Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pedagog u obitelji
 
Djeca koja tuguju

Piše: Mara Čović, pedagog
 

Kako gubitak voljene osobe učiniti manje bolnim

Za rad s djecom koja tuguju potrebna je velika osobna osjetljivost, umijeće i znanje, i u odnosu na tugujuće dijete, i ono u nama, koje je nekad doživjelo gubitak. Tu se isprepliću i nastavljaju stari i novi gubici.

Smatra se da je gubitak djeteta najveći gubitak u životu u našoj kulturi. Tugovanje je i kulturalno određeno, a da bismo lakše podnijeli taj gubitak, posebno nam pomažu vjera i rituali. Ovi nam omogućuju da prihvatimo zbilju smrti, oni potiskuju maštanja, promiču proces tugovanja i pomažu nam da na simboličan način izreknemo svoju tugu, osjećaje. Rituali omogućuju rodbini i prijateljima da iskažu svoju potporu i pažnju.

Iva je učenica petog razreda. Prošle godine majka joj se teško razboljela. Mlađa je osoba pa su svi vjerovali da će se brzo oporaviti. Nažalost, nije bilo kako smo željeli. Ivina majka je umrla, a ona je ostala sa bratom, sestrom i ocem. Djevojčica je postala bojažljiva, prosvjedovala je, nije vjerovala da se to dogodilo i očekivala je da će se majka vratiti iz bolnice, postala je jako tužna i plačljiva i pojavile su se poteškoće u učenju i dolasku u školu. Razrednica, prijateljice, rodbina i stručna služba škole pokušali su pomagati. Činilo se da je djevojčica neutješna. Reakcije na gubitak majke su uobičajene. Stalno smo se brinuli o potrebama djece iz ove obitelji.

Znanja potrebna za rad s djecom koja tuguju

Poznavanje normalnih i odstupajućih reakcija u djece na gubitak i traumu i temeljnih postavki razvojne psihologije.
Poznavanje normalnih i odstupajućih reakcija u odraslih u procesu tugovanja, te kako se oni odnose prema tugujućoj djeci.
Poznavanje važnosti i značenja ceremonija i rituala u određenoj kulturi.
Poznavanje raznih terapijskih tehnika koje se primjenjuju na empatički način.
Poznavanje temeljne dječje potrebe da ponovno steknu povjerenje.
Tugovanje je dugotrajan proces i zahtijeva strpljenje i djece i terapeuta.

Najčešće reakcije na smrt u djece

Šok i nevjerica - često kažu, "to nije istina". Dijete prihvaća gubitak postupno; to je ujedno i mehanizam obrane koji ga štiti da ne bude preplavljeno osjećajima.

Prosvjed, ljutnja - neka djeca odmah reagiraju na taj način, te mogu biti posve neutješna.

Apatija ili se čini da su "okamenjeni". Neposredno na vijest o gubitku znaju upitati: "Mogu li se ići igrati kod prijateljice/prijatelja?"

Bojazan je najčešća reakcija u djece nakon gubitka voljene osobe; svijet tada nije sigurno mjesto. Boje se i vlastite smrti. Strahovi u djece se posebno očituju prije polaska u krevet.

Živa sjećanja koja se pojavljuju kao "supermemorija". Ako je dijete bilo svjedokom nesreće, smrti u obitelji, te se slike mogu javiti kao "unutarnji video".

Smetnje spavanja su uobičajene u djece koja tuguju. Vezane su uz povećanu tjeskobu; mogu se javljati učestale noćne more, te se dijete boji snova.

Tuga i čežnja se mogu iskazivati na razne načine: neka djeca se osamljuju, izoliraju, povlače, ili pak češće traže blizinu odraslih. Čežnja se posebno jako osjeća kada se vidi sloga i sreća u drugih ljudi.

Preokupacija uspomenama - olakšava gubitak gledanje slika u albumu. Neka djeca nesvjesno oponašaju pokojnika, te se osjećaju bliže dragoj osobi koje više nema.

