Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Prigodno
 
Crkveni tornjevi – zvonici

Piše: Stjepan Bubalo
 
Svojom posebnošću obogaćuju mjesto

U crkvi i svetištu Sv. Antuna Padovanskoga na zagre-bačkom Svetom Duhu 30. rujna, na blagdan sv. Jeronima, zaštitnika hrvatskih franjevaca konventualaca i proslave sto godina osamostaljenja hrvatske provincije, blagoslovljen je novoizgrađeni crkveni zvonik čime je zaokružena arhitektonska cjelina crkve i samostana. Tom prigodom pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić rekao je kako se veselimo izgradnji zvonika, jer on ima dvostruku ulogu: ''Svojim postojanjem on će pozivati ljudi da uzdignu svoje oči uvis, u prenesenom smislu pozivat će nas da svoje srce usmjerimo Bogu, jer zvonik je znak prisutnosti Crkve u ovom svijetu, a ona je znak prisutnosti Božje. I drugo, on će dobiti u sebe zvona koja će svojim raspjevanim melodijama narod Božji pozivati na molitvu i prigodom radosnih i tužnih događaja. Zvonik je simbol nas samih, žive Crkve Kristove koja treba pozivati ljude da je Bog među nama'', rekao je biskup Košić.

''Na cijeloj ravnici s tla su se izdizali samo martinvilleski zvonici. Činilo se kao da su izgubljeni u ravnom prostranstvu... upamtivši oblik njihova šiljka i premještanje njihovih linija... osjetio sam da iza tih pokreta postoji još i nešto drugo, što oni, činilo se posjeduju, a u isto vrijeme i sakrivaju''. Tako Marcel Proust opisuje svoj ulazak u grad Martinvill.

Iz povijesti i arhitekture

Najčešće su upravo crkveni zvonici ono što prvo ugledamo dolazeći u neko mjesto, bilo u malo selo ili veliki grad i što najčešće i upamtimo. Katedrale, crkve i njihovi zvonici za vjernike imaju posebno značenje, ali i svi ljubitelji starina i umjetnosti diljem svijeta dolaze ih razgledavati i diviti im se.

Nekad su se crkve gradile izvan grada i cijeli kompleks nazivan je ''sveti grad'', u cijelosti okrenut Bogu i nastanjen ljudima koji danonoćno mole za žive i mrtve stanovnike. Kasnije se grad širio a njegov centar je nastajao u neposrednoj blizini glavne katedrale čiji su se zvonici propinjali prema oblacima dajući gradu posebne vizure.

Svaka crkva ima jedan, dva ili više tornjeva, u kojima se nalaze zvona, a na samom vrhu najčešće se nalazi i križ. Zvonici su važan element kršćanske crkvene arhitekture, a često su i njezini najstariji dijelovi. Oni imaju i simboličko značenje, simboliziraju Božji grad na zemlji, a njihova zvona pozivaju narod i upućuju ga da se okrene ka nebu.

Tornjevi su u opasnim vremenima služili i kao utočište, te su se ponekad gradili i bez stepeništa umjesto kojih su se koristile ljestve. Neki tornjevi su imali i trijemove u kojima su živjeli svećenici i odatle održavali svetu misu bez izlaska i izlaganja riziku. Postoje različiti načini gradnje crkvenih tornjeva i različite mogućnosti njihovih izgleda. U najranije doba, prije gradnje crkvenih tornjeva, zvona su bila postavljena na drvenoj strukturi od greda uz samu crkvu. Kasnije su na nekim crkvama građeni ''tornjevi blizanci'', na drugima je samo jedan centralni zvonik, dok su kod nekih tornjevi odvojeni od građevine. To je naročito često na mediteranskom području kao u Veneciji, crkva sv. Marka i katedrale u Rabu i Pisi. Tornjevi najčešće imaju i krovove, ali mogu biti i bez njih. Krovovi starih tornjeva najčešće su građeni u obliku piramida i to od drveta. U 15 stoljeću, koje je bilo i vrijeme najveće gradnje, tornjevi su se uglavnom gradili u obliku kvadrata ali ponekad i osmerokuta, posebno ako se radilo o središnjim tornjevima.

