Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Svećenička godina
 
Globalne zvijezde

Piše: Gerard Condon
Prevela: Aleksandra Marija Chwalowsky
Tekst i fotografije preuzete su iz časopisa Messenger of Saint Anthony, listopad 2009.
 
Ekskluzivni intervju s ocem Eugeneom O'Haganom, pripadnikom glazbene skupine "The Priests"

U studenome 2008. trojica su svećenika iz Sjeverne Irske objavila album sakralne glazbe koji je postao među-narodnom senzacijom. Album nazvan "The Priests" pro-dan je u gotovo dva milijuna primjeraka te ga ovaj trio izvodi na koncertima diljem svijeta. No ipak, ova trojica pjevača i dalje svoje župe stavljaju ispred zahtjevâ tako goleme popularnosti. To nije tek još jedan tzv. "boy band" koji živi za svoj trenutak slave, već skupina čija je glazba duboko ukorijenjena u njihovim osobnim životima, kao i u njihovu svećeništvu.

Oci Eugene (49) i Martin O'Hagan (46) braća su iz grofovije Derry, dok otac David Delargy (45) dolazi iz mjesta Ballymena u grofoviji Antrim. Njih su trojica sedamdesetih godina prošloga stoljeća pohađala istu srednju školu te su na godišnjoj školskoj priredbi počeli zajedno pjevati. Pokazalo se da im zajedničko nije samo zanimanje za glazbu, već ujedno i za Boga. Ušli su u bogosloviju, prvo u Belfastu, gdje je njihov glazbeni talent razvio izniman učitelj po imenu Frank Caper. Eugene će potom studij nastaviti na Irskome kolegiju u Rimu u trajanju od sedam godina. Martin i David, koji su u bogosloviji bili ista generacija, slijedit će ga nešto kasnije.

U Rimu je njihov dar prepoznao mons. John Magee, zadužen za organizaciju svečanih obreda. Pozivao ih je neka pjevaju na papinskim liturgijama za pontifikata Ivana Pavla II. Ovome je triju posebna povlastica bila ta što je, četvrt stoljeća kasnije, dio njihova albuma snimljen upravo u Vatikanu.

Nakon ređenja, ovi su se svećenici vratili na službu na području Belfasta i nastavili pjevati, kao solisti u zboru Cappella Caeciliana. O. Eugene studirao je kanonsko pravo i postao član ženidbenoga suda za to područje. Ujedno i upravlja župama Ballyclare i Ballygowan. O. Martin postao je biskupijskim savjetnikom za vjersko obrazovanje te pruža podršku vjeroučiteljima. Trenutačno je smješten u župi Cushendun. O. David je župnik u Hannahs-townu.

Pred deset je godina ugovor o diobi vlasti u Sjevernoj Irskoj okončao krvavi sukob koji je odnio preko 3000 života. Napetosti i dalje postoje između pretežito katoličkih nacionalista, koji žele ujedinjenu Irsku, te protestantskih unionista, koji se svrstavaju uz Britaniju. Kada su posrijedi ova trojica svećenika, poziv na dobre odnose između nacionalistâ i unionistâ uvijek se odvijao putem glazbe koja nadilazi sve razlike. Njihova publika ne pravi razliku između luterana Bacha i katolika Mozarta.

Najveći Božji hitovi

U travnju 2008. glazbenik Liam Bradley iz Belfasta svratio je pozornost na ovaj trio Nicku Raphaelu, direktoru diskografske kuće Epic records, koja je ogranak međunarodnoga diva Sony BMG. Bradley je prepoznao nešto osobito: "Za razliku od pop skupine, stvorene umjetno, u ovome slučaju nitko nije bio otkriven. Ovi su momci oduvijek tu i oduvijek su bili talentirani." U roku od svega nekoliko dana, raspjevani su svećenici pozvani u London, gdje im je ponuđen ugovor. Sony je navodno uložio milijun funti za produkciju i promicanje albuma "Božjih najvećih uspješnica". Sa svoje su strane svećenici ustrajali da taj posao ne smije odveć narušiti njihov rad u župi. Odredili su također i da dio zarade bude dodijeljen dobrotvornim organizacijama, uključujući one koje podupiru umirovljene svećenike u njihovoj biskupiji. Dana 23. travnja, ugovor je potpisan na snimanju pred westminsterskom katedralom. Potom je uslijedio nadasve ozbiljan posao produkcije albuma svjetskoga ranga, pod nazivom "The Priests", snimljena kroz razdoblje od šest mjeseci u studijima u County Antrimu, Windmill Laneu u Dublinu (dom slavne skupine U2), kao i Rimu. Producent Mike Hedges radio je s imenima kao što su U2, Dido i Manic Street Preachers.

