Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Noin znak

Piše: Marijan Križić
 
Hrvatska će 1. srpnja 2013. napokon postati nova članica EU

Napokon su okončani pregovori o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. U ovim, do sada najdužim pregovorima, Hrvatska je prešla dramatičan i trnovit put na kojemu su se prelamale sudbine pojedinaca, skupina i slojeva društva, kao i države u cjelini. Već sama dužina pregovora kao i (bez)brojne stupice koje su nam se na putu podmetale, jasno ukazuju da je pitanje ulaska Hrvatske u EU iznimno geostrateško pitanje, koje ne samo da presudno određuje sudbinu Hrvatske, nego je i ključno za pozicioniranje zemalja u ovom dijelu Europe, na kojemu se susreću i isprepliću različite duhovne i civilizacijske silnice.

Hrvatska će 1. srpnja 2013. napokon postati nova članica EU. Riječ je o sedmom proširenju, koje je uslijedilo nakon najmasovnijeg proširenja 1. travnja 2004., kada u Uniju uz Cipar i Maltu ulazi čak osam bivših komunističkih zemlja od Baltika do Jadrana. Već tada je posebno padala u oči činjenica da je Hrvatska potpuno neopravdano ispuštena iz toga niza zemalja tzv. jagelonskog pojasa. Ovo tim prije što su tri godine nakon toga Uniji priključene i Bugarska i Rumunjska. Granice proširene Unije jasno su zatvarale obruč oko zemalja tzv. Zapadnog Balkana. Uistinu pravo je pitanje kako i zašto je Hrvatska početkom 2000-ih izgubila korak u pregovorima, zbog kojih je, evo gotovo čitavo desetljeće, kasnila za zemljama s kojima dijelimo iste kulturne, civilizacije i duhovne korijene. Ono što je Račanova vlada svojim inertnošću propustila, a možda je to (sukladno "znamenitom" Zagrebačkom summitu održanom u Mimari, u studenom 2000.) bio i cilj, nova je vlada užurbano nastojala nadoknaditi. Već u početku svojega mandata, 20. travnja 2004., hrvatska je vlada od Europske komisije izborila pozitivno mišljenje (avis) o svom zahtjevu za članstvo. U prosincu iste godine utvrđen je početak pregovora - 17. ožujka 2005. Međutim, uoči toga dana – odgađaju se pregovori (u čemu je teško ne vidjeti prste zagovaratelja balkanske koncepcije) i pregovori počinju tek 3. listopada 2005.

Danas, nakon što su napokon okončani pregovori, osjećaji su podijeljeni. Hrvatska je srednjoeuropska i sredozemna zemlja, i hrvatski narod zna da je to njegova kulturna, civilizacijska i duhovna matica. Ali sve nepravde koje su nam na putu pregovaranja nanošene, ponajprije oko nepravednih suđenja i presuda hrvatskim generalima, ostavile su gorak okus u velikom dijelu hrvatskoga bića. Kako u tim okolnostima razdvojiti pljevu od pšenice i žito od kukolja?

Utemeljitelj suvremene hrvatske države, dr. Franjo Tuđman, u svojem je političkom progra-mu, na temelju kojega je, uz potporu hrvatskog naroda, izborio neovisnu i međunarodno priznatu državu, jasno trasirao europski put mlade hrvatske države. Blaženi Ivan Pavao II. u više je navrata nedvojbeno isticao da Hrvatska pripada zajednici europskih naroda i država, i da joj je mjesto u Europskoj uniji. I papa Benedikt XVI. u svojem nedavnom pohodu Hrvatskoj, već u svojemu pozdravnom govoru u zračnoj luci Pleso ističe potrebu, ulogu i poslanje Hrvatske u zajednici europskih država i naroda: "O dvadesetoj obljetnici proglašenja neovisnosti i uoči punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, davna i nedavna prošlost vaše zemlje potiče na promišljanje sve europske narode pomažući, kako svakom pojedinom tako i čitavoj zajednici, da očuva i obnovi neprocjenjivu zajedničku baštinu ljudskih i kršćanskih vrijednosti. Neka tako ova draga nacija, snagom svoje bogate tradicije, pridonese da Europska unija cjelovito vrjednuje to duhovno i kulturno blago".

Unatoč rečenome jasnom europskom opredijeljenu najvećih političkih i duhovnih autoriteta, i dalje ostaje otvoreno pitanje i otvorena rana zbog diktata koje su se nametali Hrvatskoj. Je li Hrvatska trebala pristajati na sve uvjete i i dvostruka mjerila koja su često bila uvreda samoj istini i pravdi? Čini se da su bili u pravu i blagopokojni kardinal Kuharić i sadašnji kardinal Bozanić, kada su u pojedinim prigodama isticali da u obrani prava i istine postoji crta od koje ne treba odstupiti. Štoviše, sada se pokazalo, kada je Hrvatska napokon prepoznata kao važan i ključan subjekt Sjevero-atlantskog saveza, koji u velikoj mjeri utječe na opću stabilnost ovog dijela Europe, da takva Hrvatska postaje poželjan subjekt u zajednici europskih zemalja, što nikakve zamke ne mogu zaustaviti i onemogućiti.

Zračnu luku Pleso zahvatilo je nevrijeme s jakom kišom i vjetrom u trenutku kada je Benedikt XVI. napuštao Hrvatsku. Iskustvo na brdu Preobraženja učenicima je ostalo trajno nadahnuće na svim nevoljama koje su ih čekale u njihovu životnom poslanju. Učenici su bili izvan sebe od ushita i željeli su ostati, ali ih Isus vraća u život, na put križa. A nadahnuće s brda Tabor, ili ono na Jelačićevu trgu, ili ono na Hipodromu, duhovna je hrana na bure i oluje koje će zasigurno doći. Prije samoga polijetanja, u borbi kišnih kapi i sunca koje se probijalo nebo i zemlju spojila je duga, Noin znak Božjeg saveza i vjernosti.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s