Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Vježbanje duha
 
Pompejski stražar

Piše: Ljudevit Maračić
 
Bijeg od obveza

Već nekoliko godina na ovom se mjestu nalazila rubrika pod nazivom "Oaza duha".

Autor, fra Ljudevit Maračić, smatra da je nakon dugotrajnoga duhovnog predaha u životu vjernika, i ne samo njih, potrebno provoditi i ono što sportaši nazivaju treningom, svakidašnjom vježbom za održavanje i poboljšavanje tjelesne kondicije. Nešto slično, čak i intenzivnije, traži duhovni život. Stariji su to nazivali danas prilično zaboravljenim (čak i prezrenim) pojmom askeze, koji je zbog podsjećanja na "staromodni" srednji vijek odbačen u zapećak. Pa, dobro, nisu baš pojmovi koji mijenjaju svijet ni duh, nego djela, vježbe, pa je autor namislio "oazu" zamijeniti "treningom", odnosno hrvatskom inačicom koja možda ne zvuči tako privlačno kao spomenuti engleski izraz, ali jasno govori: "Vježbanje" duha.

Radi se dakle o "treningu karaktera", gdje napor i vježba zauzimaju istaknuto mjesto, gdje karakter ima zapaženu ulogu. Te ideje vjerojatno bude i neke staromodne prigovore, ali se kršćani i svi ostali kojima je stalo da razvoja karaktera neće toga plašiti. Kao podloga ovim razmišljanjima poslužit će nekoć vrlo uspješna i tražena knjiga madžarskoga duhovnog pisca Tihomira Totha, koji je u razdoblju između dva svjetska rata prošloga stoljeća bez konkurencije plijenio pažnju i privlačio zanimanje pretežito mlađeg svijeta, te su tako i na hrvatskom jeziku njegova djela bila jako tražena. Tadašnji mlađi naraštaji, koji danas sve više odlaze, pamte osobito njegovo djelo "Proljetne oluje", ali ni knjiga pod naslovom "Karakter" nije gubila na konkurentnosti. A to što je ova knjiga 1996. ponovno objavljena (Đakovo, knjižnica "U pravi trenutak"), potvrđuje suvremenost misli i poruka, unatoč brojnim desetljećima koja su protekla od dana prvih čitanja. I autor ovih priloga sjeća se dobro koliko je knjiga bila tražena, pogotovo u onom razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata, kad je zbog administrativnih zabrana tiskanja crkvenih izdanja doslovno harala nestašica duhovnih knjiga. Ne samo kao "hommage" velikom katoličkom piscu Tihomiru Tothu, već zaista kao izraz uvjerenja da o tim porukama treba i danas, možda čak i više pisati, nastavljamo ovu rubriku izmijenjena naslova, ali i drugačijeg usmjerenja.

Današnje vrijeme nimalo nije pogodno razgovorima o učvršćivanju volje i vježbanju duha, pa se zbog toga i događaju toliko nesporazumi, da se ne upotrijebi neki sočniji izraz. Većina primjera i citata u ovim prilozima uzeta je baš iz spomenute nekadašnje Tothove uspješnice.

U uvjerenju da se i o takvim zahtjevnijim porukama treba i može privlačnije i suvremenije pisati, autor "Vježbanja duha" preporuča čitateljima da, otvoreni srcem i oslobođeni uobičajenih predrasuda, pažljivo čitaju i dobronamjerno iščitavaju ono što slijedi…

Jedan od glavnih problema današnjeg čovjeka – ne samo mladoga nego i prosi-jedoga smrtnika – svakako predstavlja nestalnost i izmicanje obvezama i dužnostima. Kažu da je pri otkopavanju okamenjene lave, koja je sredinom prvog stoljeća s Vezuva zasula okolne Pompeje, pronađen i neki nepoznati rimski vojnik koji u punoj opremi stoji na straži dok se vulkan izlijeva. Vruća, ognjena lava u pepeo je sažela sve oko njega, rušila svaku prepreku, palila i uništavala, no nije pomaknula vojnika vjernog svojoj obvezi. Takva su ga otkrili kad su kasnije otkopavali užarenom lavom zasuti nesretni grad, koji danas posjetiteljima služi da vjerno dožive stvarnost koju je tekuća vatra okamenila za sva vremena. I sačuvala pompejskog stražara na dužnosti.

Ne znamo koliko je istine u tom događaju o pompejskom stražaru, ali je poznato kako se i poganski svijet znao diviti vjernosti obvezi i stalnosti zadatku, čemu se i rimski pjesnik Horacije klanja uz puno divljenje kada veliča "muža pravedna i vjerna svojim odlukama… Justum ac tenacem propositi virum…".

Danas kao da vidimo i susrećemo drugačije ljude, kojima stalnost, ustrajnost i vjernost malo ili ništa ne znače. Radije će izmicati obvezama negoli podmetnuti leđa. Pobjeći s mjesta odgovornosti.

* * *

U krvavom progonu za prvih kršćanskih stoljeća, o čemu imamo sjajnih dokaza, uhvatili su tako i nekoga priprostog seljaka i odveli pred kip boga Jupitra. "Baci tamjan na vatru i žrtvuj našemu bogu!", narede mu. "Neću, ne mogu", odgovori mirno Barlaam, kako se seljak zvao. Počnu ga mučiti, uzalud. Stave mu na dlan malo tamjana: "Propusti samo tamjan u vatru i bit ćeš slobodan", reče mu sudac. "Neću, ne mogu!", ponavljao je nepokolebivo seljak. Plamen bukne, zahvati mu ruku, ali čovjek je i dalje stajao nepomično. Vatra pregori ruku, sažeže tamjan, ali čelično srce mučenika Barlaama nije zatajilo svoga Boga. Reći će netko: Prošla vremena kakvih više nema. Ne bismo se s time složili. Vremena se mijenjaju, čvrstoća ostaje. I danas imamo prave mučenike. Ne samo vjere, nego značaja. Samo su u manjini. Zato je zgodno, svjestan tih ograničenosti i slabosti, molio neki svetac: "Bože moj, ja sam ništa, ali sam tvoj…"

Popularni belgijski duhovni pisac prošlog stoljeća (umro je pred desetak godina), ali i danas vrlo aktualan i rado čitan, Michel Quoist, u poznatoj knjizi "Tajna pravog uspjeha", uspješno analizira ovo naše vrijeme: "Po svojim izvanrednim dostignućima suvremeni je svijet čudesno lijep i velik. Čini se da čovjek, ponosan na svoje pobjede i na svoju moć nad materijom, svaki dan njome sve više vlada. No, u onoj mjeri u kojoj znanošću i tehnikom svladava svemir, čovjek gubi vlast nad svojim unutarnjim svijetom. On prodire u misterij svjetova, neizmjerno mladih i neizmjerno velikih, a gubi se u svome vlastitom misteriju. On želi upravljati svemirom a više ne zna upravljati svojom vlastitom ličnošću. Pripitomljuje materiju i kada bi oslobođen njezine tiranije trebao da živi više duhom, usavršena materija okreće se protiv njega, on postaje njezinim robom, a duh umire."

Toga je bio svjestan i naš pjesnik Petar Preradović (doduše to je bilo pred stotinu i pedeset godina) te i nas poziva: "Uzdaj se u vjetra silu i valova bijeg. U budućnost gledaj bolju! K nebu digni stijeg!"

I danas je to valjani recept za liječenje mnogih suvremenih tegoba. Vjerujemo da bi tako ljudi manje bježali od obveza, a spremnije podmetali leđa pod teret života. I bili zadovoljniji i sretniji.

 


© 1999-2017 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s