Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Oaza duha
 
Mirbožanje blagdana

Piše: Ljudevit Maračić
 
Smisao našega čestitanja

Vjerojatno je jako malo čitatelja koji ra-zumiju gornji naslov. Pa, pođimo zato re-dom. Malo kada kao na početku građan-ske (pa i crkvene) godine upotrebljavamo riječi i želje koje žele izraziti dobrobit, uspjeh, zadovoljstvo. Jednom riječi: sreću. Poželjeti sreću. Sretan ti Božić, Blago-slovljena ti Nova godina! U bezbroj varijacija. Najčešće povezano uz želju za mirom.

Naš poznati bibličar o. Bonaventura Duda, u brojnim razgovorima koje s njime objavljuju razni katolički i necrkveni mediji, posebno u povodu božićnih i novo-godišnjih blagdana, na često pitanje: A što znači – čestitati? – obično odgovara: čestitati, na primjer Božić, znači svakome čovjeku poželjeti i podsjetiti da ga ljubi Bog. Sretan ti Božić znači – čestitam ti, brate čovječe, što te Bog ljubi, što si brat Kristov, što si s njime baštinik. Duda podsjeća također kako u nekim našim krajevima postoji stari, možda pomalo i neprepoznatljiv, ali sadržajno bogat čestitarski izraz: Mirbožati se. Ljudi, želim vam mir Božji! Priznajem da mi se taj neobičan izraz jako sviđa. Ima li uopće nešto ljepše od te želje? Pa u tom smislu neka nam svima doista bude čestit i Božić i Nova godina: Mirbožajmo se i danas i uvijek, želeći jedni drugima, zapravo, noseći jedni drugima – mir Božji!

Ove nas lijepe želje i čestitke uvode u prigodno razmišljanje o – sreći. Jer, u pozadini svih naših čestitanja zapravo je sreća (sretan Božić, sretan imendan, sretan rođendan…). Da sreća postoji, svatko će priznati, a gdje se nalazi, to pak nitko ne zna. Je li to samo obična fraza? Ili stanje duše? Poseban trenutak koji brzo bježi? Iluzija? Dim u oku ili ipak konkretna stvarnost? Kad bi vam netko rekao: "Približite se onom stablu i uberite ribu koja pjeva na grani", vi biste pomislili da je to ludost. Ribe ne žive na zraku i ne savijaju gnijezda na granama. Pa ipak, ima nešto što je još neobičnije, a postoji: to je sreća! Tako pokušava razmrsiti ovaj čvor poznati mislilac isusovac De Chardin, po mnogo čemu neobičan, pa i u ovoj misaono teško dokučivoj konstrukciji.

Kad većina običnih smrtnika ne zna otkriti sreću, pokušava je bar potražiti kod nekih poznatih ljudi. Stari je Sokrat, promatrajući izložene predmete na atenskoj tržnici, učenike odvraćao od krive slike o sreći: "Vidite koliko mi toga ne treba!" Victor Hugo piše: "Najveća je sreća u životu uvjerenje da smo ljubljeni zbog onoga što jesmo, ili čak i više, usprkos onome što jesmo." Luis Bunuel sreću usmjeruje prema sebi i tvrdi: "Sreća je biti u skladu sa samim sobom." A Blaise Pascal priširuje vidik: "Sreća vam je divna trgovina: što više dajete, to više imate." A možda je najbolje odgovorio stari kineski mudrac, kada su ga pitali je li sretan: "Ja uopće nemam vremena o tome razmišljati."

Možda bi najpametnije bilo ovdje staviti točku i prekinuti razgovor. I tako većina ljudi danas ne raspravlja o sreći ili je pak traži na krivoj adresi. Ipak, nešto nam ne da mira…

Ima jedna poučna afrička priča o ženi koja je dolazila na bunar. Kada god bi grabila vodu, ugledala bi u vodi prekrasnu veliku jabuku, koja kao da joj se rugala: "Uzmi me ako možeš!" Žena je počela uporno grabiti vodu, dok nije nakon dugo vremena i uz golem trud uspjela iscrpsti svu vodu iz ionako polupraznog bunara. Kad je voda presušila, nestala je i velika jabuka. Razočarana, mlada žena ljuta na sebe i na jabuku, spremala se otići, kad začuje iznad sebe zagonetni ptičji glas: "Čemu dolje tražiš ono što je gore?" Žena se bolje zagleda i u krošnji stabla koje se bilo nadvilo nad bunarom ugleda prekrasan plod koji joj se smiješio i nudio. Toliko se mučila da dođe do njega, a on je bio nadohvat ruke.

Osim krivog mjesta, ljudi sreću obično traže i u krivo vrijeme. Najčešće misle da pripada budućem vremenu, možda čak samo u onomu prekogrobnomu svijetu. Pročitali smo jednu lijepu novogodišnju čestitku: "Ako već moramo biti sretni u ovom životu, to moramo biti sada. Ne sutra, ne iduće godine, ne u budućem životu, u onomu nakon smrti. Najljepši je uvod u sretni život nove godine život pun, skladan i sretan u ovoj godini, danas. Naše nade u sadržajan život, bogat uzbudljivim događajima, nemaju temelja ako nisu ukorijenjene u bogati život današnjice. Danas… uvijek danas, treba biti najljepši dan našega života."

Vjerovati, ljubiti, slušati, služiti – danas.
Biti zadovoljan onime što imam – danas.
Učiniti uslugu prijateljima – danas.
Vršiti svoj rad, svoje obveze – danas.
Prihvatiti svoje slabosti, svoje trpljenje – danas.
Pokazati veće strpljenje – danas.
Biti vjeran – danas.
To znači biti vječno sretan – uvijek.
(André Liengme)

Ovu je mudru istinu poznavao i rimski filozof Seneka, koji je govorio: "Počni živjeti odmah i shvati svaki dan kao život za sebe." Njegov suvremenik, pjesnik Horacije, onima koji su tražili sreću drugdje i u drugo vrijeme, poručio bi: "Prebjeći preko mora znači promijeniti podneblje, ali ne i raspoloženje. To je vrlo neplodna radnja. Svakim putovanjem koje poduzimamo mi tragamo za srećom. A ona je ovdje, sada."

Prema hrvatskom pravopisu, kada želimo jedni drugima čestitati prvi dan građanske godine, pisat ćemo velikim početno slovo: Nova godina, a ako želimo da se čestitke protegnu na cijeli niz od dvanaest mjeseci, pisat ćemo ga malim početnim slovom: nova godina. Zato vam čestitamo i jedno i drugo: i Novu i novu godinu, u želji da se sreća ostvari danas, ne sutra. To će nam donijeti unutrašnji mir koji Bog donosi, zato prvi dan godine i nosi obilježje Dana mira. Pa u tom smislu MIRBOŽAJMO SE DANAS da sutra ne bude kasno!

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s