Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
800. obljetnica franjevačkog pokreta
 
Franjo prije obraćenja

Piše: Augustin Kordić
 
Ovdje želimo kratko vidjeti što Franjo Asiški govori u svojim spisima o sebi prije obraćenja i što o njemu govore prije obraćenja njegovi najstariji životopisci.


Franjo o sebi prije obraćenja

O vremenu prije obraćenja Franjo piše u Oporuci: "Dok bijah u grijesima bilo mi je odveć odurno gledati gubavce".

Prvi Franjini životopisci, osim Tome Čelanskoga, imaju problema s tumačenjem Franjina života prije obraćenja kao života "u grijesima". Bonaventura vidi razvojnu liniju Franjina obraćenja. Legenda trojice drugova ne govori o grijesima nego o Franji kao mladenačkom idealistu. Franjo piše da su mu gubavci prije obraćenja bili odurni. Toma Čelanski će zapisati: "Toliko mu je nekoć bilo odvratno gledati gubavce, kao što je sam govorio, da je u vrijeme svoje taštine začepio nos kad bi iz udaljenosti od gotovo dvije milje opazio njihove nastambe".

Molitva pred Raspetim nastala je poslije Franjina hodočašća na grob sv. Petra u Rim. Izgleda da je ta molitva nastala u crkvi sv. Damjana, kada je Franjo čuo glas Krista Raspetoga: "Franjo, idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sva ruši." Mnogi drže da je molitva povezana s Franjinom prodajom robe i konja u Folignu 1206. godine, kada je s utrženim novcem želio obnoviti crkvu sv. Damjana. A molitva glasi: "Svevišnji, slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savršenu ljubav; smisao i spoznaju, Gospodine, da izvršim tvoju svetu i istinsku volju". I Bog je uslišao ovu Franjinu molitvu: pokazao mu je što treba činiti. To je ujedno najstariji spis sv. Franje. Ostali Franjini spisi ne govore ništa o vremenu prije njegova obraćenja.

Drugi o Franji prije obraćenja

Rođenje, obitelj i krštenje sv. Franje Asiškoga

O godini Franjina rođenja prvi životopisci ništa ne pišu. O godini smrti Čelano piše: 4. listopada 1226. (nedjelja). Tu istu godinu i datum donosi i Legenda trojice drugova, Kronika Jordana iz Jana i Kronika Salimbene De Adam. U ono vrijeme novi dan je počinjao zalaskom sunca. Prvi životopisci donose da je Franjo umro 20 godina nakon obraćenja. Kronika minor iz Erfurta donosi da se Franjo obratio 1206. godine, što odgovara gornjemu. Iz pisanja Čelanskoga može se zaključiti da je Franjo ima dvadeset i pet godina kada se obratio: "Tako bijedan bijaše početak… od djetinjstva pa malne sve do dvadeset i pete godine". To isto donosi i Julijan iz Speyera. I zato s pravom pisci drže, kako piše Wadding, da je Franjo umro sa 45 godina života. Ima autora koji drže da se Franjo rodio 1181. godine, kao Marijan iz Firence i neki drugi, no ima ih koji se drže 1182. godine. Franjo je rođen u Asizu, u Umbriji, u Italiji. Franjinom ocu bilo je ime Petar Bernardone, a majci Pika. O podrijetlu Franjina oca iz Luke u Toskani prvi životopisci ne donose ništa. Wadding donosi da su Franjini roditelji bili: otac Petar Bernardone, koga je tako nazvao njegov otac, i vrlo čestita žena Dominica, točnije Domina, to jest gospođa Pika, ugledni Asižani. Tek kasnije Franjin se otac povezuje s mjestom Lucca u Toskani i s obitelji Moriconi, a majčino rođenje s Provansom. Ima ih koji dovode njezino ime "Pika" u vezu sa sjevernom francuskom pokrajinom "Picardie", gdje je vjerojatno Franjin otac trgovao.