Sa stajališta menadžerstva, ova su trojica svećenika bili daleko manji izazov od prosječnih rock-zvijezda. Kao što je primijetila koproducentica Sally Herbert: "Nema bijesa niti grubih riječi. Sjajno je. Sve teče vrlo glatko, nema nikakvih ispada... Velika promjena!"

Američki je PBS koncert snimljen u katedrali u Armaghu, sjedištu katoličkoga poglavara Irske, kardinala Seana Bradyja. Jednosatni je program prošloga prosinca prenosilo 354 TV postaja u SAD, dok je u međuvremenu objavljen i na DVD-u. Prijenos je album doveo na američko tržište i bez američke turneje ovoga trija. Dio snimke koncerta u kojemu svećenici pjevaju Lloyd-Webberov Pie Jesu postao je jedan od najgledanijih linkova na YouTubeu prošle godine.

Za vrijeme priprema, snimateljska je ekipa britanske TV-postaje ITV pratila svećenike na svakom koraku, od svakodnevna života u župi, preko snimanja u studiju, pa sve do putovanjâ. Dokumentarac koji je iz toga proizašao dojmljiv je opis posla što ga obuhvaća stvaranje albuma koji će se popeti na vrh ljestvica. U jednome dirljivome prizoru, o. Martin posjećuje postarijeg stanara u staračkome domu svoje župe i pjeva Amazing Grace. Slušajući taj himan slave Božjemu milosrđu što ga je napisao Newton, ovaj bolesnik vidno uranja u molitvu.

Sam album sadrži 14 pjesama, uključujući Schubertovu Ave Mariju te Panis Angelicus Cesara Francka. Tu su još i pjesme na engleskome, španjolskome, njemačkome, talijanskome, latinskom i irskom, odražavajući tako širinu publike kojoj je album namijenjen. Posve jedinstveno za debi album, The Priests je objavljen istovremeno u 32 zemlje diljem svijeta. Osobito dobra prodaja zabilježena je u Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Norveškoj, Kanadi, Španjolskoj te na Novome Zelandu. U prosincu 2008. Guinness World Record proglasio ga je "debi albumom klasične glazbe s najbržom prodajom u UK".

Pohvalne ocjene

Od izlaska albuma, ova je skupina održala nastupe diljem svijeta. Brojni novinski, TV i radio-intervjui koji prate ove koncerte, jedinstvena su prilika za donošenje priče o trojici stvarnih svećenika širokoj javnosti. U godini koju je papa Benedikt XVI. proglasio godinom svećenikâ, teško da bismo mogli zamisliti bolje ambasadore katoličkog svećenstva u zemljama engleskoga govornoga područja.

U časopisu Time, William Lee Adams je napisao: "Pjevaju poput anđelâ: njihovi se snažni glasovi bez napora stapaju kako bi stvorili sklad prepun emocija" (30. srpnja 2008.). Glazbeni kritičar koji je pratio njihov nastup u National Concert Hallu u Dublinu zabilježio je kako "cijeli nastup prati neobična iskrenost, u kojoj osjećajnost i odmjerenost interpretacije sretno igraju ključnu ulogu". (Pat O'Kelly, Irish Independent, 30. ožujka 2009.) Pišući za list Irish Independent, Mary Kenny je uspjeh svećenikâ pripisala ne samo njihovim glasovima, već i prianjanju uza katolički brend (28. travnja 2008.).

Dok je prije nekoliko desetljeća bilo moderno da svećenici hodaju u običnoj odjeći, ovi svećenici nose tradicionalnu odjeću klerikâ.

