Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pravnik odgovara
 
Sakrament braka - najčešća pitanja

Odgovara: dr. fra Smiljan Dragan Kožul
 

Poštovano Uredništvo!

Rado čitamo Vaš cijenjeni časopis "Veritas", a u rubrici Pravnik odgovara nalazimo zanimljive odgovore na pitanja čitatelja. Mi, jedna grupica vjernika, raspravljali smo o problemima braka i odlučili da fra Smiljanu Kožulu - za kojeg smo čuli da je bio sudac na ženidbenom sudu u Vatikanu, te da je, kada se vratio u Hrvatsku, radio niz godina na ženidbenom sudu u Zagrebu - postavimo više pitanja o braku.

Grupica vjernika

Poštovana Grupice vjernika, Vi ste postavili seriju vrlo interesantnih pitanja, na koja se ne može odgovoriti u nekoliko redaka. Ja ću pokušati odgovarati sažeto, a nadam se da će urednik naći prostora da se sve objavi. Odgovarat ću redom vaših postavljenih pitanja.

1. Može li se danas govoriti o krizi braka?

Ako se ikada moglo govoriti o krizi braka, onda danas možemo govoriti, ne samo o krizi braka, nego o njegovoj velikoj krizi. Ta kriza poprima razmjere epidemije, jer u nekim je zemljama svaki drugi brak doživio brodolom, odnosno razvod, u nekima svaki treći, u velikom dijelu svijeta svaki četvrti, a prema statistikama kod nas u Hrvatskoj, svaki peti brak završava razvodom. Pa i samo osnivanje braka, danas je u krizi. Ljudi naprosto odluče živjeti zajedno bez ikakva formalnog vezivanja i obveza. Prema statistici, u Hrvatskoj ima preko petsto tisuća muškaraca i žena u dobi između dvadeset i pet i pedeset godina koji nisu osnovali brak.

Zašto nastaju krize u braku?

Poštovana grupice vjernika, ovo vaše pitanje zahtijevalo bi duboku analizu, za što bi trebala jedna podeblja knjiga. Poznato mi je da takve knjige postoje pa bi bilo dobro da se malo o tome u našim katoličkim knjižarama raspitate. Ja ću ipak navesti neke razloge. Prvi i glavni razlog je u tome što mladi, kada se pripremaju za brak i kada biraju partnera, ne vode računa, da je brak trajno zajedništvo života koje uključuje mnoge elemente i vrednote, među kojima su posebno važne sljedeće vrednote: tjelesno-seksualna, duhovno-vjerska, moralna, pogled na život i svijet te rađanje i odgajanje djece. Samo ako se oni koji sklapaju brak i osnivaju obitelj nađu u svim ovim elementima i vrednotama, njihov brak neće nikada doći u takvu krizu koju ne bi bili kadri nadvladati. Nažalost, današnji mladi ljudi uglavnom misle da je dovoljna tjelesno-seksualna simpatija i privlačnost za sretan brak. No, prema svim stručnjacima ta simpatija i privlačnost predstavljaju samo deset do dvadeset posto bračnog zajedništva, a ostale vrednote osamdeset posto. Posve je jasno da dvadeset posto ne može nositi onih osamdeset posto. Baš zato ako se oni ne nađu u ostalim bitnim vrednotama (duhovno-vjerskoj, moralnoj, pogledu na život i svijet, te rađanju i odgajanju djece) njihov brak neće moći izdržati krize koje će kasnije nadoći. Naime kada se tjelesno-seksualna simpatija i privlačnost iscrpe, redovito se događa zaljubljivanje u neku treću osobu, a jer nema drugih vrednota, brak se raspada, to jest pribjegava se razvodu.

Drugi je razlog u tome što mladi nisu svjesni da je brak institucija koja treba izdržati u dobru i u zlu, u radosti i u žalosti. Često imam dojam da oni koji se žele vjenčati, brak poimaju kao nekakav izlet ili kao neku probu, pa ako uspije, dobro, a ako ne uspije, može se iz toga razvodom izići.

Treći je razlog u suvremenom načinu života i poimanju smisla života. Naime, danas bračni partneri najveći dio vremena provode na poslovima koji ih često dovode do toga da se upoznavaju i zbližavaju s osobama s kojima rade, pa im bliskost prema bračnom partneru dolazi u krizu. A kada je riječ o poimanju smisla života, onda u tom poimanju vrhunac predstavljaju užitci, koje često nije moguće ostvarivati zbog obveza koje traži bračno zajedništvo, poglavito kada je to zajedništvo obogaćeno potomstvom, to jest djecom. Budući da se smatraju zaostalima, pa čak i ludima oni koji "ne prihvaćaju sve ono što život pruža", onda se za užitke žrtvuje brak. Evo, to su neki od razloga zbog kojih nastaju krize braka.