Prvi crkveni toranj sagrađen je u Siriji, u petom stoljeću i ima četverokutni oblik. Najstariji europski zvonici građeni su u Italiji potkraj 7. stoljeća (Ravenna) i bili su okrugli. Za vrijeme Karla Velikog njihova gradnja proširila se cijelom Europom. U 12. stoljeću, za vrijeme gotike zvonici se posebno ukrašavaju i to mnoštvom vertikalnih linija. U vremenu renesasne njihovo ukrašavanje opada te se najčešće uklapaju u fasadu same crkve. Barok na zvonike ponovno vraća bujne linije, dok suvremeni crkveni zvonici odrazuju tendenciju moderne arhitekture.

Zvona

Zbog zvona se i grade zvonici, a njihova visina daje mogućnost zvonima da se čuju što dalje u daljinu. U kršćanstvu se zvonom vjernici pozivaju na molitvu, a koriste se od 6. stoljeća. Najprije su u samostanima pozivala braću na zajedničku molitvu, a potom u crkvama i ostale vjernike. Od osmog stoljeća grade se za njih posebni tornjevi uz crkve.

Zvona su poznavale i stare civilizacije i narodi poput Asiraca, Hebreja, Grka i Rimljana. Od 15 stoljeća zvona se posvećuju posebnim zaštitnicima i u njih se utiskuju natpisi i posvete. Zvona raspoznajemo po njihovoj zvonjavi. Tako primjerice postoje: nedjeljna zvona, svečana zvona, počasna zvona, satna zvona, zvona za molitvu, mrtvačka zvona i nevremenska zvona. Zvona razlikujemo i prema veličini. Tako postoje sitna, srednja, velika, i zvona divovskih dimenzija. Zvona što danas zvone u crkvi sv. Petra u Rimu teška su primjerice 14 tona, u zvonicima katedrale u Kölnu čak 25 tona, a najveće ikad napravljeno zvono na svijetu jest ono ‘Car Kolokol’ u Moskvi, teško 200 tona, visine 6,14 metara, ali koje nikada nije prozvonilo. Postoje slučajevi gdje je po zvonu dobila ime i gradska ulica, primjerice podno zagrebačke katedrale Zvonarnička.

''Kad smo odlazili na obzorju su ostali samo zvonici i gledali nas kako bježimo... mašući nam na oproštaju svojim suncem obasjanim vrhovima...okrenuh se još jednom pa ih nanovo ugledah, sad su bili posve crni jer je sunce već bilo zašlo... zatim se pokazaše još jednom poslijednji put i najzad ih više nisam vidio'', tako Proust opisuje svoj odlazak iz dragog mu grada, opisujući lijepe uspomene.

Znameniti zvonici u Hrvatskoj i svijetu

Zvonik trogirske katedrale

Trogirska katedrala građena je krajem 12. stoljeća, a njen zvonik jedan je od najzanimljivijih primjera u Europi koji prikazuje rast i razvoj arhitektonskog spomenika u vremenu. Prizemlje zvonika građeno je u romaničkom stilu, prvi kat u duhu rane gotike, a drugi je primjer kićene kasne gotike sav rastvoren u kamenoj čipki. Treći kat sagrađen je u 16. stoljeću u renesansnom stilu, a na vrhu su u doba baroka, u 17. stoljeću postavljena četiri kipa. Zvonik je tako presjek svih stilova što su se javljali u Dalmaciji. Unatoč stalnoj smjeni stilskih elemenata projektanti su uspjeli sačuvati jedinstvo cjeline, jer se nisu brinuli za oblik, nego su poštovali proporcijske norme, a njegov postupni rast dekorativnosti prema vrhu djeluje logično i prirodno. Spomenik dokazuje da se u dogradnji arhitektonskih djela ne usklađuje stil sa stilom, nego kvaliteta s kvalitetom.
Zvonik splitske katedrale sv. Duje