Ljutnja i ispadi gnjeva, također uobičajena reakcija tugujuće djece, a očituju se kao: ljutnja na smrt, na odrasle, na sebe same i na voljenu osobu koja ih je napustila. Ispadi gnjeva se očituju u obliku prosvjeda, neposluha i traženja više pažnje nego što je do tada bilo.

Teškoće učenja se očituju u poteškoćama u održavanju pažnje, koncentracije, sporije se uči, smanjeni uspjeh u školi i ponekad odbijanje odlaska u školu svaki dan. Nastavnici će preko pismenih sastava i crteža osjetiti koliko je dijete duboko u traumi.

Psihosomatske tegobe se javljaju u obliku: glavobolje, bolova u želucu, tahikardije, mišićne napetosti i slično. Potrebno je dijete odvesti obiteljskom liječniku i potražiti pomoć specijalista.

Što otežava proces tugovanja?

Važno je istaći kako se odrasli sučeljavaju sa smrću i kakav odnos imaju prema djeci. Odrasli ne bi trebali skrivati točne obavijesti o smrti i bolesti. Trebaju dijete dovesti na pogreb i dijete treba sudjelovati na obredima, odrasli trebaju pričati i pokazivati svoje emocije.

Kako pomoći djetetu?

Važna je značajna primjerena potpora koju dijete dobiva od okoline. Potpora se obitelji očituje u pružanju mogućnosti tugujućem djetetu da prihvati što se dogodilo, kao i o emocionalnom okruženju u kojem dijete dalje živi nakon gubitka drage osobe.

Pronalaženje primjerene zamjene za preminulog roditelja, to je od posebne važnosti, jer dijete želi uspostaviti bliže osjećajne veze sa drugom odraslom osobom u koju ima povjere-nje. Posebno je značajno osigurati stabilnost u zadovoljavanju svakodnevnih potreba djeteta. Maštanje i uzročno-posljedično mišljenje djeteta treba pratiti, jer odrasle osobe pomažu djetetu bolje razumjeti što se zapravo dogodilo. Ličnost djeteta i prijašnja iskustva - to su bitni čimbenici koji utječu na proces tugovanja. Razine emocionalne zrelosti utječu na proces tugovanja, kao i prijašnji gubici i odvajanja, koja je dijete proživjelo.

Kako reći djetetu za smrt? Poželjno je da to učini osoba vrlo bliska djetetu, treba osigurati prikladno vrijeme, a djetetu dati priliku da se mentalno i emocionalno pripremi za ono što slijedi. Omogućiti djetetu sudjelovanje u ritualima - oni za nas i za dijete imaju veliko značenje, pomažu u prihvaćanju realnosti, smanjuju maštanje, potiču proces tugovanja i omogućuju da na simbolički način izrazimo svoju tugu, te strukturiraju "kaotičnu" situaciju. Odlazak na pogreb, razgovor o dojmovima, odlazak na misu, obredi su kojima trebaju prisustvovati djeca u pratnji odraslih.

Treba se brinuti o djetetovim potrebama - najvažnija je otvorena i izravna komunikacija, primjerena dobi i razumijevanju djeteta. Nakon smrti roditelja važno je nastavljanje kontinuiteta u dječjem životu; treba im jasno reći da će se uvijek netko za njih brinuti. Roditelj koji je ostao treba pokazati djetetu svoje osjećaje i odgovarati na pitanja djeteta na primjeren način.

Nastavnik i razrednik su osobe koje poznaju dijete i koji će im najbolje pomoći u sučeljavanju s gubitkom drage osobe. Potrebno je učenike u razredu i ostale prijatelje pripremiti kako da oni pomognu tugujućem djetetu.

Djeci koja tuguju potrebno je:

Neposredno i otvoreno komuniciranje.
Omogućiti vrijeme za tugovanje.
Učiniti gubitak stvarnim.
Stimulirati emocionalno izražavanje.
Po potrebi potražiti stručnu pedagošku pomoć.

Nadamo se da će Iva s početka priče uz pomoć svojih bližih i nastavnika, koji je vole, prebro-diti proces tugovanja za majkom.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s