Koji je krajnji negativni ishod krize braka?

Već sam u prošloj točki rekao da je prestanak zajedništva života i ljubavi krajnji negativni ishod krize braka. I taj prestanak ima više oblika. Nije rijedak slučaj da bračni partneri ostaju stanovati zajedno, oni to čine poradi djece, premda među njima nema više bračne ljubavi, odnosno oni, vrlo često, uspostavljaju odnose s trećom osobom. A najteži negativni ishod krize braka predstavlja civilni razvod, koji ostavlja teške rane na djeci. Budući da se djeca redovito dodjeljuju majkama, one znaju nanositi još teže rane djeci time što ih usmjeruju protiv oca, pa čak im uskraćuju redovno ophođenje s ocem. Takav postupak, uz ostalo, predstavlja i teški grijeh, jer Bog želi da djeca slobodno komuniciraju kako s majkom tako i s ocem. Budući da je civilni razvod najčešće povezan s podjelom stečene imovine, to često prouzrokuje sukobe, nesnošljivost pa čak i međusobnu mržnju.

Zbog čega se bračni parovi najčešće obraćaju crkvenim sudovima sa zahtjevom za rastavu, koji su ih problemi doveli do toga?

Najprije želim razjasniti da se bračni parovi ne obraćaju crkvenim sudovima sa zahtjevom za rastavu: "Jer, što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja" (Mt 19, 6). Istina, neki bračni partner može zatražiti "rastavu od stola i postelje" u slučaju ako mu nije moguć život s partnerom bez opasnosti za sebe ili za djecu. Takva molba se upućuje mjesnom biskupu.

No, kada biskup odobri takvu rastavu, bračna veza ostaje na snazi, dosljedno tome, ti se bračni partneri ne mogu ponovno crkveno vjenčavati.

Bračni parovi se najčešće obraćaju na crkvene sudove sa zahtjevom da njihovo vjenčanje Crkva preispita, kako bi došla do spoznaje da li je to vjenčanje bilo pravovaljano ili nije. Naime, kršćanski brak nastaje privolom mladenaca, pred svećenikom i pred dva svjedoka. Ako se dođe do zaključka da je u trenutku privole postojala neka zapreka, ili da je učinjeno nešto što je postalo zaprekom za pravovaljanost ženidbe, onda Crkva tu ženidbu proglašava "ništavom". To znači da Crkva proglašava da u stvari sakrament ženidbe nije nastao, radi čega se dotični bračni par proglašava slobodnim za novo crkveno vjenčanje. Postoji dosta razloga zbog kojih ženidba može biti ništava. Ja ću ovdje nabrojati neke razloge: "Nesposobni su za ženidbu oni koji nisu dovoljno sposobni služiti se razumom; oni koji boluju od teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima; oni koji zbog razloga psihičke naravi ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze - (šizofrenija i još neke teške psihičke bolesti). (Kan. 1095). Nevaljano sklapa ženidbu tko ulazi u nju… zlonamjernom prijevarom ili zatajenjem o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušiti zajednicu ženidbenog života (Kan. 1098). Nevaljana je ženidba ako netko u trenutku izgovaranja svoje privole "pozitivnim činom volje isključi samu ženidbu, ili neki bitni sastavni dio - zajedništvo života ili rađanje i odgajanje djece - ili neko bitno svojstvo ženidbe - nerazrješivost i vjernost" (Kan. 1101, § 2.). Isto tako nevaljana je ženidba "sklopljena zbog prisile ili velikog straha koji je nanesen izvana … tako da je netko prisiljen izabrati ženidbu kako bi ga se oslobodio" (Kan. 1103). Ima još puno razloga zbog kojih ženidba može biti nevaljana, a ja ću nabrojiti još samo neke. Tako muška osoba prije navršene šesnaeste godine života, a ženska osoba prije navršene četrnaeste godine ne mogu sklopiti valjanu ženidbu (Kan. 1083). Zatim, prethodna i trajna nemoć za spolni čin, ili kod muške ili kod ženske osobe, … po samoj svojoj naravi čini ženidbu nevaljanom (Kan. 1084, § 1.). Nije valjana ženidba između dviju osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi,… a druga nije krštena (Kan. 1086, § 1.). Upozoravam da od ove zapreke Crkva običava dati oprost, pa katolik/inja može sklopiti pravovaljani brak s nekrštenom osobom uz dozvolu mjesnog biskupa. Želim navesti još jedan razlog zbog kojega ženidba može biti ništava, jer ovaj razlog stvara pomutnju među vjernicima. Riječ je o rodbinskim vezama, koje mogu biti ravne (pradjed - djed - otac - sin - unuk; odnosno prabaka - baka - majka - kćerka - unuka), ili pobočne: braća i sestre, rođaci, prvog, drugog, trećeg stupnja. Upozoravam da je Crkva odlučila da neće više pobočnu liniju računati po koljenima, nego po stupnjevima. Evo što Crkva smatra nevaljanim kad je u pitanju krvno srodstvo. U ravnoj lozi krvnog srodstva nevaljana je ženidba među svim precima i potomcima, bilo zakonitim, bilo naravnim (Kan. 1091, § 1.). U pobočnoj lozi nevaljana je sve do četvrtog stupnja uključivo (Kan. 1091, § 2.). U prošlosti je Crkva slijedila germanski način računanja pobočne loze po takozvanim koljenima, a u sadašnjem Zakoniku izabrala je rimski način računanja po stupnjevima, pa u Kan. 108, § 3. određuje: "U pobočnoj lozi toliko je stupnjeva koliko je osoba u obje loze skupa, pošto se oduzme korijen". Po takvom računanju brat i sestra su u drugom stupnju, a njihova djeca u četvrtom. Do četvrtog stupnja ženidba je nevaljana. Nakon četvrtog stupnja osobe se mogu slobodno vjenčavati. Radi se o osobama nekadašnjeg trećeg koljena, što je prije bilo zabranjeno, a sada više nije.

