Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
U povodu
 
Kreativni svjedoci

Piše: Tanja Popec
 
Hrvatski katolički mediji

Analizirati medije koje je pokrenula i ko-je podupire Crkva, ne zanemariti i inicijati-ve pojedinaca, udruga i zajednica, vrlo je složen zadatak. Ako ste i sami dio te stvarnosti koja se neprestano razvija i obogaćuje, izazov kao i odgovornost pos-taju veći. To je dinamika koja ne dopušta strah, već istodobno ide ukorak s čovje-kom kao primateljem informacije u svim životnim situacijama, te s tehnološkim i informatičkim razvojem. Najlakše se uklo-pe oni koji su otvoreni novostima i znaju ih staviti u službu svojega poslanja. To je pravilo svake djelatnosti, pa tako vrijedi i za katoličke medije.

Je li to samo posao?

Brojne rasprave, izlaganja i prikazi djelovanja crkvenih medija bogati su navodima doku-menata, statistika, citata medijskih stručnjaka, napomenama što bi, a što ne bi trebalo, itd. No, u svemu tome čini mi se da je vrlo malo, ili nimalo, govora o stvarnosti iz koje je rođena temeljna poruka koja se prenosi, a to je Radosna vijest. Na što mislim? Na osobni odnos prenositelja poruke s Kristom i Crkvom. Mogao bi netko reći da se to podrazumijeva. Daj Bože da je tako! Ali, što ako smo postali ravnodušni i hladni na stvari koje se podrazu-mijevaju? S dirljivim poštovanjem prisjećam se hrabrih medijskih radnika druge polovice XX. stoljeća u nas, kada su svim snagama, nošeni nutarnjim žarom, krčili put Radosnoj vijesti stvarajući vlastiti medijski prostor u društvu koje tome nimalo nije bilo sklono. Danas, međutim, ima li mjesta za gorljivost u prenošenju Istine? To je gorljivost koja ne dokida objektivnost, već istini daje potvrdu, a pritom uključuje sve zakonitosti profesije istodobno je obogaćujući kvalitetom iskustva i apsolutno isključujući metodu "copy paste". Upravo spomenuta, "copy paste" metoda dugoročno je pogubna za sve, a najviše za kreativnost koja bi trebala pratiti novinarski, a osobito urednički rad.

Iskustvo Krista i Crkve

Osim stručnoga znanja i komunikacijskih vještina, za rad na području evangelizacije, a time i u crkvenim medijima, potrebno je iskustvo Crkve. Njega nije moguće naučiti, već proživjeti sudjelovanjem u njezinu životu. Da naši suvremenici žeđaju za istinom i traže je, "pokazuju pozornost i uspjeh što su ih zabilježili toliki izdavački proizvodi, programi ili kvalitetna fikcija u kojima su istina, ljepota i veličina osobe, uključujući i njezinu vjersku dimenziju, prepoznate i dobro prikazane", kako je to prije dvije godine istaknuo papa Benedikt XVI. Osjetljivost za ljude koji traže istinu dolazi iz osobnoga životnog iskustva, promišljanja životne zbilje i ljestvice vrednota temeljene na Evanđelju i primjeru Isusa Krista. Nositelji evangelizacijskog napora u medijima moraju imati osobni odnos s Bogom i Crkvom, jer samo iz onoga što ih osobno pogađa i zahvaća rađa se strast za djelovanjem, a iz ljubavi koja rađa kreativnošću nalaze se i načini kako djelovati. Osnovno pravilo je vjerodostojno i objektivno prenijeti istinu kojoj si svjedok na terenu! Što to znači za Radosnu vijest i Riječ koju Crkva prenosi? To prvenstveno znači susret s njom. Opasnost kojoj su neprestano izloženi komunikatori u crkvenim medijima na jednom susretu novinara sjajno je kroz pitanje izrekao mr. Ivica Šola: "Kad se osoba pojavljuje u mediju, služi li se Crkvom ili služi Crkvi?" Ovo se jednako tiče i klerika i laika, i ne samo kao sugovornika, već i kao novinara, voditelja, spikera, urednika.

Ima još jedna zamka

Kad bismo katoličke medije svrstali u dvije kategorije, one koje je pokrenula službena Crkva i one koji su plod entuzijazma pojedinaca, moguće je primijetiti razliku u hrabrosti za iskorak.

