Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Svećenička godina
 
Svećenik - etnolog

Razgovarala: Višnja Mikić, Foto: Ivanka Herceg
 
Vlč. Mato Knežević, župnik u Garčinu

U Slavoniji je uvijek bilo "ruva i kruva", ali i snage molitve koja je kroz stoljeća natapala dušu slavonskog čovjeka, širu od ravnice. Uz molitvu se rađalo, živjelo, umiralo, čuvalo i očuvalo djedovinu. Uz vjeru, Slavonci su očuvali i svoju tradiciju i baštinu, lijepe običaje "pismu i divane baka i didaka". Kako po svemu tome ne bi pala prašina, od zaborava čuvaju različite institucije i udruge, kulturno-umjetnička društva i pojedinci. Među njima je svakako vlč. Mato Knežević, župnik u Garčinu, u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Taj vedri čovjek, sada u četrdeset i nekoj godini života, izabrao je rad na Gospodnjoj njivi, živeći i služeći Bogu i čovjeku. U slobodno vrijeme, kad ga ima, bavi se očuvanjem, restauriranjem i konzerviranjem starog namještaja, dijelova narodne nošnje ali i drugoga šokačkog ruha: prekrivača, stolnjaka, peškira ili otaraka (kako se u ovom dijelu Slavonije kaže) i drugih ručnih radova. Ovoga simpatičnog i po hobiju možda rijetkog svećenika, posjetili smo u župnom dvoru u Garčinu i porazgovarali s njime.

Dok Vas radosno pozdravljamo u Svećeničkoj godini, u ozračju sakralne i slavonske tradicije kojom odiše svaki kutak ovoga župnog dvora, recite nam nešto o sebi, svom pozivu…

Rođen sam u Vrpolju, u šokačkoj, zadružnoj obitelji. Nakon djetinjstva punog uspomena, školovanja u Slavonskom Brodu, nakon bogoslovije, đakonski praktikum obavljao sam u Rumi i Kruševici. Kapelan sam bio u Gradištu i Valpovu, a onda pet godina župnik u Vladislavcima. Sada sam deset godina svećenik u Garčinu. Sve volim u svome svećeničkom pozivu, a posebno katehiziranje. Naime, još u Vladislavcima sam organizirao katehezu za odrasle. Pripremio sam ciklus predavanja koji sam svake godine dorađivao. Tako sada rado držim katehezu za odrasle i roditelje. To su dva ciklusa predavanja, jedno - biblijsko (s 10 – 12 tema) i drugo – moralno (ukupno 13 predavanja.) Uza sve druge obveze svećenika, u svom pozivu koji doista volim, uz rad s djecom, mladima i odraslima, puno vremena poklanjam nabavci, održavanju i očuvanju crkvenog ruha: misnica, alba, roketa, oltarnika. Sve je često povezano s tradicijskim, slavonskim elementima i ornamentima. U svojoj svećeničkoj službi dosta sam vremena uložio u gradnju, adaptacije, obnovu sakralnih objekata i župnih dvora, ali nije mi žao. Čovjeku je drago kada može utkati sebe u sredinu u kojoj radi i služi. Ipak, draži mi je rad sa "živom crkvom".

Poznato nam je koliko cijenite tradiciju i narodno blago Slavonije. Otkud i otkad ljubav prema tome?

Ja jesam zaljubljen u tradiciju i naše šokačko ruho, a taj poriv za bavljenjem etnologijom, prikupljanjem, čuvanjem, rekonstrukcijom i restauracijom vjerojatno ima korijene još u mojem dječačkom dobu. Potječem iz tradicionalne šokačke obitelji, gdje se do tada zadržao zadružni način življenja (dvije sestre bile su udane za dva brata, a živjeli smo svi zajedno). U obitelji se danonoćno, posebno zimi, tkalo, šlingalo, vezlo, obnavljalo staro i pravilo novo ruho. Mi smo kao djeca to gledali, pratili, zavoljeli.