Na vaše pitanje zašto se vjernici obraćaju na crkvene sudove, odgovor je jednostavan. Pravi vjernici žele prakticirati svoju vjeru i primati svete sakramente. No, ako takvom vjerniku crkveni brak propadne, pa želi sklopiti novi u crkvi, onda se obraća sudovima da mu ispitaju valjanost prve ženidbe, kako bi nakon eventualnog proglašenja ništavosti, mogao ponovno sklopiti ženidbu u crkvi.

Jesu li problemi rješivi bez rastave?

Jasno je da postoje slučajevi brakova čiji se problemi mogu riješiti savjetovanjem. Upravo zbog toga Crkva osniva takva savjetovališta, na razini župa, dekanata, gradova i čitave biskupije. Kad se ne postignu rezultati savjetovanjem i kada brak propadne, onda ostaje još i ta mogućnost da se preispitivanjem nastanka braka utvrdi je li od početka bio pravovaljan ili nije.

Koji je postupak u zahtjevu za rastavu braka?

Kada je već došlo do civilne rastave braka i kada supruzi, ili jedan od njih, smatraju da od početka u njihovom braku nije bilo sve u redu, treba se obratiti župniku crkve gdje je brak sklopljen i iznijeti razloge zbog kojih se smatra da ženidba nije bila pravovaljana. Župnik, saslušavši stranku, treba doći do uvjerenja da postoji ili da ne postoji opravdani razlog da se pokrene procedura pri ženidbenom sudu. Ako je uvjeren da postoji, on napiše preporuku osobi koja traži proglašenje ništavosti svoga braka, koja s tom preporukom ide na ženidbeni sud, koji je nadležan za to. Sudski vikar, ili neki sudac, prima tu stranku s kojom obavi temeljit razgovor u kojemu nastoji otkriti da li stvarno postoji pravni temelj (fumus juris) na osnovi kojega bi se parnica mogla prihvatiti i započeti njezino rješavanje. Sud je dužan da u roku od mjesec dana odgovori da li se parnica prihvaća ili ne. Kad je parnica prihvaćena, prelazi se na njezino rješavanje.

Zašto se "supružnici" žale na duga čekanja i komplicirane procedure?

Prema crkvenim propisima parnica koja se zaprimi trebala bi biti riješena u roku od godinu dana, odnosno najkasnije u roku do godinu i pol dana. Nažalost u vrijeme komunizma, kada je Crkva bila progonjena, sve raspoložive snage su nastojale propovijedanjem i pastoralnim djelovanjem sačuvati vjeru, radi čega su neke obveze bile zapostavljene. Među zapostavljenima obvezama bili su ženidbeni sudovi, radi čega su se onda nakupljali zahtjevi za proglašenjem ništavosti braka. Bilo je slučajeva da su se zahtjevi držali u ladicama duže vremena.

