Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Oaza duha
 
Jesen i zlatni cvijet

Piše: Ljudevit Maračić
 
Poruka krizanteme i vrijeme prisjećanja

I ove, kao i svake dosadašnje jeseni, kada svi mi, osobno, obiteljski, pa i u većim skupinama, obilazimo mjesta počivališta, posebno potkraj listopada i početkom studenoga, kada katolički vjernici slave spomen svojih pokojnih prethodnika, koji sada uživaju rajsku slavu (Svi sveti) ili se za to pripremaju (Dušni dan), naš pogled po crkvama, a još više po mjestima gdje počivaju mrtvi, plijene cvjetovi žute, bijele, pa i drugih boja i nijansi. Najčešće su to krizanteme, u našoj zapadnoj civilizaciji nadgrobno cvijeće kojim se u ove dane uređuju i ukrašuju grobovi dragih i bliskih ljudi. Pa i unatoč tome što cvjećari u ovim prilikama pretjeruju s cijenama, rijetko ćete naći grob bez ovoga ukrasa.

Ovaj nam je cvijet uvezen s Dalekog istoka, tamo čak iz Japana, gdje mu je uz Kinu i domovina. Japanci su toliko zaljubljeni u taj cvijet da im je postao nacionalni simbol, a carska ga je obitelj stavila čak u svoj pečat. Krizantema je tamo postala ponos mnogih vrtlara, nadahnuće pjesnicima, a slikarima omiljena tema koju ucrtavaju i na porculanu, čak na svilu. Kod nas u Europi, kao cvijet jeseni, cvijet bez konkurencije, jer je drugo cvijeće već uvelo ili usnulo, krizantema je postala simbol poštovanja prema onima kojih više nema. A budući da je ovo cvijeće jedno od rijetkih koje cvjeta na pragu zime, u europskim sredinama ono simbolizira prolaznost, žaljenje i smrt.

Nije nam baš poznato je li ta simbolika vuče podrijetlo iz grčkog mita, prema kojemu se nimfa Klitija bila zaljubila u boga sunca Helija, ali se ovome više sviđala njezina sestra Leukotoja. Ljubomorna Klitija prokle svoju sestru i tako prouzroči njezinu smrt. Nakon toga pobježe u pustinju, gdje je prema tome mitu devet dana sjedila i neprestance buljila u sunce. Ništa nije ni jela ni pila, a kad umre, njezino se tijelo pretvori u cvijet, koji Grci nazovu zlatnim cvijetom, što i znači krizantema. Cvijet se tijekom dana, baš kao i nesretna Klitija, okreće prema suncu i prati njegovu putanju. Koji je to bio grčki cvijet, ne bismo znali odgonetnuti, budući da je današnja krizantema proputovala cijeli svijet, ali nam simbolika imena i poruke nije skrivena. Cijeli život gledati u svjetlo, okretati se od mraka i pratiti tragove života. Za nas tama i smrt nisu konačni odgovor. I naše krizanteme stidljivo, ali jasno prenose ovu poruku. Pa i onda kad se čini da smrt igra posljednji ples.

Ima jedna zgodna židovska priča o nekom starom Abrahamu. Godine su mu se nataložile i sve se češće bojao smrti. Tako je jednog dana, pri zalazu sunca, ležao pred svojim šatorom promatrajući posljednje tragove svjetla, kad u sjeni, nešto podalje, opazi anđela kako mu se približava. Nije baš više dobro vidio, ali nasluti da mu se približava anđeo koji naviješta smrt, Anđeo smrti, kako je u mladosti učio.

- Gospod bio s tobom, prijatelju, reče mu anđeo.
Starac tvrdo odgovori: - Jesi li ikad čuo da prijatelj prijatelju želi smrt?
Anđeo mu odvrati: - A je li se ikad čulo da se ljubljeni ne želi sjediniti s ljubljenim?
Abraham nato zaključi: - Onda me uzmi sa sobom, Anđele smrti! - I prijeđe zadovoljno u drugi život.

Neki će drugi mudrac zapisati: "Kad sam se rodio, ljudi su bili veseli i sretni. Samo sam ja plakao. A kada mi je mrijeti, ljudi su ozbiljni i žalosni. Samo sam ja sretan i nasmiješen."

Krizantema nije cvijet koji zastrašuje. Nosi poruku života. Poput žene koja je na bolesničkoj postelji znala da mora otići. Kad joj je došao župnik i podijelio sakramente utjehe, žena nastavi: "Gospodin mi je udijelio vrlo lijep život. I sada sam spremna otputovati." Župnik ne znajući što reći, promrmlja: "Znam, znam…" "Ima ipak nešto što bih vas zamolila. Kad me budete pokopali, stavite mi u ruku jednu žličicu."

Začudi se župnik toj želji i upita: "Zašto želiš imati žlicu kraj sebe?" "Vi znate da sam rado sudjelovala u svim župskim svečanostima i gozbama. Kad bih sjela za stol, odmah bih pogledala je li postavljena žličica kraj tanjura. Znate već što to znači. Da će na kraju doći slatkiš ili sladoled. Značilo je da će najbolje doći na kraju." I zaključi: "Upravo to želim reći žličicom koju ćete mi staviti u ruku. Kada nekome to ne bude jasno, vi mu recite da na kraju dolazi ono najbolje."

Takva su vedrija razmišljanja vjernika u ove dane jesenskoga zlatnog cvijeta.

Pa kad u ove predzimske dane pođete na groblje i na mjesto gdje počivaju vaši najdraži, položite krizantemu ili cijeli buket, sjetite se da smrt nije strašilo, za nas vjernike to je, kako nas podsjeća bogoslužna pjesma, prijelaz iz jednoga u drugi, mnogo ljepši i bolji život. Zato zaista strah nije posljednji odgovor kad opazimo ove prekrasno bijelo-žuto-obojeno cvijeće.

Kažu da je nekog liječnika neki teško bolesni čovjek stalno zapitkivao: "Kako izgleda trenutak umiranja? Što će mi se dogoditi?" Liječnik ne znajući što da odgovori kako bi smirio pacijenta, otvori vrata da ode, kad uleti mali pas kojemu je vlasnik upravo ležao u krevetu. Sav razdragan što vidi gospodara, počne ga oblizivati mašući repom. Liječnik se dosjeti: "Eto, baš nekako tako bit će u onom času. Netko će otvoriti vrata i sjatit će se oko vas oni koji vas vole."

Onima pak koji u ove dane nemaju drugog odgovora osim oplakivanja i tugovanja, poručuje jedna poslovica iz zemlje odakle nam je krizantema doletjela: "Osmijeh upućen živima bolji je od potoka suza nad grobom pokojnika." To je istinska poruka jesenskoga zlatnog cvijeta.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s