Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Islam
 
Što je vrijeme u islamu?

Piše: mr. sc. Aziz ef. Hasanović, pomoćnik predsjednika Mešihata u Zagrebu
 
Piomanje vremena u islamu


Kur'an o vremenu

Ako želimo govoriti o vremenu u islamu, onda je nezaobilazno istaći kur'anski prostor koji je posvetio upravo vremenu. Dva kur'anska poglavlja su nazvana vrijeme: Ed-Dehr i El-'Asr. Zanimljivo bi bilo promotriti strukturu ovih poglavlja, ali nam prostor ne dozvoljava. Ova dva poglavlja (sure) možemo promatrati kao općeniti Božji iskaz o vremenu ('am). Kur'anska poglavlja: Ad-Duha – Jutro, Al-Layl – Noć, Al- Fadžr – Zora, Al-Džumu'a – Petak, Al-Qadr – Noć Kadr govore o posebnostima ili dijelovima koji popunjavaju taj Univerzum vremena. Ova poglavlja (sure) možemo promatrati kao kur'ansku specifičnost (hass).

Poglavlja poput: Aš-Šems – Sunce, At-Tariq – Danica, Al-Burudž – Sazviježđa, At-Takwir – Prestanak sjaja, Al-Qamar – Mjesec, An-Nadžm – Zvijezda, samo su posebna znamenja koja obilježavaju povijesni hodogram vremena po strogo utvrđenom principu Uzvišenog. Ne prihvatiti ovu tvrdnju znači ustvrditi rađanje Sunca na zapadu umjesto na istoku. Svakako Ibrahim a.s. (Abraham) nas uči da ova znamenja ističemo kao argumente Božje egzistencije, postojanja i svemoći. On istu metodu primjenjuje pozivajući Nimruda da svoju tvrdnju o moći primijeni na izlasku i zalasku Sunca. Sve nas ovo usmjerava na razumijevanje vremena onakvim kako ga je Svevišnji definirao. Usudim se reći da je razumijevanje svetosti vremena – kur'anski imperativ. Mnoštvo je hadisa (riječi poslanika islama Muhameda a.s.) koji se mogu pridodati ovoj tvrdnji da bi se lakše razumjelo i shvatilo Božje poimanje vremena.

Islamska godina

Tko nije upoznat s islamom, a pred sobom ima islamske datume, jedva da će pravilno razumjeti principe računanja vremena. Kako to da živimo u 1429. godini islamske ere, a kod nas je 2009.? Zašto se ovaj ili onaj blagdan slavi jedne godine početkom prosinca, druge godine krajem studenog, a niz godina kasnije slavi se u ljeto ili proljeće? Zašto se zove noć petka, a misli se na noć sa četvrtka na petak? U cilju razumijevanja ovakvih i sličnih pitanja, donosimo ovaj tekst.

Kako i od kada se računa islamska – hidžretska – muslimanska era?

Islamska godina je čista lunarna godina bez prijestupnih mjeseci. U odnosu na nama poznatu solarnu pomiče se za deset ili jedanaest dana godišnje, jer čista lunarna godina ima 354 ili 355 dana. S vremena na vrijeme se zadnjem lunarnom mjesecu doda jedan dan. Tako se tijekom jednog stoljeća javlja razlika u 1100 (tisuću sto) dana, što su točno tri godine. Uvođenje mjesečevog kalendara potječe iz medinskog razdoblja, nakon što je poslanik Muhamed a.s., godine 622. iz rodne Mekke preselio – emigrirao (učinio hidžru) u Jesrib, koji se nalazi 300 km sjevernije, a koji je kasnije nazvan "medinetu-n-nebijj" (Poslanikov grad), skraćeno Medina. Tu je uspostavljen čisti lunarni kalendar, i to bez ikakve zamjene mjeseci (Poglavlje 9., 37. redak). Tako je otklonjena svaka veza sa pred-islamskim vremenom; naime, u pred-islamskoj Arabiji godina je bila lunarno-solarna sa mnoštvom prijelaznih ili prijestupnih mjeseci koji su uvođeni svakih nekoliko godina, da bi se donekle izjednačile lunarna i solarna godina. Sad su ovi mjeseci odstranjeni. Time je ritam blagdana u tijeku godine potpuno odvojen od godišnjih doba i sva preostala sjećanja na pred-islamske običaje su ugušena. Sada je trebalo odrediti točan datum po Hidžri (u našim publikacijama označava se skraćenicom h) nazvanog računanja vremena. Drugi halifa Omer r.a. (Bog bio zadovoljan s njim) koji je vladao 634 – 644. bio je taj koji je uveo točan datum, a nakon što mu je skrenuta pozornost da pisma čiji je potpisnik nisu točno datirana. To se dogodilo 17. godine po Hidžri. Kao polazna točka nije uzet točan datum iseljenja koji se dogodio u rebi'u-l- ewelu, koji odgovara rujnu 622. godine, nego je uzet 1. muharrem iste godine, koji odgovara 15. kolovozu 622. godine. Od tada slijedi lanac mjeseci, jedan za drugim, koji nakon pojavljivanja mlađaka imaju po 29 ili 30 dana. U Kur'anu stoji: "Pitaju te o mlađacima. Reci: 'Oni su ljudima oznake o vremenu i hadžiluk….'" (Poglavlje 2., redak 189.)

