Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Islam
 
Islamski pogled na Isu a.s. (Isusa)

Piše: mr. sc. Aziz ef. Hasanović, pomoćnik predsjednika Mešihata u Zagrebu
 
Isa (a.s.) Isus u redu najodabranijih poslanika

Muslimani gledaju na Isu a.s., kao pos-lanika, jednog od ulu-l-azm (pet odabra-nih poslanika: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhamed a.s.), kome ja Allah dž.š. objavio Indžil, u kome je uputa, svjetlo i pouka za bogobojazne, i kome je Allah dž. š. dao očite dokaze i pomogao ga ruhu-l-kudusom (svetim duhom), Džibrilom i podučio ga Knjizi i mudrosti i darovao mu osjetilne mu'džize (nadnaravnosti) i univerzalne dokaze kakve nije dao nikome od poslanika. Kur'an govori i o onim mu'džizama – nadnaravnostima koje nisu spomenute u Indžilu – da napravi od ilo-vače nešto poput ptice da puhne u nju, da voljom Allahovom bude ptica, poput trpeze koja je spuštena s neba pa je poglavlje (sura) u Kur'anu nazvana njezinim imenom.

Kur'an o Isi (Isusu) a.s.

Isa a.s. i pored svega toga samo je čovjek i poslanik, rob i poslanik koji je pozivao ljude da obožavaju Allaha dž.š., a ne da robuju Isi a.s. Uzvišeni Allah veli: "Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima (anđelima) Njemu najbližim." (Kur'an, En-Nisa, 172.)

"Mesih sin Merjemin, samo je poslanik i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka njegova je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli." (Kur'an, El- Maide, 75.)

"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu, Mesih Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik i riječ Njegova koju je Merjemi dostavio i Duh od Njega, zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: 'Trojica su'. Prestanite, bolje vam je. Allah je samo jedan. Bog – hvaljen neka je On - zar On da ima dijete!? Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji i Allah je dovoljan kao zaštitnik." (Kur'an, En-Nisa, 171.)

Kur'an posjeduje vlastite verzije za neke biblijske događaje. Njihovo postojanje govori u prilog tomu da Muhamedu uopće nije bilo stalo do toga da u teološkoj maniri raspravlja sa sadržajem poslaničkih pripovijesti i kazivanja. Islam nije proistekao iz nekog saveza s Bogom. Njemu je nepoznata i bliskost u međusobnom povijesnom odnosu između Boga i čovjeka. Stoga u građevini islamskog nauka poslanička kazivanja i pripovijesti dolaze na drugom mjestu. Vrlo je oštra crta koja ih razdvaja od sfere vjere (akaid). U stvari, ta kazivanja se ističu samo u sferi razumijevanja pređašnjih poslanika i njihovih sljedbenika. To je jedan od temeljnih razloga poradi kojeg se islamski pismoznanci nisu bavili kristologijom. Ono što su o Isi u svojim djelima rekli At-Tabari (u. 923.), Ibn an-Nadim (u. 995. ili 998.), Aš-Šahrastani (u.1153.) i drugi religiolozi, to su sumarne informacije koje se u potpunosti mogu izuzeti. Slika Ise dobivena na temelju specifičnih mjesta u Kur'anu, izolirano promatrana, mora ispasti manjkava. U kontekstu s drugim proročkim povijestima pokazuje da sve posebne crte, koje Kur'an pripisuje Isi, imaju odgovarajuće crte ili paralele kod njegovih proročkih prethodnika. Tako je Adem stvoren sličnim stvaralačkim činom kao i Isa, Musa (Mojsije) oživljava mrtve i tomu slično. Nasuprot tomu, usporedba s Muhamedom pokazuje oštru suprotnost spram tako prikazane prošlosti. Muhamed a.s. osobno nije držao puno do čuda. Nastalo je mnogo polemičkih spisa u arapskoj, turskoj, perzijskoj i drugoj literaturi. Polemika se najviše usmjeravala na "božanstvenost" Ise (Isusa).

Muslimansko razumijevanje Boga

Zbližavanje između vjera nije dopušteno kao krivotvoreni pokušaj da se uklone bitne razlike među nama. To ne prihvaćaju ni muslimani ni židovi ni kršćani. Stoga, svaki poziv koji počiva na principu ustupka ili odricanja bilo koje od bitnih stvari u vjeri, bez obzira bilo to u vjerovanju (akaidu) ili u bogoslužju (ibadatu) ili bilo kojoj stvari koja se tiče halala (dopuštenog) i harama (zabranjenog), i bilo kojih drugih vjerskih pitanja, kako za pojedinca tako za obitelj i društvo, šeri'atski je neprihvatljiv.

