Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Zaboravljeni poroci
 
Sedam sirena

Piše: Ljudevit Maračić
 
Zavodljivi zov "sedam glavnih grijeha"
 

Ne, ovaj put još nećemo o broju zabo-ravljenih poroka, koje u tradicionalnoj ka-tehetskoj praksi nazivamo naprosto kao "sedam glavnih grijeha". Ovdje bismo ra-dije o njihovoj zavodljivoj ulozi, kojoj se baš nije lako oprijeti, pogotovo što ih je ponekad teško razlikovati od paralelnih vrlina, pa ljudi naprosto sve pobrkaju, što je gorko uočio glasoviti engleski pisac William Shakespeare i resko pretočio u poznati dvostih: "Ružno je lijepo, lijepo je ružno – lebdimo kroz zrak i uzdušje kuž-no." Poroci su ponekad tako zgodno za-krabuljeni da ispadaju i te kako primamljivi i zavodljivi, te se ne treba čuditi što su neki dosjetljivi trgovci preko Oceana lansirali i seriju hamburgera naprosto nazvanih "sedam grijeha". Tako su neki proizvodi nazvani "oholost", "škrtost", "proždrljivost" i da ne nabrajamo dalje. Zamislite samo kako ulazi pretili momak u McDonald'sov restoran i naruči duplu "škrtost" koju hitro, onako s nogu, strpa u nezasitni želudac.

Smijeh stavimo na stranu, jer se ovdje doista radi o ozbiljnim stvarima. I na njih želimo upozoriti, sebe i sve one koji se žele oprijeti (ili bar opirati) zamamljivom zovu poroka. Stare poganske civilizacije i kulture, recimo grčka i rimska, na kojima se temelji i današnja europska uljudba, uočavale su opasnost ovakvih napasti, o čemu nam najzornije progovara stari Herod (ako je uopće postojao) i njegov poznati ep o Odiseju. Sjećamo se sigurno svi, pa i oni koji nisu prošli klasičko školovanje, zanimljive priče o morskim sirenama, o kojima pjeva slijepi Homer s istaknutom nakanom da alegorija ove mitološke zgode odigra važnu ulogu u odgoju mladih i ponašanju zrelih ljudi. Homer spominje te ribolike zavodnice u svojoj "Odiseji". Kad je tako Odisej plovio pored Otoka sirena, svojim je mornarima voskom začepio uši kako ne bi mogli prepoznati njihov božanski zavodljivi glas koji neodoljivo privlači, opija i ubija. Istodobno je naredio da ga čvrsto svežu za jarbol kako ni sam ne bi popustio i brod skrenuo k morskim čarolijama od kojih nema povratka. I kada se Odisejev brod našao nadomak legendarnog Otoka sirena, začuo je zvonki pjev i zavodljivi zov:

…Dođi, Odiseju slavni,
o ahejska velika diko!
Zaustavi lađu i stani,
da poslušaš pjesmu našu.
U crnoj lađi pokraj nas
nije prošao nitko,
a da poslušao ne bi
milozvučno pjevanje naše…

Ne obazirući se na Odisejeve zahtjeve da ga odriješe, jer je bio zaista očaran zanosnom pjesmom i stvarno poželio zauvijek slušati čarobne zvukove morskih ljubavnica, mornari ga još više stegnu konopcima uz jarbol i zaveslaju udvostručenom snagom. I tako je Odisej nekažnjeno slušao magičnu pjesmu koja je svim drugim pomorcima donosila samo nesreću i kob.

Naši su poroci često jako zavodljivi, pa usporedba s mitološkim sirenama ne izgleda nimalo slučajna.

Pouka staroga Homera nije zasigurno spasila previše Grka i Rimljana, ali je zauvijek ostala prvorazredna škola u kojoj se uči, s jedne strane, da zlo tako moćno privlači te mu se zaista teško oduprijeti, ali, s druge strane, da postoji i protulijek, a to je borba i opiranje sve do pobjede. To je ono što su ljudi uvijek olako odbacivali, pa i danas se često čuje kako treba sve iskusiti da bi se stekla zrelost, zbog čega je i dalje tolika potraga za komunama u kojima pojedinci traže izlaz iz pakla droge i ovisnosti.