U ovoj prvoj skupini kao da je sve sporije, olako se prelazi preko nekih tema, a laici kojima su povjerene odgovorne službe ostavljaju dojam da je bolje samo preno-siti činjenice negoli isticati svoj stav, jer što ako ćemo se razilaziti u mišljenjima, mogli bismo se nekome od "svojih" zamje-riti? Možda bi pokretačima tih tzv. službe-nih medija trebalo sugerirati više otvore-nosti i hrabrosti da laike kojima su iskazali povjerenje za vođenje svojih medija us-mjere da budu prvi u važnim temama, da se usude komentirati i raspravljati s razli-čitima?! Ne bi nam svijet trebao diktirati vodeće teme, stvarajmo vlastite, jer u svojim glinenim posudama nosimo blago, kako to slikovito kaže Pavao. Vjerujem u istinitost njegovih riječi iz 2 Kor 4, 8: "Stiješnjeni sa svih strana, mi nismo skršeni; u bezizlazima, mi se uspijevamo othrvati; proganjani, ali ne uhvaćeni; oboreni, ali ne dotučeni." Koliko god institucionaliziranost medija može na prvi pogled jamčiti egzistenciju, to nije opravdanje da se "službenici Evanđelja uspavaju" podržavajući liniju manjeg otpora i baveći se stvaranjem vlastitog imagea na račun Crkve. Možda bi ovu prvu skupinu medija trebalo malo "prozračiti", da kroz njihove prozore uđe barem malo žara i entuzijazma s kojim su počeli.

Na drugoj strani, pojedinačne inicijative, kao i mediji iza kojih stoje udruge i zajednice, ostavljaju dojam da imaju više slobode i odvažnosti, koju istodobno prati i "borba za opstanak." No, samo najspretniji i najpredaniji privlače pozornost.

Trajno dozrijevati

Za uspješnu komunikaciju putem medija od velike je važnosti formacija korisnika. Nemojmo ih podcijeniti!

Sve popularniji internetski forumi, rasprave, pitanja čitatelja ili slušatelja, traže otvorenost, komunikacijske vještine, ali i uvjerenost i uvjerljivost djelatnika u crkvenim medijima. Kad se nakon demokratskih promjena dogodio medijski "boom" u Crkvi, u taj su prostor kao novinari i urednici ušli i svećenici i laici s velikim entuzijazmom, ali dio njih bez novinarske formacije, tek možda s iskustvom rada u lokalnim sredinama. S vremenom su se potrudili i oko profesionalnog usavršavanja, što zaslužuje pohvalu. No, je li cijena stručnog usavršavanja plaćena gubitkom duhovne formacije?

Čini mi se da nam nedostaje rada s komunikatorima koji će poznavati dušu Crkve iznutra i imati njezino iskustvo, koji će, osim prenošenja Riječi Božje, biti i njezini slušatelji. I zato, dok na jednoj strani čini brojne napore za bolje razumijevanje govora medija i svoj nastup u njima, Crkva ne smije zanemariti odgoj za crkvenost i duhovnost svojih komunikatora, jer će se po tome prepoznati njezina vjerodostojnost. Težak je to i trnovit put, i traži hrabre komunikatore. Rado se sjetim riječi jednog profesora koji nam je govorio da smo pozvani biti "kršćanski geniji koji će znati svakodnevno svoj život i rad prosuđivati u svjetlu evanđelja i tako omogućiti onu 'čudesnu razmjenu' između iskustva života i zahtjeva evanđelja". Za djelatnika u crkvenim medijima taj zahtjev za "genijalnošću" još je veći, jer razmjenu iskustva života i zahtjeva evanđelja pokazuje "licu javnosti."

Jesu li radnici umorni?

