Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
Ostvarimo san

Piše: Sanja Doležal
 
Sven Bahat je skromni mladić, koji želi plesati

Danas je bio predivan dan. Jedan od onih dana kada se osjećam kao čovjek u pravom smislu riječi, kada znam tko sam i zašto sam na ovom svijetu, dan koji nije izgubljen, koji je kao dar iskorišten u punom sjaju. Nisu takvi dani česti, mnogo ih prođe nezamijećeno, nezapamćeno, dani kojih se kasnije neću ni prisjećati. Voljela bih da je drugačije, da je više ovih pravih, smislenih, a manje izgubljenih, ali eto.. tako je, kako je.

No da krenem otpočetka...

Živimo u društvu i vremenu kada smo obasipani trivijalnim i nevažnim informacijama potrošačkog društva. Povremeno, sramežljivo, negdje pri dnu predzadnje stranice "uvaženih dnevnih novina" izroni kratak članak koji vrijedi pročitati. Mnogi ga niti ne primijete, revoltirano zatvarajući iste te novine zbog količine crnila, žutila, perverzije i nekulture koja nas okružuje. Mnoge sam takve skrivene priče propustila, ali jedna mi je u posljednje vrijeme ipak upala u oči. Sudbina, znak, slučajnost? Ne znam, ali moram to podijeliti s vama kao što sam posljednjih dana podijelila sa svojim bliskim prijateljima.

"Hrvatski Billy Elliot pleše na ulici kako bi se školovao." Tako je glasio u novinama naslov koji me privukao. Dakle, Sven Bahat je mladić koji je odrastao u Zagrebu, i ni po čemu se nije razlikovao od svojih vršnjaka osim po izuzetnoj ljubavi prema plesu, ritmu, pokretu, i glazbi. Nije se od malena školovao u tom smjeru, jer za to jednostavno nije bilo uvjeta. Iako i na povremenim uključivanjima u plesne radionice i tečajeve, mnogi su pedagozi bili zadivljeni njegovim talentom. Tako je odrastao i snivao svoj san da će jednoga dana plesom zadiviti svijet. Svenova majka, kao što bi vjerojatno i većina majki iz ljubavi prema svojoj djeci, podržavala je san svog sina i davala sve od sebe da mu pomogne u samim početcima. Nakon završene srednje škole i priznanja i nagrada koje je skupljao od najranijih godina svoga djetinjstva, došao je trenutak i pitanje nastavka školovanja. Naša mlada država nažalost ne poznaje sve vrste umjetnosti i nema plesnih akademija koje bi zadovoljile rijetke talente na ovim prostorima. Možda zato što je malo talenata ili možda zato što talenti ugasnu jer ih nema tko dalje razvijati i podržavati. Sven je poželio i dalje krenuti u svom snu, roditelji su podigli kredit kako bi pristupio prijemnom ispitu na Kraljevskoj akademiji u Rotterdamu, najboljoj takve vrste u Europi. Mnogi su naši baletni pedagozi prepoznali Svenov talent i pripremali ga besplatno za prijamni ispit, kako bi pomogli u ostvarenju velikog talenta i njegova sna.

Došao je i taj dan.

Mladić, prvi put daleko od kuće, bez obitelji i podrške, sam pred komisijom koja ocjenjuje najbolje talente svijeta.

Od 1500 prijavljenih, Sven je na listi poslije prijamnog ispita zabljesnuo na prvom mjestu.

Umjesto sreće i oduševljenja, zbunjenost, konsternacija, jer tek sada se javljaju pravi problemi. Tko će platiti stipendiju za četverogodišnje školovanje? Majka, kao lavica koja se bori za snove svoga djeteta, obilazi institucije, korporacije i nailazi na zatvorena vrata. Tek u posljednji čas Ministarstvo kulture i Gradski ured za kulturu odobravaju sredstva za plaćanje prve godine.

Sven prvu godinu odradi s najboljim uspjehom i opravda sva očekivanja, teško radeći, skromno živeći, plešući na ulicama Rotterdama u slobodno vrijeme, kako bi zaradio za hranu, jer stipendija pokriva samo školarinu.

Pravi šok nastupa ove jeseni, kada institucije uskraćuju pomoć za nastavak stipendiranja, te se Sven i njegova obitelj nalaze pred situacijom da opet mole, traže i kucaju na vrata. Ovaj put, sva su vrata zatvorena. I opet mali, neprimjetni članak u dnevnim novinama, kako naš veliki talent odustaje od školovanja.

Taj trenutak zaboljelo me srce, zaboljelo me kao građanku ove zemlje, kao majku, kao čovjeka koji ne može dopustiti da mediji prate kriminal, lopove, kriminalce, psihopate i poznate osobe, koje su samo svojim skandalima zaslužili naslovne stranice. Našla sam Svenove roditelje, okupila sam svoje prijatelje, poznate i manje poznate, ispričala im priču o jednom mladiću koji ima san i koji je zaslužio ostvarenje svojih želja. Bogu hvala, moji bliski prijatelji osjećaju isto što i ja, osjećaju patnju djeteta kojem je Bog dao talent, a ljudi mu ne pružaju šansu. Sakupili smo sredstva za ovu godinu kako Sven ne bi morao po zimi plesati za hranu na ulici. Baš je danas divan dan... Njega očekuje još treća, pa četvrta, kako bi nakon toga mogao svijetom pronositi hrvatsko ime i kako bismo s ponosom pljeskali svim njegovim uspjesima.

Molim vas, učinite dobro djelo ovog Božića, kada je Gospodin nama poklonio najveći dar - sebe, poklonite i vi Svenu, svoju molitvu, dobru želju, ili ako možete, novčani prilog od srca. Jednoga dana kada pročitate o njemu, znat ćete da smo svi zajedno dio ostvarenja jednog sna. Sretan Vam i blagoslovljen Božić!

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s