Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
Uzor volonterima

Piše: Nikola Kuzmičić
 
Idi pa i ti čini tako

U desetom poglavlju svoga evanđelja sv. Luka donosi Isusovu priču o milosrdnom Samari-jancu.

Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jeri-hon. Upao među razbojnike koji ga svuko-še i izraniše pa odoše ostavivši ga polu-mrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'

Presretačke razbojničke bande su bile če-ste i veoma aktivne na tom putu. Napadali bi ljude koji su išli u Jeruzalem i koji su sobom nosili novac koji su planirali dati kao hramski dar i njime kupiti životinju za prinošenje žrtve. Zanimljivo je da Isus konstatira razbojnički čin i ne problematizira ga.

Isus ne problematizira niti drugu veoma neprikladnu stvar. Samo konstatira činjenicu da je čovjek putovao sam. Naime, od razbojničkih bandi su se putnici branili tako da su putovali zajedno i lakše bi se, braneći jedni druge, dokopali cilja. Ovaj čovjek nije u zajednici. Ovaj čovjek putuje sam i dovodi se u opasnost. Ovaj čovjek stradava jer misli da može sam.

Isus također samo konstatira ogoljenost i ranjenost napadnutoga čovjeka. Ma koliko nam se, prije nego upadnemo među razbojnike, naš izbor čini prikladnim, nakon što sagriješimo osjećamo se golo i ranjeno.

Svećenik, levit i Samarijanac koji se pojavljuju u ovoj priči su zapravo etikete što ih ljudi pridaju jedni drugima. Imamo apriorne pozitivce koje se poštuje i cijeni te apriornog negativca kojega se prezire. No, u Isusovoj priči oni mijenjaju uloge. Prestaju biti etikete i postaju ljudi koji se ponašaju prema onome što smatraju prikladnim. A na nama je da se zamislimo nad njihovim ponašanjem i zaključimo koje je ponašanje moralno najprihvatljivije i tko je od njih trojice bio bližnji.

Papa Ivan Pavao II. je milosrdnoga Samarijanca stavio kao uzor svim volonterima. Jer on čini ono što je bitno za volonterstvo.

Samarijanac ponajprije vidi čovjeka u nevolji. Bitno je primijetiti potrebe čovjeka pokraj sebe. Bitno je imati otvorene oči i otvoreno srce da se uoči patnja i nepravda.

Druga stvar je sućut. Emocionalno povezivanje s osobom kojoj želimo pomoći.

Treće po redu se navodi da je Samarijanac pristupio čovjeku. Ako želimo nekome pomoći, moramo mu doći blizu.

Samarijanac potom privija rane napadnutom čovjeku. Potrebno je pomoći odmah. Potrebno je učiniti sve da prestane muka, a potom se liječe rane.

Peti Samarijančev primjer je veoma bitan. Jer on ulaže svoja sredstva i materijalna dobra. Ne zadržava se na emocijama, nego daje sebe i riskira sebe.

Šesti korak je uključivanje stručnih službi koje mogu kompetentnije i trajnije pomoći.

Sedmi Samarijančev postupak, kojim daje svim volonterima primjer kako treba djelovati, odnosi se na praćenje tijeka ozdravljenja i popravljanja. Nije dovoljno jednokratno pomoći, nego je potrebno sustavno raditi dok se ne ostvari rezultat.

Evanđeoski odlomak u kojemu se nalazi Isusova priča o milosrdnom Samarijancu završava riječima – "Idi pa i ti čini tako".

To je poruka koju Krist svakome od nas upućuje. Idi pa i ti čini tako. Budi volonter.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s