Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sv. Antun danas
 
Ne daj da te zbuni onaj tko glasnije viče

Piše: Luciano Fanin
 
Iz "Propovijedi" sv. Antuna

Osjetila, vrata tijela, mogu nas spasiti ili upropastiti. Možemo popustiti poticajima svijeta, onome tko nam viče u lice i odvlači nam pažnju od onoga što je važnije, ili možemo naučiti krotiti osjetila, da bismo uskrsnuli istinski slobodni.

Mrtvac se podiže i progovori

Iz Evanđelja po Luki 7, 11-17:

"Isus se uputi u grad zvani Nain… Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo je mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: 'Ne plači!' Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: 'Mladiću, kažem ti, ustani!' I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: 'Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!'"

Pred nama je grad Nain u kojemu je umro sin jedinac. Sin je lik ljudske duše, mučene napastima… Vrata kroz koja se pokojnik iznosi van slika su jednoga od osjetila preko kojega se upada u grijehe. Naše tijelo ima četvora vrata: istočna, zapadna, sjeverna i južna… Istok predstavlja vid, jer kao što istok osvjetljava svijet, tako su i oči svjetlo čitavome tijelu. Jug simbolizira sluh. Tri su svari koje zavaravaju sluh: bahate riječi, odbojne riječi i riječi laskanja. Zapad predstavlja osjet okusa. Sjever simbolizira dodir… Ako vrata tvoga tijela budu sigurna…, pokojnik neće biti iznesen van kroz vrata grada Naina. Molimo Krista na brani vrata našega grada i da stanuje u našim srcima da bismo zaslužili stanovati s njime u nebu.

(Propovijed 16. nedjelje poslije Duhova)

Ustani i hodi

Kad je Isus negdje, onda i najgora tragedija može imati sretan završetak. O tome štošta zna i udovica iz grada Naina, koja susreće Isusa upravo kada, razdrta boli, nosi prema grobu tijelo sina jedinca. Znamo kako je sve završilo: u dječakovu mrtvom tijelu Isus čini da opet procvjeta život. Sveti Antun, obrazlažući evanđeoski odlomak, zaključuje i upućuje kojim putem valja krenuti ako želimo da i naš život ima sretan završetak, tj. da ne završi tragedijom smrti duše, nego radošću uskrsnuća, skupa s Uskrslim. Na putu su postavljene razne zapreke. One nisu samo prepreke, nego su tu i da se oslobodimo tereta da bismo brzo dostigli željenu slobodu.

Za sv. Antuna četiri su izvora naših slabosti. Oči: ako su jasne, primaju i propuštaju filtrirano svjetlo koje osvjetljava i grije dušu, jer inače je tama i hladnoća ubijaju. Zatim je tu i sluh, koji "zavaravaju" – kako kaže Svetac – bahate riječi, odbojne riječi i riječi laskanja. Riječi na sebi svojstven način ubijaju: žrtva je onaj tko ih izgovara. A budući da je danas raširena ružna pojava da se viče, da se izgovaraju uvredljive i proste riječi, je li onda naš svijet prepun mrtvaca? I osjet okusa je jedna od zamki: ako nismo oprezni, postajemo robovi. No još postoje i sebičnost te zatvaranje u same sebe, pojava koja nam brani da vidimo druge i da pomognemo onima koji su u poteškoćama. I kako onda postupati? Potrebno je bdjeti, biti ponizan i strpljiv, predlaže sv. Antun. Potrebna je i želja za započinjanjem iznova nakon pada. Isus je uvijek spreman reći nam: "Ustani, prijatelju!", da bismo s njime mogli stalno živjeti u radosti uskrsnuća.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s