Franjin otac Petar Bernardone bio je trgovac. Svi izvori se slažu da je Franjo potjecao iz vrlo bogate obitelji, koja je pripadala najvišem trgovačkom staležu grada. Paul Sabatier smješta njegovo trgovanje po sjevernoj Francuskoj i u pokrajini Champagne, gdje su se vršile trgovačke razmjene između sjeverne i južne Europe, što odudara od dosadašnjega uvriježenog mišljenja da je on trgovao po južnom dijelu Francuske, po Provansi. No, po mom mišljenju može biti i jedno i drugo. Trgovac je morao posjedovati i određenu kulturu, morao je znati barem čitati, pisati i računati, te posjedovati osnovno poznavanje latinskog jezika. A Petar Bernardone naučio je, izgleda, i Franju koliko-toliko francuski. Franjo je volio u svečanim zgodama pjevati na ovom jeziku.

Je li Franjo imao samo jednog brata ili više njih? Uvriježeno je mišljenje da je imao samo mlađeg brata Angela. I Wadding ne spominje drugu braću. No Legenda trojice drugova donosi da je majka više voljela Franju nego druge sinove. To znači da je Franjo imao više braće.

O Franjinu krštenju u izvorima se izravno govori samo kod Čelanskoga. Majka mu je dala ime Ivan. U crkvi sv. Rufina u Asizu, u kojoj je Franjo kršten, stoji kod krstionice natpis: "Ovo je izvor, gdje je kršten Serafski otac sv. Franjo."

Legenda trojice drugova piše da mu je otac nakon povratka iz Francuske naknadno dao ime Franjo. Drugi opet misle da je to ime dobio kod primanja sakramenta sv. potvrde. A ima i onih koji drže da se do obraćenja zvao Ivanom, a poslije obraćenja Franjom. Riječ "Francesco" nije bila strana u Italiji. To ime je bilo rijetko, ali ne posve novo. Dok je Franjo bio mladić, jedna ulica u blizini Asiza zvala se tim imenom (via Francesca), dakako ne po sv. Franji.

Franjo Asiški kao dijete i dječak

Kakav je bio Franjo kao dijete? O tome se skoro ništa ili vrlo malo zna. No može se sa sigurnošću reći da ga je majka Pika okruživala kao i svaka majka svoje dijete nježnom majčinskom ljubavlju. Za Franjinu majku Toma Čelanski piše da je bila prijateljica svake čestitosti, da je bila slična sv. Elizabeti, da je sinu dala ime Ivan jer je imala proročkog duha.
Malo je vjerojatno ono što je o Franjinoj ranoj mladosti zapisao Toma Čelanski. On piše da su se u ono vrijeme djeca već od kolijevke popustljivo i nerazborito odgajala: "Jedva nejaka djeca počnu sricati riječi i tepati, već ih znakovima i glasovima navode na vrlo ružne i odvratne stvari. Pa kad dođe vrijeme da budu odbijena od prsiju, sile ih da govore pa čak i čine koješta puno nečednosti i raspuštenosti." I nastavlja: "Takav bijedan bijaše početak čovjeka kojega danas častimo kao sveca, jer je zaista svet. Takav je bio od djetinjstva pa malne sve do dvadeset i pete godine svoga života". Wadding, Sabatier, Jörgensen i Ivonides ili se na to ne osvrću ili ne pridaju tome posebnu važnost. No, Julien Green je drugačijeg mišljenja. On drži da je Toma Čelanski napisao istinu.

O Franji kao dječaku prvi životopisci ne govore ništa. Franjo se sigurno kao dječak igrao s drugom djecom u Asizu. To lijepo opisuje Paul Sabatier. Gradska četvrt u kojoj se nalazila kuća sv. Franje nije bila prometna. I već od jutra uličice su bile vlasništvo djece. Tu su se djeca zabavljala u brojnim grupama. U Umbriji kao i u Toskani djeca su se voljela igrati vojnika, a u Asizu poželjna zabava su bile procesije. Igrali su se i sa zvončićima od terakote. Djeca su cijeli dan ostajala na tim uličicama. Navečer bi se pjevajući i plešući uputili prema nekom gradskom trgu. Nema sumnje da je Franjo već od djetinjstva bio lider mladih. Ta imao je novaca. Kad bi se povela riječ među sugrađanima o Franjinoj rasipnosti, majka je odgovarala: "Što mislite o mom sinu? On će još postati sin Božji po milosti". Neki ovim majčinim riječima daju proročanski vid.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s