U Gradištu smo 1989./90., dok sam ondje bio u službi, obnavljali crkveno ruho, posebno rađeno zlatovezom, još iz vremena poznatog sakupljača tradicijske kulture, vlč. Josipa Lovretića. Tako je obnovljeno i spašeno petnaestak misnica. To je bilo moje prvo "radno iskustvo" na očuvanju tradicijske baštine, sakralnog i liturgijskog blaga. Ako se sjećate, nekad je svećenik pri obredu sprovoda dobivao peškir ili otarak, a posebno je toga bilo u Gradištu. Dok sam bio ondje, prikupilo se dosta toga.

U Valpovo stižem 1990. g. Na žalost, godinu kasnije stigao je nametnuti nam rat. Svu brigu posvetio sam isključivo vjernicima, jer je trebalo sačuvati i živote i vjeru. Kasnije smo u Vladislavcima obnovili narodne nošnje po uzoru na nekadašnje (stare mađarske), kakve su se ondje nosile. Rekonstruirano je petnaestak kompleta nošnji, a ja sam se kao svećenik i zaljubljenik u narodnu baštinu i tradiciju rado uključio i pomogao ovu aktivnost.

Nije valjda da vam je uz duhovni poziv tradicija bila jedina "ljubav"? Da li je bilo još kakvih "zanimacija" i sklonosti?

Ma, budući da potječem iz tradicijske šo-kačke sredine, volim ja i dvorište, vrt, voćnjak. Župni dvor i crkva zahtijevaju svoje, ali posebno sam, uz tradiciju, volio perad. Jedno vrijeme mi je to bio veliki ho-bi. Da nisam postao svećenik, vjerojatno bih danas bio veterinar, ali postupno sam, zbog svih obveza, taj hobi smanjio. Ostavio sam si petnaestak komada pera-di, a sve ozbiljnije sam "zahvaćao" u tra-diciju: prikupljao, obnavljao, restaurirao, stručnjaci su mi rekli da slobodno mogu rabiti i izraz konzervirao, jer sam to doista i radio. Prihvatio sam se starinskog na-mještaja: "šifunera", "ladičara", "stakle-njaka"… Naišao sam ovdje u Garčinu na dobrog majstora, Mišu Alkovića, a upoz-nao i mladića, Jadranka Tomljanovića (nažalost, sada je pokojni). Nas trojica obnavljali smo stari namještaj, obavljali konzer-vatorske zahvate, a cijelo vrijeme poticao sam župljane koji su imali starog namještaja kod kuće, neka to očuvaju i obnove.

Ovdje doista vidimo dijelove namještaja koji se danas rijetko vide, što je uslijedilo poslije zaštite namještaja?

Posjećujući vjernike u župi, pa i osobe izvan svoje župne zajednice i biskupije, počeo sam prikupljati i obnavljati odjevne predmete. Susrećući ljude, otkrivao sam raznolikost predmeta od svečane svile, zlatoveza, pamuka i još bolje upoznao različite stilove i vremenska razdoblja. Poseban izazov predstavljala mi je onda svila od dudovog svilca. Otkrio sam vrijednost toga, ali se nisam samo divio, nego sam uspio nabaviti jedno leglo svilca iz Konavala, hranio dudovim lišćem i tu sam također stekao prekrasno iskustvo svilarstva, kakvo je bilo nekad razvijeno u ovom kraju. Drago mi je što sam vidio u nekim selima da to obnavljaju, bar povremeno i da nije zaboravljeno.

Koliko god mislili da je očuvanje narodne baštine naporno, ono u stvari oplemenjuje i obogaćuje. Upoznao sam bolje svoje župljane i vjernike drugih mjesta, u razgovoru osjetio njihove životne radosti i žalosti. Sve sam uokvirivao u svoje financijske mogućnosti, tako da nikoga nisam oštetio, ako sam od njega nešto kupio.