Bog u kur'ansko-islamskom svjetogleđu jest apsolutan, apsolutno transcendentan. Takav Bog lišen je svakog uobličavanja, On je metafizički Bog. Svoju bit manifestira kroz 99 svojih lijepih imena, svako ime implicira njegovo svojstvo koji su zapravo sama njegova bit. Bog je Jedan, Jedini, Sveznajući, Prvi i Posljednji, Savršeni stvoritelj, Pravedni sudac, Onaj koji nema početka i kraja, koji nije rodio i nije rođen.

Transcendentnost o kojoj govorimo ne smije nas upućivati na krivo shvaćanje tog pojma. U tom smislu govorimo o transcendentnom Bogu koji ne dopušta fizičku koncepciju i percepciju vlastitog Ja, onoga koji ne dopušta inkarnaciju koja bi, po našem mišljenju nedvojbeno vodila k antropomorfističkom i aropopatističkom bogu koji prestaje biti Bog u cjelini. Jedan predislamski pjesnik jednom prilikom je rekao: "Ne imade oka koji može probiti plašt do božanske prisutnosti. Bog kakvim ga Kur'an opisuje jest onaj koji ne ulazi svojim bitkom u povijest čovječanstva i time zaslužuje titulu metapovijesni Bog." S druge strane on nije daleki i nepristupačni Bog, naprotiv kako Kur'an kaže, on je svome sluzi bliži od žile kucavice i uvijek spreman pomoći i oprostiti. Tako musliman živi i djeluje između dva realiteta, njegove fizičke transcendentnosti i metafizičke imanentnosti. U odnosu na svoje savršeno stvorenje, čovjeka, zaziva i jedino odobrava neposredni vertikalni odnos. Ne dopušta nikakvo fizičko i duhovno posredništvo u toj vertikalnoj relaciji. Čovjek je izravno odgovoran Bogu i samo njemu polaže račun i od njega traži milost i oprost grijeha.

Fundamentalna krilatica koju svaki musliman nekoliko desetaka puta dnevno izgovara, "Nema boga osim Boga", u sebi sadrži svu energiju, živost, pokretljivost i nadasve jednostavnost islamske koncepcije Boga. Imenica Allah u svom fundamentalnom etimološkom obliku indicira jednoću i jedinstvenost u odnosu na drugoga te svaki dualitet bespogovorno sječe u korijenu.

Isa (Isus) a.s. u poimanju muslimana

Za muslimane Isa a.s. predstavlja respektirajuće karizmatičan povijesni lik, čovjeka koji je na natprirodan način začet i koji je imao zadaću pozivati dobru, prikazivati istinu i izvor te istine. Za njih Isa a.s. je jedan od najodabranijih Božjih poslanika i Bogu najmilijih sluga. Isa a.s. dokazujući svoje poslanstvo, i isključivo poslanstvo kao takvo, posjeduje mnogobrojne nadnaravnosti poput liječenja slijepih i gubavih te oživljenje mrtvih. Muslimani ne mogu prihvatiti da je Isa a.s. došao otkupiti grijeh Adama i Eve (Adema i Have) te čovječanstva uopće, jer bi dolazilo u koliziju sa mnogobrojnim kur'anskim iskazima u kojima se kaže da će svatko odgovarati za svoj grijeh. Tko na bilo koji način povrijedi Isu a.s., povrijedio je i osjećaje svakoga muslimana jer temeljno vjerovanje muslimana jest vjerovati u ono što se objavljuje Ibrahimu, Ismailu, Ishaku, i ono što je dano Musi i Isi, i među njima ne prave nikakvu razliku. Dosljedno tomu Allah u Kur'anu kršćane i židove predstavlja kao narode Knjige koje treba duboko uvažavati i samo na najljepši način s njima razgovarati.

Kada sam rekao da muslimani i kršćani u isto vrijeme imaju i nemaju isti pogled na Boga, smatram da afirmativna strana odgovora ima prevagu i snažniju argumentaciju jer je temelj bitno isti. Temelj je od presudne važnosti za stabilnost kuće čije fasade nisu niti moraju biti jednake. Svaka se od tih fasada ističe svojim detaljima, koji je čine unikatnom, prepoz-natljivom i različitom od drugih. Različitost i raznolikost univerzuma čini ga ljepšim i ugodnijim za osjetilnu i duševnu percepciju.

Izlaganje ćemo završiti citatom iz Časnog Kur'ana, koji osnažuje ovu afirmativnu argu-mentaciju: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi zajedničke i vama i nama, da se nikome osim Bogu ne klanjamo i da njemu nikoga ravnim ne smatramo."

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s