Hvale je vrijedan rad svakoga crkvenog medija; radija, tjednika, mjesečnika, inter-netskih stranica. No, ne napušta me do-jam zatvorenosti svakoga od njih u "svoj svijet", kao da nedostaje umreženosti i zajedničkih inicijativa? Sve su brojnije pojedinačne incijative, što se osobito vidi u broju internetskih stranica, listova raz-nih udruga, redovničkih i drugih zajednica. Dobre teme razmrvljene su u puno malih dijelova koji teško da mogu dohvatiti jedan drugoga, jer traže "svoje", a ne "naše zajedničko" područje. Primjerice, pojava dekanatskih i župnih listova sma-njuje naklade mjesečnika na razini bisku-pije ili metropolije. Ne dovodim u pitanje pravo svakoga na svoj dio u medijskom prostoru, no ipak se pitam možemo li se više povezati i zajednički djelovati? Dok na jednoj strani pokušavamo dati odgovore na teme koje nameću svjetovni mediji, na drugoj strani ne nudimo im svoj originalan sadržaj. A Crkva ga ima, to je sigurno. Prati nas napast apologetskog novinarstva kada su u pitanju crkvene teme u javnosti, a sami ne uspijevamo (čast izuzecima) nuditi istraživačku svježinu u nama vlastitim temama. Gdje se događa "kratki spoj"? Vrijedno je primijetiti, osobito u mjesečnicima, kvalitetne analitičke tekstove i komentare novinara laika, kao i svećenika. No, ipak, to je tek mjesečni ritam. A Crkva u svijetu živi svakodnevno! I ljudi (još uvijek) očekuju njezin glas u katoličkim medijima. Ne smije se izgubiti to povjerenje, jer nositelji poslanja u crkvenim medijima također su Crkva, a ne samo "medijski profesionalci."

Analizirajući sliku najprisutnijih katoličkih medija u našoj zemlji, nameće mi se još jedno pitanje. Jesu li radnici umorni? Dok na jednoj strani imamo, istina, tek manji broj, odvažnih komentatora i urednika koji umiju misao pretočiti u riječ, stav potkrijepiti argumentima i sve to izreći jasnim stilom s odličnim osjećajem za vrijeme kada i kako reagirati, na drugoj strani imamo tek povremene pokušaje angažiranog stvaranja javnoga mišljenja. Ako računamo da mediji imaju, osim informativne, i formativnu ulogu, onda valja intenzivirati nastojanja (ako ih ima) oko konstruktivne kritike crkvenih i društvenih tema, oko analitičkog pristupa ugodnim i neugodnim temama. To je put stvaranja kritičke svijesti kod primatelja naših sadržaja, put kreiranja nove publike. Jednostavnije rečeno, to je zauzeto djelovanje u svemu što se tiče čovjeka. Ako su veterani umorni, jesu li spremne nove generacije?!

U odnosu sa svijetom

Usporedimo li crkvene i svjetovne medije, ovi prvi apsolutno gube na medijskom tržištu, jer nemaju ni izdaleka tako moćnu marketinšku mrežu kao "konkurenciju". (Iskreno kažimo da postoje dominantne tvrtke na tržištu koje ne podržavaju nacionalne i vjerske sadržaje!) No, Crkva, kao ni jedna druga institucija na svijetu, ima jaku mrežu župnih zajednica koje su prva reklama katoličkim medijima. Ako župe budu vodili svećenici i njihovi suradnici koji će se i sami služiti tim medijima kao svojim sadržajem, onda možemo računati na dobar marketing. Iako se mnoga pitanja u ovome tekstu temelje na ocjeni najprisutnijih crkvenih medija u Hrvatskoj, ipak vrijedi zapaziti značajan i plodan rad na lokalnim razinama u našim bis-kupijama i župama.

Domišljati, spretni i komunikativni svećenici i laici uspijevaju doprijeti do lokalnih svjetovnih radijskih postaja te, barem putem tjedne emisije, biti prisutni u necrkvenim medijima. Među najstarijima je emisija "Katolički vidici" na Radio-Rijeci, pokrenuta 1990. Godinu dana kasnije na Radio-postaji Nova Gradiška kreće emisija pod nazivom "Dođi Duše ljubavi i mira". Među najmlađima je, pak, emisija "Efata – Otvori se" na Radio-Đakovu, koja je ušla u treću godinu emitiranja. Ovo zaslužuje podršku i ohrabrenje, osobito stoga što pripada u projekte po srcu, a ne "po dekretu".

Isto vrijedi i za internetske stranice mnogih župa
(www.srce-isusovo.com, www.svetikrizsisak.hr, www.zupa-svkriz.hr i dr.).