Posebno mi je zadovoljstvo kad za misu zahvalnicu u našoj župi svetog Mateja, spremimo crkvu u tradicijsko ruho. To je prava raskoš za oko, a ujedno oltaru i značenju misne žrtve dajemo najbolje što imamo, uz darivanje sebe samih, naravno.

Što za Vaš rad na očuvanju tradicije i na sve što činite kažu Vaši suradnici, svećenici, otac biskup?

Većina kolega se raduje zajedno sa mnom, nerijetko žele razgledati sve što sam uradio. Ima i onih koji se čude vremenu i strpljenju koje sam uložio u sve ovo. Ocu biskupu ne smeta moj rad, jer ništa ne činim na uštrb najvažnijih dužnosti i povjerenog mi vjerničkog stada. U prilog tome kako ocu biskupu ne smeta moj rad, govori i činjenica da sam uključen u Pastoral tradicijskih vrijednosti. Ipak, ponavljam, vjernici i župa, na prvom su mi mjestu. Prilikom uspostave Đakovačko-osječke nadbiskupije obukao sam vrijednu narodnu nošnju, a na nju albu i misnicu. Jednostavno sam htio naglasiti značenje događaja za cijeli prostor Nadbiskupije, ali i za mene osobno, pa sam obukao vrijedno tradicijsko, sačuvano narodno ruho.

Puno se brinete o zaštiti naše hrvatske, poglavito slavonske tradicije. Što mislite, da li bi trebalo na isti način zaštiti npr. Hrvatski advent, pa Hrvatski Božić, Hrvatsku korizmu…?

Božić svakako, korizmu također - da. Za advent se bojim da smo ga već na neki način "izgubili", previše je reklama, blještavila, a to pomalo ulazi i u prostor Božića. Trebalo bi svakako sačuvati vrijeme adventa, radosnog iščekivanja rođenja maloga Isusa, neizmjernog bogatstva hrvatskih božićnih pjesama i običaja. U korizmi zaštititi npr. stražu kraj Isusovog groba, bdijenje tijekom Velike subote i sl. Sve te periode crkvene godine svakako bi trebalo zaštititi, očuvati koliko možemo. Imamo se čime ponositi!

Kakve su želje i planovi?

Želio bih kompletirati svoju zbirku i spremiti je onako kako treba. Sve što nabavljam, činim umjereno i odmjereno. Paralelno pazim da kod kupnje ne podcijenim onoga tko prodaje, niti vrijednost onog što kupujem. Želim sve urediti, za slučaj premještaja. Ukoliko do toga dođe, sve treba biti uredno i pripremljeno za selidbu, da mi poslije ne smeta ni oduzima vrijeme, što zahtijeva okolina, ako zajednica bude zahtjevnija.

U Svećeničkoj smo godini. Dok Vam želimo Božji blagoslov i zaštitu sv. župnika arškog, na što biste stavili naglasak u svom, i inače u svećeničkom poslanju?

Pa, prvenstveno bismo trebali probuditi svijest u suodgovornost vjernika laika. Bez kojih mi ne možemo cjelovito ni potpuno dobro raditi. Vjernici laici danas su toliko u potrebi i važni su nam, stoga je nužna još snažnija i bolja suradnja.

Isto tako je važno u vjernicima razviti duh solidarnosti, a kod roditelja produbiti radost darivanja djece, ako ih Bog pozove, u svećenička i redovnička zvanja.

Velečasni Kneževiću, želimo Vam sretne i blagoslovljene božićne blagdane, a u novoj godini obilje zdravlja i duhovne radosti.

Svim čitateljima "Veritasa" želim blagoslovljen Božić, blagdan radosti, obiteljskog okupljanja, mira, blagdan zanosa i uzvišenih čuvstava. Blagdan koji su Hrvati katolici uvijek dočekivali i slavili neskrivenim zanosom.

U trenucima kada maleni Isus raširi u slami ručice da zagrli cijeli svijet, molit ću za uredništvo i čitatelje ovog lista.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s