Još je jedan razlog kašnjenja. U slobodnom svijetu bilo je dosta civila koji su studirali crkveno pravo, i koji su onda mogli biti službenici na sudovima, savjetnici strankama i požurivati proceduru. Kod nas je to bilo nezamislivo u ona strašna vremena. Tek su sada poslani neki vjernici u Rim da na crkvenim sveučilištima završe studij crkvenog prava, koji će, kada se vrate, uvelike moći pomagati našim ženidbenim sudovima. Oni mogu obnašati razne službe pri ženidbenim sudovima, kao što su: zapisničari, branitelji ženidbenog veza, pa čak mogu postati jedan od trojice sudaca. Da bi se ubrzalo vrijeme rješavanja, u Hrvatskoj je došlo do reorganizacije ženidbenih sudova (1999). Osnovani su takozvani međubiskupijski sudovi prvog i drugog stupnja na razini metropolija.

Tako su za sve biskupije pojedinih metropolija (Zagrebačke, Riječke i Splitske) osnovani međubiskupijski sudovi, koji rješavaju sve parnice biskupija koje su u sklopu pojedine metropolije. To je u velike poboljšalo rješavanje, jer su stručne osobe iz svih biskupija uključene u taj posao.

Kada je riječ o primjedbi da je komplicirana procedura, moram naglasiti da je ženidba jedan od sedam svetih sakramenata i da treba sve poduzeti da se dođe do prave istine, jer Crkva ne želi da se koji pravovaljani brak proglasi ništavim. Zbog toga je procedura ozbiljna i sve što se vrši za vrijeme procesa, vrši se pod zakletvom na Sveto pismo ili na sveti Križ. Često neodazivanje svjedoka postaje razlogom za kašnjenje završetka procesa.

Tko češće pokreće parnicu, muž ili žena?

Svakako, malo je više žena, jer je ženama vrlo teško, ako su iskrene vjernice, da ne mogu primati svete sakramente, ispovijedati se i pričestiti. Međutim, nakon što propadne crkveni brak, ako netko sklopi novi civilni brak, taj ne može primati navedene sakramente. Baš zato se trude i žene i muškarci da što prije dobiju proglašenje ništavosti svoga crkvenog braka, da bi novi civilni brak mogli i crkveno regulirati. Mogu reći da su vrlo često žene one koje svoga civilnog muža, koji je bio crkveno vjenčan, jako potiču da pokrene proces za proglašenjem ništavosti njihovog crkvenog braka, kako bi se mogle s njim i crkveno vjenčati.

Koji je profil ljudi koji traže rastavu braka? Obrazovanje, dob…?

Neću pogriješiti ako kažem da su oni koji traže proglašenje ništavosti ženidbe najčešće vjernici koji žive u gradovima. Naime, dok je stabilnost obitelji koje žive po našim selima još uvijek dosta čvrsta, dotle je u gradovima vrlo krizna. U selima se rijetko događaju civilne rastave. Ipak, treba reći da ima zahtjeva za proglašenje ništavosti ženidbe i od vjernika koji žive na selima. Po onom što ja znam, obrazovanje ne igra posebnu ulogu. Kada je u pitanju dob, onda je riječ u preko 90% slučajeva o mlađim osobama, jer brakovi znaju propasti nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života, odnosno nakon godinu dana, dvije ili tri. Ti su mladi ljudi, ukoliko su vjernici, željeli i mislili da su osnovali pravi kršćanski brak. Budući da je to na brzinu propalo, oni smatraju da druga strana nije imala prave kršćanske namjere, zbog čega pokreću proces proglašenja ništavosti svoje ženidbe. Ako se ništavost dokaže, oni mogu ponovno sklopiti crkveni brak.

Poštovana Grupice vjernika, trudio sam se odgovoriti na sva vaša pitanja. Ne znam hoće li biti prostora za sve što sam napisao. U svakom slučaju, ako još niste u braku, ozbiljno se pripremajte za njega. Ako ste u braku i imate djecu, onda ih od najranije dobi pripremajte za sveti sakrament ženidbe.

Želim Vam svako dobro i obilje Božjega blagoslova!

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s