terezija Avilska kaže kako će nas u molitvi uvijek pratiti rastresenost. Napredak ne ostvarujemo unatoč rastresenosti i napastima, već upravo zahvaljujući njima; zahvaljujući načinu na koji reagiramo na njih. Neprestano pokušavajući odvratiti se od njih i obratiti natrag k Bogu, zapravo vršimo pokoru te svakoga dana postajemo sve nesebičniji. Različite se stvari ne mogu ujediniti. Bog je sav nesebičnost, dok smo mi sama sebičnost.

Duh Sveti poslan je pročistiti nas od naše sebičnosti, kako bismo se mogli sjediniti s Nesebičnim. Ako to djelo ne dovršimo prije smrti, tada ga valja dovršiti nakon nje. Čistilište je riječ koju se koristi kako bi se opisalo "mjesto" gdje se dovršuje to pročišćenje, prije no što može nastupiti sjedinjenje s Bogom.

Mistična termodinamika

Savršeno je sveta ona osoba koja je toliko pročišćena već u ovome životu te nema ničega, nikakve sebičnosti, koji bi je mogli zapriječiti u trenutačnu sjedinjenju s Bogom. U Gospi nije bilo grijeha, niti sebičnosti; stoga se ona – onoga trenutka kada je njezinu vremenu na ovoj zemlji došao kraj – smjesta mogla sjediniti s Bogom. Želim reći sljedeće: kada se čini kako molitva nije drugo doli trajna borba s rastresenošću i napastima, daleko od toga da bi bila gubljenje vremena, ona predstavlja najvažnije vrijeme u duhovnu putovanju u Boga. Razlog je sljedeći: osoba koja ustraje u tome "duhovnome boju" (Ef 5,6), dok je u neprestanoj napasti pobjeći od svega, zapravo se uči nesebičnosti koja je u konačnici jedina može osposobiti za preobrazbu u Krista.

Pojasnit ću ovo tako što ću vas podsjetiti na prvo načelo termodinamike. Pojam termo potječe od grčke riječi za toplinu, dok je dinamika još jedna izvorno grčka riječ, koja znači snagu ili rad. Prvo načelo termodinamike glasi: rad je toplina, a toplina je rad te zpravo želim objasniti kako rad koji se stvara molitvom stvara najviši oblik snage, a to je ljubav. To se događa onda kada se vjernik odvraća od najjačeg oblika napasti k punini ljubavi. Radi toga je siguran znak moguće svetosti svakoga tko zapanjuje one koji ga samo netremice postrance promatraju upravo iscrpljenost nutarnjim sukobima. Ako ste pokušali činiti ono što sam vam kroz posljednje mjesece savjetovao, redovitije ste vježbali mišiće srca, kao i s većom snagom no ikada dosad.

Prizma srca

Pogledajmo sada kako nastupa taj preobražaj. Sir Isaac Newton bio je taj koji je otkrio istinu koja će mi omogućiti opis načina na koji Božja ljubav isprva prodire u čovjeka, prije no što biva pretočena u njegova djela, tako te se učenici pretvaraju u apostole, iznutra tjerani silom Božjom koja postupno zaposjeda takva vjernika. Newton je otkrio, iako je svjetlost bezbojna, kako ona u sebi zapravo sadrži sve boje spektra. One ostaju nevidljivima sve dok ne udare u prizmu koja ih na taj način odražava i lomi te sve dugine boje bivaju jasno vidljive svima. Upravo to vrijedi i za ljubav Božju. Kada toj ljubavi bude omogućeno izliti se u ljudsko srce, ona ga prije svega pročišćuje te potom "brusi" u prizmu koja lomi i odražava Božju ljubav u svakome djeliću ljudskoga bića, sve dok ona ne postane vidljiva promatračima po načinu na koji se očituje u ponašanju takve osobe.