Izgrađen je u prvoj polovici 14. stoljeća. Odjek je tradicije predromaničkih crkava dalmatinskog zaleđa s tornjem pred pročeljem kroz koji se ulazilo u crkvu. Zvonik se uklopio nad antičkim stubištem između Mauzoleja i Peristila, a ujedno je postao vertikalna okosnica antičke palače. Početkom 16. stoljeća dograđen je još jedan romanički kat, dok gradnja tornja završava gotičkorenesansnim završetkom. Ova skladna vitka i monumentalna građevina za duga je stoljeća odredila vizualni indetitet grada, posebno ako se gleda s morske strane, pa se u tom smislu pojavljuje na povjesnom gradskom grbu još u srednjem vijeku. Kako je zvonik bio građen od kamena koji se izjeda, morao je biti obnovljen (1890-1906), a od starog zvonika u renovirani je ugrađeno nekoliko vrijednih romaničkih reljefa. Visina zvonika je 60 metara, a od kada je sagrađen pa do danas postoji pravilo kako se u gradu Splitu i svemu što spada pod grad ne smije izgraditi niti jedna građevina viša od njega. Kako je zvonik s vremena na vrijema rastao tako su i kuće bivale više. Zadnje renoviranje zvonika napravljeno je u drugoj polovini 90-ih godina pa je zvonik sv. Duje još jednom porastao. Ovaj puta najmanje, za samo tri metra.

Zvonici zagrebačke katedrale

Zagrebačka katedrala na svoj je način pandan trogirskom zvoniku. Sama katedrala građena je u etapama, uz prekide od 13. do početka 16. st. kad su dovršeni svodovi lađe. Zvonik, i to samo južni, iako su bili predviđena dva, dobila je od 1633.-1641. godine, a projektirao ga je graditelj Ivan Albertal, rodom iz Švicarske. Zvonik je djelovao gotovo isto tako obrambeno kao i kule oko katedrale i biskupskog dvora. Stilska evolucija prekinuta je 9. studenog 1880. snažnim potresom. Srušio se zvjezdasti svod svetišta, napukli su svodovi kapela i lađa, glavni je oltar zdrobljen, mnogi predmeti oštećeni, a zvonik teško oštećen. Novi, sjeverni toranj visok je 108,20 metara, a južni 108,16 metara i u njima je smješteno pet zvona. Najveće je zvono Presvetog Trojstva i pustilo je svoj zvuk 1843. godine. Teško je 6454 kg, a njegov duboki zvuk u Zagrebu se može čuti svakog punog sata. Najstarije zvono u katedralnim zvonicima danas nosi ime sv. Stjepana kralja, teži 1300 kg, a izliveno je davne 1777. godine u Zagrebu.

Toranj sv. Luke u Jajcu

Crkva Sv. Marije i uz nju toranj svetog Luke spadaju u najveće spomenike duhovne kulture Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zvonik sv. Luke jedini je potpuno sačuvan zvonik sagrađen bez izravne veze sa crkvom u unutrašnjosti Balkana. Spomenikom kulture proglašen je još 1892. godine. Sama godina gradnje nije utvrđena, ali arheološki podaci govore da je na istom mjestu u 12. i 13. stoljeću postojala crkva građena u romaničkom stilu, koja je poslije pregrađena u gotičku crkvu, najvjerojatnije oko 1410. godine. Toranj je u donjem dijelu izveden u gotičkom stilu, dok su gornje tri galerije s romaničkim obilježjima.

Kosi toranj sv. Antuna u Beogradu

Katolička crkva sv. Antuna Padovanskog u Beogradu poznata je posebno po tornju, koji od 60-ih godina stoji nakrivljen čak 45 centimetara u odnosu na temelje crkve. Crkva sv. Ante župna je crkva kojom upravljaju franjevci Bosanske provincije, a podignuta je u čast ovog sveca povodom 700. godišnjice njegove smrti. U njoj se nalazi kip svetog Antuna, visok 275 centimetara, koji je za glavni oltar 1955. godine napravio Ivan Meštrović.