Mogu li katolički mediji s nacionalnom pokrivenošću biti konkurentni svjetovnima? Upravo zbog zakonitosti marketinga i tržišta mislim da se tome ne možemo nadati. No, dok su svjetovni mediji (na žalost, sve ih je više) izgubili objektivnost prepuštajući se zakonu senzacionalizma, "crne kronike" i "žute kronike", za crkvene medije to može biti velika prednost. Vjerujem da je, za razliku od tema koje traju svega nekoliko dana, postojanija originalnost, privlačnost prepoznatljivošću i vjerodostojnošću, nametljivost pozitivnošću i dominantnost u objektivnosti i istini. Zašto tom metodom svjetovnim medijima ne bismo nudili svoje teme?! Kao primjerom poslužit ću se Katoličkom tiskovnom agencijom BK BiH: www.ktabkbih.net. Iako je neprofitabilna ustanova agencijskog tipa, uz pomoć vještog kreiranja raznolikih rubrika, od internetske stranice stvorila je dinamičan portal s foto, audio i video-zapisima, s komentarima i prigodnim prilozima, uz redoviti servis crkvenih vijesti. Tako je agencijskom novinarstvu dala dinamiku koja, čini se, u Hrvatskoj nedostaje.

Kratak pregled katoličkih medija u Hrvatskoj

Ovdje su izdvojeni najprisutniji audio i tiskani mediji koje je pokrenula Crkva u Hrvatskoj (HBK, biskupija, redovničke zajednice, laičke udruge) i koji su dostupni u cijeloj zemlji, iako su na našem prostoru prisutni i katolički mediji iz BiH.

A) RADIO

Hrvatski katolički radio neprofitna je radijska postaja s nacionalnom koncesijom. Godine 1997. HKR je osnovala HBK. Od tada do danas programska koncepcija se mijenjala, ali je posljednjih godina postala prepoznatljiva po dominantnom vjerskom programu, objektivnom izvješćivanju o aktualnim društvenim, političkim, gospodarskim i kulturnim temama, kao i po prepoznatljivoj glazbi svih glazbenih smjerova koji odgovaraju profilu ovakve radijske postaje. Uz HBK, program financijski podupiru i članovi Sustava Prijatelja HKR-a. Već šest godina HKR je prisutan i na internetskoj stranici, kako slušanjem programa uživo i emisija iz arhiva, tako i svakodnevnim vijestima i ostalim rubrikama na www.hkr.hr. Za mnoge, prednost HKR-a je rasterećenost programa od reklama. Za programsku koncepciju financijska neovisnost trebala bi značiti i vlastitu slobodu u kreiranju stavova i plasiranju informacija. S obzirom na raznolikost sadržaja, HKR želi doprijeti do slušatelja različitih obrazovnih profila i generacija.

Radio Marija pripada međunarodnoj mreži radijskih postaja pod istim imenom. U Hrvatskoj ju je pokrenula Udruga Radio Marija, uz poticaj Pokreta krunice za obraćenje i mir i u suradnji s Radio Marijom u Italiji. Naveći dio programa vjerskog je sadržaja, s velikim udjelom sudjelovanja udruga, zajednica vjernika, svećenika, redovnika i redovnica u govornim emisijama. Svakoga dana značajan je i molitveni dio programa, a u realizaciji samih emisija volonterska suradnja. I Radio Marija je prihvatila internet izazov, te stvorila stranicu sa svakodnevno novim informacijama: www.radiomarija.hr.

B) AGENCIJA

IKA je jedina crkvena agencija u Hrvatskoj. Godine 1993. ustanovila ju je HBK. Uz dnevni servis vijesti iz Crkve u domovini i svijetu, IKA prevodi i kraće crkvene dokumente, Papine govore i drugo. Njezine su vijesti dostupne putem tjednog biltena, kao i na www.ika.hr

C) TJEDNIK

Tjednik Glas Koncila, s podnaslovom Novo lice Crkve, od 1962. godine do danas zaslužuje čestitke za prepoznatljivost u, ne samo crkvenom, već općenito u domaćem medijskom prostoru. Izdavač mu je Zagrebačka nadbiskupija. I ranije, a i danas, GK je sinonim za mišljenje Crkve o raznim aktualnim, osobito društvenim pitanjima. I dalje ostaje promotor važnih crkvenih zbivanja, no posljednjih nekoliko godina veću pozornost posvećuje i mladima, dok novoj generaciji medijskih snaga otvara stranice mjesečnika "Prilika". Osim katoličkog tjednika, Glas Koncila postao je i portal www.glas-koncila.hr, a u skladu s današnjom tehnologijom i trendom informatizacije pokrenuli su i elektroničko izdanje tjednika Glas Koncila.

