Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Novi iskorak

Piše: Marijan Križić
 
Novi izazovi s novim rješenjima

Niz nepredvidivih događaja koji su posljednjih nekoliko godina potresali i potresaju Hrvatsku, učinili su nas ranjivima do te mjere da više ni uz najbolje nastojanje nismo u stanju sagledati logiku događanja. Još manje možemo vidjeti njihov ishod, posebice onakav koji bi ulijevao nadu i optimizam.

Sve te silnice, sve te nagomilane suprotnosti, kao da su dosegnule svoj vrhunac i poput bolnog i gnojnog čira prijete prsnućem, iza kojega nastaje bolna rana i veliki ožiljak. Poput Izabranog naroda, nakon našeg "egipatskog" sužanjstva, lutamo pustinjom, a nigdje na obzoru Obećane zemlje. Je li naraštaj onih koji čeznu za misirskim loncima u stanju prijeći rijeku Jordan?

Jesmo li se doista toliko udaljili od Boga da je naš grijeh - sebičnost, zavist, pa i mržnja - nadjačao i prevagnuo nad krvlju i suzama svih nebrojnih, znanih i neznanih mučenika koji su svoje živote darovali za "jedinu i vječnu Hrvatsku"? Osjećamo se katkada napušteni i izigrani, poput psalmista koji je zazivao "Zašto Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe? Objesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi". (Ps 10,1-2)

Dvadeset godina od našega izlaska iz "kuće ropstva" i lutanja pustinjom, stasao je naraštaj onih koji se ne sjećaju "misirskih lonaca", koji svoju mladost ne povezuju s tzv. danom mladosti u kojemu su se slavile godine duboke starosti "najvećega sina..."

Zapravo, u trenutcima potištenosti i pitanja "ima li i uopće života prije smrti", ponekad se ugodno iznenadimo kad vidimo da je stasao naraštaj mladih, koji svojim prepoznatljivim, ali uvijek novim poletom koji oduševljava, naraštaj koji stvari sagledava drukčijim očima i vidi rješenja izvan zatvorenog sustava ustaljenih razmišljanja i djelovanja.

Godina koja nas je uvela u drugo desetljeće 21. stoljeća, godina je velike neizvjesnosti, ali i tinjajuće nade. Odluka Benedikta XVI. da ove godine pohodi Hrvatsku poseban je događaj, i nipošto slučajan. Riječ je o čovjeku koje je bio jedan od najznačijih sudionika Drugoga vatikanskog koncila. Pa ako se s Ivanom XXIII. možemo složiti da je Koncil djelo Duha Svetoga, onda vjerujemo da se Bog poslužio i kardinalom Ratzingerom i učinio ga posebim darom Katoličkoj crkvi i čitavu čovječanstvu. Čovjek takva talenta i takva duha zasigurno je imao razloga što je odabrao Hrvatsku i u njoj vidio onaj žar, ili barem iskrice vjere koju treba rasplamsati.

Možemo nagađati i slutiti zašto je Sveti otac odabrao baš Hrvatsku, u kojoj će zajedno s nama obilježiti i proslaviti Dan obitelji. Zagrebačka nadbiskupija kao domaćin Papina dolaska već se priprema za ovaj događaj. Pozivajući se na "bdjenje za nerođeni život", koji je na početku došašća proslavio Benedikt XVI. u bazilici Sv. Petra, zagrebački nadbiskup, kardinal Bozanić, uputio je pismo svim župama u Nadbiskupiji kojim, poziva na dostojno obilježavanje Dana života. "Svi smo svjesni opasnosti koje danas prijete ljudskomu životu u ime relativističke i utilitarističke kulture koja zamagljuje shvaćanje dostojanstva svake ljudske osobe", ističe kardinal Bozanić u svojemu pismu. A u prigodnim materijalima uza proslavu Dana života, navedeni su i neki tekstovi iz enciklike pape Ivana Pavla II. Evangelium vitae. O istoj ugrozi života govori i prvo ponuđeno razmatranje iz enciklike: "Pred bezbrojnim i velikim prijetnjama životu prisutnim u suvremenom svijetu, mogli bi nas preplaviti osjećaji nesavladive nemoći: da dobro neće nikad moći nadvladati zlo!"

Može li danas novi naraštaj u Hrvatskoj nadvladati ovaj sveopći "osjećaji nesavladive nemoći", koju promiče kultura smrti umotana i upakirana u nevjerojanto širok raspon suptilnih i sofisticiranih sadržaja? Kako spojiti polet i snagu koju nudi novi naraštaj s nužnom mudrošću i iskustvom, koja je potrebna u svim sferama života, a posebice u javnom djelovanju? I naposljetku: jesu li dobronamjerni ljudi uopće dorasli spletkama onih koji svoje nadahnuće nerjetko nalaze u lukavstvu zmije koja je "lukavija od sve zvjeradi" (usp. Post 3,1).

Kolikogod nam se ovo čini kao retoričko pitanje, Sveto pismo nas uvjerava u suprotno, "jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih!" (Ps 1,6) Marija, "prijestolje mudrosti", u svojemu Veliča, zahvaljuje Gospodinu "što pogleda na neznatnost službenice svoje", koji "rasprši oholice umišljene..., a uzvisi neznatne".

Uostalom Isus, ne prihvaćajući logiku i logistiku književnika i pismoznanaca, uči da između ljudskoga lukavstva i božje mudrosti, treba birati ovo drugo. Uostalom u Govoru na gori budućnost obećava krotkima, jer "oni će baštiniti zemlju".

Ne stavlja se novo vino u stare mješine. Na nove izazove treba pronalaziti i nova rješenja, učiniti novi iskorak. Ako možda sumnjamo da novi naraštaj tome nije dorastao, sjetimo se kako su početkom 90-ih mladići u tenisicama obranili Hrvatsku od tadašnje, kažu, treće vojne sile u Europi.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s