Tako počinje mjesec, nakon što prvi mali mlađak biva viđen od strane dva pouzdana svjedoka. To važi unatoč mogućnosti astronomskog proračuna pojave mlađaka, što je muslimanima bilo itekako poznato. Viđenje je izuzetno bitno, poglavito u prazničnim mjesecima, kao što su mjesec posta, ramazan i zadnji lunarni mjesec, vrijeme za hodočašće u Mekku. Može se dogoditi da Mjesec bude viđen na jednom mjestu dok se na drugom mjestu u istoj zemlji još čeka na njegovo pojavljivanje. Tako se često pojavljuju i različiti datumi za obilježavanje određenih blagdana. U pokušaju da se istovremeno usklade vjerski obredi (bajramska molitva, boravak na Arefatu, početak i kraj posta) uzima se vrijeme Mekke kao važeće.

Vremena molitve u islamu

Budući da Mjesec regulira vrijeme, dan počinje zalaskom Sunca. Sam dan je, dijeljen shodno molitvenim (namaskim) vremenima. Prvo nastupa u praskozorje, prije izlaska Sunca, drugo: nakon što Sunce prijeđe svoju najvišu točku, treće: u polovini poslije podneva, četvrto: odmah poslije zalaska Sunca, peto: kad nastane potpuni mrak.

Redoslijed i nazivi lunarnih mjeseci

Mlađak (hilal) zbog svoje važnosti za računanje vremena postao je simbol islama. U mnogim mjestima se prilikom njegova prvog viđenja izgovara prigodna molitva. Islam je preuzeo staro-arapsku podjelu mjeseci: I. muharrem, II. safer, III. rebi'u-l-ewel, IV. rebi'u-l-ahir, V. džumade-l-ula, VI. džumade-l-uhra, VII. redžeb, VIII. ša'ban, IX. ramadan, X. šewal, XI. zu-l-ka'de, XII. zu-l-hidždže.

Vječnost bez početka i vječnost bez kraja

Prema Kur'anu vrijeme ima početak, i to je trenutak kada je Bog stvorio svijet i Zemlju, i kraj kada sve nestane, jer "sve na njoj (stvoreni svijet) je prolazno, ostaje samo lice Gospodara"! (Poglavlje, 28., 88. redak) Vrijeme nastaje kad nepostojeće Božjom stvaralačkom riječju dobiva oblik. Božje stvaralačke riječi kun "budi" već ukazuju na suprotnosti u stvarnom svijetu: dan i noć, muško i žensko, toplo i hladno, pozitivno i negativno. To istovremeno ukazuje na dvostruku manifestaciju Božanskog, kao dželal (mysterium tremendum) "veličanstvenost" i kao džemal (mysterium fascinans) "ljepota".

Vrijeme (zeman), u kojem se nalazimo, prostire se između ezela – vječnosti bez početka, i ebeda – vječnosti bez kraja. Može se samo nagovijestiti koliki je jedan dan kod Boga, "a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko tisuću godina, prema vašem računanju" (Poglavlje, 22., redak 47.), ali i "u danu koji traje pedeset tisuća godina" (Poglavlje, 70., redak 4.)

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s