Kristolika briga i sućut, nadljudske kakvoće nesebičnosti i požrtvovnosti, kao i herojske kreposti što ih očituje Duhom Svetim ispunjeni apostol, tek su izvanjski izraz božanskoga života koji je osobu prethodno zaposio iznutra. "Vježbanje" ljudskoga srca u molitvi tako omogućuje ulazak božanskome životu, kako bi se on pretočio u djelovanje. Ta ljubav ne samo što daljnje jača mišiće srca, već ga i otvara iznutra, kako bi bilo kadro primiti još više one iste ljubavi koju je već primilo. Na taj način istinski kršćani bivaju oblikovani za uzvraćanje primljene ljubavi Onome koji i jest njezin prvi izvor. Ta duboka razmjena ljubavi tada donosi ploda u svemu što govore i čine u svijetu do kojega Bog sada može po njima doprijeti.

Kristoliki čovjek

Sveti je Franjo u teorijskome smislu bio mistik jer je tako jasno vidio i tako snažno isticao kako se sva istinska krepost i vjerodostojna dobrota nalaze u Bogu i samo u njemu te u čovjeka mogu ući jedino putem mistična umiranja "staroga čovjeka" koji priječi oblikovanje "novoga čovjeka". No, on je ujedno bio i praktični mistik, jer je trajno tražio samoću u kojoj je onda dopuštao Duhu Svetomu postići u njemu tu mističnu smrt uz pomoć izlijevanja svjetlosti i života koji su sadržali sve kreposti i darove čiji je duhovni izvor u Bogu te njihova tjelesna očitovanja u čovjeku – kristoliku čovjeku. Siguran je znak za svetoga Franju kako ono što se doimlje poput istinske kreposti uistinu nije nikakva krivotvorina bio taj što ona nikada ne dolazi sama, već sa sobom donosi čitavu "obitelj" kreposti koje se pojavljuju istovremeno, iako postupno, u ponašanju svakog istinskog vjernika. Drugim riječima, ako susretnete tolerantnu osobu koja je istovremeno i proždrljiva, velikodušnu osobu sklonu tlačiti druge, ili pak strpljivu osobu koja voli varati ljude - tada je krepost za koju se čini kako ih je otkupila zapravo ljudskoga podrijetla te plodom genâ što su ih naslijedili, ili pak odgoja što su ga primili od drugih, ili opet zahtjevâ što je na nju postavlja društvena prihvaćenost – kao što je to tako vješto u svojim djelima znala isticati spisateljica Jane Austen.

Tek kada slaba ljudska ljubav biva osnažena i potpomognuta onom božanskom, vjernik postaje kadar ljubiti Boga svim srcem i bližnjega kao sama sebe te obdržavati sve zapovijedi, kako bi se moglo ostvariti obećanje. Obećanje je to što ga je dao Sam Krist na Posljednjoj večeri: kako će Otac, Sin i Duh Sveti ljubiti i nastaniti se u svakome onome tko čuva zapovijedi te će zajedništvo života samoga Boga prebivati na zemlji u osobi otkupljenoj ljubavlju.

Čisti dar Božji

Dok se odvija čitav taj postupak preobrazbe, odnosno, pobožanstvenjenja, vjernik počinje doživljavati ljubav koju prima ponekad do upravo potresnih razmjera te s redovitošću koja naposljetku postaje trajnom, kada se Trojstvo ljubavi, koje je Bog, naposljetku zauvijek u njemu nastani. To je istinska kontemplacija, čisti dar Božji, što ga je nemoguće postići ljudskim metodama niti tehnikama, bile one istočnjačke, ili pak zapadnjačke. Oni koji vam govore drugačije jednostavno vas zavode, jer su i sami zavedeni. Riječ je o opipljivu iskustvenu znanju iz kojega se crpi snaga koja vjerniku omogućuje otkinuti se od svega i sviju što mu priječi u punini živjeti život Kristov koji ga osposobljuje živjeti u potpunosti za druge.

U istinskoga ćete mistika uvijek pronaći u potpunosti uravnoteženu, cjelovitu osobu, koja nije toliko izgubljena u samodostatnoj pobožnosti te zaboravlja tjelesne potrebe drugih, niti toliko opterećena društveno-političkim angažmanom te zaboravlja vlastite duhovne potrebe. Ukratko, Krist se po njima, kao i po svima koji slobodno odluče dopustiti mu da se nastani u njima, ponovno utjelovljuje na ovoj zemlji.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s