Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
Pepeo u zraku

Piše: Sanja Doležal
 
Dižem svoj glas protiv nasilja
 

Posljednjih dana proteklog mjeseca u lijepoj našoj domovini dogodilo se ono čega sam se najviše pribojavala. Neredi, nasilje, prosvjedi, ranjeni i povrijeđeni na ulicama naših gradova. Tužna sam kada vidim što se događa u zemlji koju volim najviše na svijetu. Bojim se istovremeno, jer vidim kako mladost ove zemlje na ču-dan način iskazuje svoje nezadovoljstvo. Znam da je demokracija mlada i nova disciplina u našoj mladoj državi, ali zar nas povijest, a i bliska sadašnjost ne uči da nasilje nije nikada donijelo ništa dobro. Nemojte me krivo shvatiti, niti ja nisam zadovoljna situacijom u našoj državi. Nisu ugroženi samo branitelji, ili samo mladi, teško je i umirovljenicima koji nakon godina i godina poštenog rada ne mogu dostojno živjeti u starosti. Nije lako niti mojoj generaciji, koja u naponu snage nema priliku raditi i školovati svoju djecu. Da, nije lako mladima, onima na pragu života, koji moraju odabrati kojim će putem krenuti u život. Odabrati pošten i predan radu život ili stranputicom i prijevarom do bržeg uspjeha?

Ipak, bez obzira na teškoće u kojima živimo, ne mislim da je nasilje do kojega dolazi kada velike mase ljude prosvjeduju, rješenje za probleme. Užasavam se agresije, masovne histerije i posljedica koje ostaju za takvim ponašanjem. Nismo zaslužili razbijanje izloga, trganje vrata i prozora, a pogotovo ne ranjavanje naših građana. Nije tako davno bilo kada smo u našoj domovini pokapali mnoge žrtve agresorskog napada na Hrvatsku. Zar smo zaboravili patnje i tugu roditelja koji su pokapali svoju djecu, žena kojima se muževi nikada nisu vratili, užase razaranja i straha u svima nama? Ne želim da sada jedni druge tučemo i ranjavamo. Jesu li policajci koji provode zakone demokratske države zaslužili da se po njima baca kamenje i pivske boce? I oni imaju obitelji i mizerne plaće kojima ih uzdržavaju. Upravo zato dižem svoj glas protiv nereda, agresija i nasilja. Nije nam lako, ali postoje načini kako moramo mijenjati svoju sadašnjost. To nikako nisu prosvjedi puni nasilja. Iako potaknuti najboljim namjerama, uvijek ih netko iskoristi i izazove nesreću. A u nesreći često stradaju nevini.

Tako nam se nekako ove godine zima produžila. Osim hladnoćom i sivilom, još je turobnija zbog svega što se događa oko nas. Iako ćemo krajem ovog mjeseca obilježiti i prvi dan proljeća, možda je početak ožujka i početak korizmenog razdoblja vrijeme da preispitamo pomalo svoja razmišljanja i život. Pepelnica kao početak tog razdoblja pravi je trenutak da se prisjetimo tko smo i što smo. Samo prah i pepeo usprkos tome što ponekad o sebi mislimo puno bolje. Čini mi se da bi se češće trebali posipati pepelom kako bismo se prisjetili da nismo toliko bitni kako možda mislimo.

Volim razdoblje Korizme, iako nas vodi do najtužnijeg trenutka u povijesti naše vjere, do smrti našega Spasitelja na križu. Vrijeme je to kada smo pozvani pripremiti i svoja srca na žrtvu, svoj život očistiti prije raspeća. Mnogi od nas se, tijekom korizmenog razdoblja, čiste i odriču raznih neumjerenosti, užitaka, ovisnosti, ali nekako zaboravljamo da je pravo odricanje, odricanje od samoga sebe. Kako bismo se dali i posvetili drugima, potrebno je odreći se svojih sebičnosti, htijenja, ponekad i želja. Ako to uspijemo sljedećih četrdeset dana, te svoju žrtvu darujemo za ljubav onoga koji umire na križu, i naše će nevolje biti manje bolne.

Proljeće je blizu, sunce tek što nas nije ugrijalo, spremimo se dostojno proživjeti svoj život sa svim njegovim ljepotama i nedaćama. Dostojno, sve do križa.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s