U prvoj fazi izgradnje napravljena je zgrada crkve. Pošto se teren mijenjao, a toranj je nadogradnjom dobio na težini, nakrivio se za 45 centimetara u odnosu na temelje. Kasnije je urađena sanacija i temelj tornja odvojen je od crkve i dodatno ojačan. Toranj visok 52 metra, širok devet metara zauvjek će ostati nagnut za 45 centimetara, te bi uskoro s crkvom trebao postati spomenik kulture.

Zvonik Notre-Dame u Parizu

Jedan od simbola Francuske i spada među najposjećenije turističke destinacije na svijetu. Crkva je građena između 1163. i 1345. godine kao gotičko remek djelo, a dan danas je jedno od najvećih svjetskih građevinskih ostvarenja. Iako crkveni zvonici nikada nisu završeni za mnoge su prava atrakcija. Posebnu zanimljivost čine 387 stepenica koje vode do poznatih tornjeva. Nakon što se popnu uz stepenice, posjetitelji crkve se nađu u velikom prostoru kojim dominira veliko crkveno zvono i pruža se spektakularan pogled na Pariz.

Zvonik u Pisi

Kosi toranj je zvonik romaničke katedrale. Temelje tornja postavio je arhitekt Bonano Pisano 1173. godine, i na njemu je radio do 1185., kada je iznenada nestao ostavljajući građevinu s tri kata.

Ne postoje točni podaci o tome da li je Bonano zaustavio radove zbog toga što je shvatio da se toranj naginje ili je možda umro. Izgradnja je nastavljena 1275. godine i već ga se tad pokušalo ispraviti.

Do 1301. godine izgrađena su još tri kata, a sedmi kat je završen krajem 14. stoljeća. Toranj je visok 55 metara, promjer mu je 16, a vrh mu je nagnut 4 metra u odnosu na temelje. Naginjao se u prosjeku 1 milimetar godišnje, te je stoga krajem 20. st. bio i zatvoren za posjete zbog građevinskih zahvata kojima se pokušalo zaustaviti naginjanje. Inžinjeri su uspjeli smanjiti nagib za 44 centimetra, vrativši ga u položaj koji je imao 1838. godine. Za posetitelje je ponovno otvoren 2001. godine, a njegova visina od zemlje do niže strane je 55,86, a od zemlje do više strane 56,7 metara.

Firenza - Cattedrale di Santa Maria del Fiore

Crkva je sagrađena u 13. stoljeću u gotskom stilu s tornjem i romanskom kapelom. Toranj je građen u 14 stoljeću, visok je 84.7 metara, vertikalnim linijama podijeljen na pet dijelova a posebno je zanimljiv zbog dekoracije, raznih boja i ugrađenih skulptura.

Katedrala u Ulmu, najviša na svijetu

Gradom dominira zvonik velike katedrale, sa svojih 161,5 metara visine to je najviši toranj jedne crkve u svijetu. Naime, posjetitelji mogu do nekih 150 m visine, dokle vodi 760 spiralnih stepenica širine pedesetak centimetara, odakle se pruža bogat panoramski pogled. Na dlanu se vidi cijeli grad i zavojiti Dunav. Na tornju postoje tri galerije, a treća se nalazi u samom vrhu, gdje može stati samo jedna osoba. Njena gradnja započela je 1377. godine. U početku je bila katolička a u vrijeme reformacije prešla je u ruke protestanata.

Katedrala Notre Dame u Tournaiu

Ovo je jedna od najlijepših crkvenih građevina u zapadnom svijetu i crkva s najviše sagrađenih tornjeva. Ima pet tornjeva sa zvonima i još četiri manja tornja bez zvona. Prednja dva tornja dosežu visinu od 83 metra. Centralni toranj potječe iz 16. stoljeća. Četiri tornja imaju po sedam zvona dok ih jedan ima šest. Građena je u romaničko-gotičkom stilu i najstarija je u Belgiji. Nalazi se na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika kulture.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s