D) MJESEČNICI

"Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskog", prva je poslijeratna tiskovina na području tadašnje Republike Hrvatske, malo stariji od Glasa Koncila. Izdaje ga Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Dijaloški otvoren, s franjevačkom širinom i svježinom, iako ubrzo pedesetogodišnjak, Veritas se posljednjih godina pomladio dizajnom i grafikom, izborom tema i autora.

"Marija" je, pak, vjerski list za Marijine štovatelje s nizom priloga o marijanskoj pobožnosti, duhovnosti i svetištima. Izdaje ga Provincijalat Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, Split. Dvostruko stariji od spomenutih mjesečnika je "Glasnik Srca Isusova i Marijina" koji je ušao u 101. godinu, a izdaje ga Družba Isusova u Hrvatskoj. Glavni mu je cilj širenje pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu, kao i promicanje apostolata molitve. U njemu su osobito zanimljive teme iz moralne teologije.

Od spomenutih mjesečnika izborom tema i opremom tekstova razlikuje se "Kana" – kršćanska obiteljska revija, čiji je izdavač Kršćanska sadašnjost. Razmišljanja teologa s naglaskom na dijalog sa suvremenim svijetom čini je jedinstvenom.

Liturgijsko-pastoralni list "Živo vrelo" pripada kategoriji specijaliziranih mjesečnika, a njegov je izdavač Hrvatski institut za liturgijski pastoral.

Iako svaka (nad)biskupija ima svoj vjesnik ili bilten sa službenim informacijama za svećenike i pastoralne djelatnike, Đakovačka i Osječka nadbiskupija jedina je mjesna Crkva čiji se mjesečni Vjesnik čita i šire kao pastoralno-katehetski priručnik i ujedno informativno štivo. Ova je tiskovina preživjela mnoga povijesna događanja tijekom 138 godina, no sačuvala je umijeće govora o stručnim temama razumljivim jezikom i zanimljivim stilom autora različitih generacija.

Hrvatski katolički zbor "MI" prije 34 godine pokrenuo je istoimeni list koji je 1984. postao mjesečnik. Radi se o civilnoj katoličkoj udruzi koja promiče duhovne i općeljudske vrednote, a odnedavno novim vizualnim identitetom želi doprijeti do novih čitatelja.

Sličnog je poslanja i novi moderni katolički magazin "Book" koji je pokrenulo Katoličko društvo "Kristofori", želeći svojim jedinstvenim formatom, nazivom, kao i opremom tekstova privući pozornost mlađih čitatelja.

"Rhema" je časopis za promicanje duhovne obnove, izdaje ga Zajednica "Dobri Pastir" i izlazi pet puta godišnje. Poseban naglasak stavlja na svjedočanstva i iskustvo vjere, na djelovanje zajednica i intenzivnu duhovnost.

E) OSTALI ČASOPISI

Jedini misijski informativni list "Radosna vijest" plod je suradnje promicatelja misija u Hrvatskoj i BiH. Vrlo zauzeti su promicatelji štovanja naših svetaca i blaženika: Glasnik sv. Leopolda Mandića "Ljudima prijatelj", Glasnik bl. Alojzija Stepinca, Vjesnik biskupa Langa, Sluga Božji Aleksa Benigar, Vendelin, Stadler, Ante Antić, "Tebi Majko" o bl. Mariji Petković, itd. Prisutni su i oni časopisi o svecima koji se kod nas posebno štuju: Brat Franjo, Glasnik sv. Josipa, Don Bosco danas. Crkveni glazbenici rado čitaju "Svetu Ceciliju", članovi pokreta fokolara uređuju "Novi svijet", a svećenici Družbe Srca Isusova list "Vrijeme srca". Od biskupijskih listova zapaženi su, među ostalima, Kvarnerski vez, Zvona, Zajedništvo, Ladonja.

F) INTERNETSKE STRANICE

Svakodnevno raste broj internetskih stranica s vjerskim sadržajem. Ovdje je nemoguće donijeti njihov cjeloviti popis.

Skrećem pozornost na tematske stranice: za mlade www.skac.hr i mladi.hbk.hr; za obitelji obitelj.hbk.hr; molitva on line www.isusovci.hr/prostorduha/ i dr. Vrijedne su inicijative skupina i pojedinaca koji imaju odvažnosti biti drugačiji i različiti, npr. www.kriz-zivota.com. Posebno su, pak, traženi i često forwardirani linkovi na stranice s meditacijama, molitvenim i duhovnim sadržajem: www.katolici.org; www.molitve.info i dr.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s