Autorica nadalje primjećuje kako je poslijekoncilska Crkva pogriješila napuštajući vidljive znakove svog identiteta, kao i svoju prepoznatljivu glazbenu baštinu. Ovi su pjevači prigrlili tradiciju te ih – upravo stoga što se odijevaju kao svećenici – katolici diljem svijeta smjesta prepoznaju kao takve. Međutim, uspjeh ovog albuma pripisuje se nečemu daleko manje svjetovnjačkom no što je to brending. Ovi ljudi pjevaju zajedno već 35 godina. Njihovo je bavljenje glazbom u biti ukorijenjeno u želju da, kao svećenici, prenose Evanđelje.

Zahvaljujući pojavljivanju u svojstvu glazbene skupine "The Priests", ovi su svećenici pronašli način propovijedanja Radosne vijesti ljudima koji brojčano daleko nadilaze njihove župe.

Intervju

Eugene O'Hagan i ja zajedno smo studirali na Irish College u Rimu pred toliko godina. Stoga je rado pristao na ovaj intervju za Glasnik svetoga Antuna, kada sam ga nedavno zamolio za nj. Razgovor se odvijao za vrijeme priprema za novi album koji treba izaći u studenome.

Oče O'Hagan, je li vas iznenadio uspjeh skupine The Priests?

Veoma nas je ugodno iznenadio i oduševio uspjeh našeg debi albuma, kao i vrlo pozitivne i ohrabrujuće reakcije što smo ih primili iz cijelog svijeta. Kod kuće u Irskoj album je bio sedmerostruko platinast, što je gotovo pravo čudo. Ljudima su se dopale pjesme, aranžmani, kao i činjenica da trojica svećenika mogu ozbiljno pridonijeti svijetu glazbe, i to ne samo kod kuće, već i u inozemstvu.

Kako zamišljate da ljudi slušaju vaš album?

Zamišljam da ga slušaju u svojoj kuhinji, ali isto tako i na iPod-u, u automobilima, na radiju te u trenutcima opuštanja. Oduševljeni smo što su se neka subraća svećenici njime poslužili na svetim misama, ili kao glazbom u pozadini koja dočekuje vjernike koji svrate u crkvu izvan svete mise. Zanimljivo je što ga slušaju također i nekatolici.

Je li teško uskladiti bavljenje glazbom sa službom u župi?

To je trajan izazov. Nikada nismo mislili da će naš album privući toliko zanimanje, niti očekivali da će postići toliki uspjeh. Radi toga smo bili suočeni s nečim posve neočekivanim. Župljani nas pritom ohrabruju i podupiru. Podršku smo primili također i od biskupâ i subraće svećenika, koji su nam pomogli na razne praktične načine. U ugovoru sa Sonyjem jasno stoji kako naše svećeničke obveze imaju prednost, ako bi ikada došlo do kakva sukoba interesâ.

Koji Vam je od dosad održanih koncerata ostao u naročitu sjećanju?

Za nas je vrlo poseban bio koncert održan u Belfastu, u Odyssey Areni. Bio nam je to jedan od najvećih nastupa kod kuće u Sjevernoj Irskoj. Prisutno je bilo preko 5000 ljudi, što nas je oduševilo, iako smo imali malko veću tremu nego na ostalim našim koncertima. No, malo treme dobro dođe. Ondje su bili svi naši prijatelji, župljani; naše obitelji te subraća svećenici sa svojim župljanima iz svih dijelova Belfasta.

Član ste ženidbenoga suda u Belfastu. Koji je Vaš savjet za sretan brak?

Već sam 19 godina član ženidbenoga suda te sam imao prilike s puno ljudi razgovarati o usponima i padovima bračnoga života. Poput bilo kojeg zvanja - kao svećeništva - niti brak nije uvijek samo pjesma i veselje. Ponekad su naša očekivanja nestvarna i pretjerana. Uzajamno poštovanje, strpljivost, duh praštanja, smisao za humor, iskrenost te ljubav koja raste i zrije neki su od sastojaka sretnoga braka.

Vodite vrlo užurban život. Kako se opuštate?

Redovito plivam kako bih ostao u formi i sačuvao liniju. Volim biti u društvu prijateljâ, ugodno porazgovarati, popiti čašu vina.

Kakav će biti Vaš novi album?

Bit će poput prvoga, s nekim omiljenim djelima, te će imati internacionalnu dimenziju, s obzirom na zanimanje što ga je pobudio prvi album, ali i nešto novoga materijala. Nadamo se da će se svima svidjeti.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s