* * *

Ne znam koliko je čitateljima dostupno vrijedno i jako prevođeno djelo engleskog (i angli-kanskog) pisca Clivea Saltesa Lewisa (umro na dan Keneddyjeva ubojstva), objavljeno i na hrvatski pod zagonetnim naslovom "Pisma starijeg đavla mlađem". Lewis je mnogima poznatiji po Narnijskim kronikama, nizu djela koja već spadaju u klasike dječje literature. No, za nas je sigurno puno zanimljivije Lewisovo intrigantno djelo u kojemu dijalog vode dva đavla. Nekoliko dosadašnjih hrvatskih izdanja brzo je nestalo iz prodaje, što potvrđuje interes javnosti, pa se valjda priprema i novo izdanje. To je djelo samo na engleskom doživjelo tridesetak izdanja, a na njemačkom tek polovicu manje. Kad su se prvi put pojavila "Pisma starijeg đavla mlađemu", djelovala su kao prekretnica u povijesti popularizacije teologije i religioznog iskustva mnogih ljudi kojima je pristup vjeri bio opterećen sumnjama i oklijevanjima. Cijela je kompozicija djela vrlo duhovita, teološki i psihološki profinjeno razrađena. Dva glavna junaka ovih pisama, Screwtape i Wormwood, već svojima engleskim imenima najavljuju bogate psihološki dorađene crte mladog i starog demona, koji u epistolarnoj formi u kojoj stilske vježbe dolaze do punog izražaja, poučava mlađeg demona-nećaka kako da bude što uspješniji zavodnik ljudi. To se odvija na duhovit, zanimljiv, ironičan način, otkrivajući mnoge istine o Bogu, čovjeku, zloduhu. Čovjek kojega mlađi đavao treba zavesti zove se Spike i djeluje kao tipični predstavnik većine vjernika. U njegovu profilu otkrivamo kako se iza mnogih vrlina krije zapravo snažna sebičnost, ali s druge pak strane bilježimo i đavolski neuspjeh ako se čovjek pošteno trudi i odupire zavodljivosti zla. Čitajući ovu knjigu, koju ćemo trenutno uzaludno tražiti u ponudi vjerskih knjižara, svatko se pomalo može smijati najprije samome sebi, uviđati mnoge stvari i tako početi svoj obračun s demonom u sebi samome.

* * *

Nedavno je francuski pisac Pascal Ide u djelu o sedam glavnih grijeha ("Les 7 peches capitaux", Paris 2002) "internetizirao" Lewisevo djelo, unijevši u dopisivanje dvojice đavola elektroničke simbole pa je dao duhovitu verziju po kojoj stariji đavao, ovdje nazvan Hellmaster (=učitelj pakla, što podsjeća na Webmaster=odgovoran za webstranice), stalno prebire po internetu i šalje e-mail poruke mlađem nećaku, koji još studira paklene nauke, učeći ga ovim putem različitim tehnikama i taktikama da što uspješnije navede čovjeka na zlo. Svoj uradak Ide je nazvao Đavolska t@ktika, a počinje prvim poglavljem koje nosi naslov www.666Napasti.com. Hellmaster piše: "Moj dragi nećače, ponosan sam na tebe: u okrilju svojeg doktorata o upropašćivanju odlučio si se na specijalizaciju na temu napastovanja. Tako ćeš moći potvrditi mojih sedam najljepših otkrića, glavne grijehe. Pronaći ćeš formule za ovu borbu na mojoj web-stranici Enferneta: www.666Tentations.com. Tvoja će briga biti ponajviše čitatelji one knjige koja mi jako ide na živce. Znaš o čemu se radi…Ti dobro znaš: moj je najveći uspjeh što sam uspio uvjeriti ljude da ne postojim, ili da se nalazim tamo gdje me zaista nema. Dakle, pomiješati i pobrkati karte. Ja znam varati i u svojem rukavu čuvam sedam pobjedničkih karata, sedam glavnih džokera kojima se uspješno poigravam na zelenoj podlozi ljudske lakomislenosti… Evo ti zlatno pravilo: Pazi na početke. Ovdje se igra na sve, ili gotovo na sve. Jednom stečena, navika se teško mijenja. Zato treba početi najprije od djetinjstva… I ne zanemari svećenike. Sve ih je manje, ali još uvijek ima uvjerenih. Ne boj se kada pozivaju na obraćenje: to im je posao. Nadahni im uopćene propovijedi koje će uspavljivati ili stvarati osjećaj krivnje. To nam jako pomaže. Ako pak ulaze u detalje, ako osvjetljuju grijeh kakvim konkretnim primjerom, ako predlažu određena sredstva za borbu protiv napasti, tada reagiraj. Organiziraj širenje kleveta… A ako onaj svećenik nastavi istim putem, navedi svojega klijenta da promijeni župu. To je dosta lako…" I tako dalje, sve do završnog pozdrava i potpisa: E-mailzebull!

* * *

U prometu postoje znakovi opasnosti. Ako ih ne poštujemo, tres! Bolnica ili još dublje, grobnica. Pametnije ih je prepoznati i poštivati.

Poroci i vrline valja dobro razlikovati pa će lakše biti oduprijeti se zavodljivosti prvih i slijediti zov drugih. Mnoštvo koje većinom slijedi sirenski zov grijeha Dante u svojoj "Komediji" naziva "ludim ovcama", a Goethe ih preko Mefistofela krsti "malim luđačkim svijetom".

Za mnoge prekasno dolazi spoznaja da su predaleko odlutali.

Njima i svima nama jasno poručuje pisac "Pisama starijeg đavla mlađemu": "Ako u meni postoji žudnja koju nijedno iskustvo na ovome svijetu ne može zadovoljiti, najvjerojatnije objašnjenje jest da sam stvoren za drukčiji svijet!"

Ružno je lijepo,
lijepo je ružno -
lebdimo kroz zrak
i uzdušje kužno.

William SHAKESPEARE, Macbeth

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s