Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Znakovi vremena
 
Odmor ili kako otkriti dosadu?

Piše: Frano Prcela O.P.
 
Ljudi najprije stvaraju buku, a zatim mukotrpno traže načine da pronađu tišinu

Čini se što je neko društvo materijalno bogatije, utoliko je izloženije buci i hektičnosti. Su-deći po količinama galame i napetosti, izgleda da je čak i hrvatsko društvo odavno stiglo u "klub bogatih". Čudan je današnji čovjek: najprije si na sve moguće načine organizira buku da bi onda još mukotrpnije i uz puno veću cijenu pokušao doći do tišine, do sebe. No, mir se ne može kupiti, platiti – tišina se doslovce organizira. Organizacija tišine znači da njeno uspostavljanje nije primarno stvar našeg odnosa prema svijetu ili prema drugim ljudima. Jer, tišina nije u prvom redu odsutnost nečije galame ili buke uopće. Tišina, odnosno smiraj je puno više!

Ljeto je. Vrijeme je godišnjih odmora, barem za velik broj ljudi. Postavlja se pitanje: kako na godišnjim praznicima ili odmoru uopće doći do odmora? Kako se dakle odmoriti? Kako stići do tišine? Pretpostavljam da će mnogi čitatelj vrlo brzo doći do odgovora. I tu se upravo krije zamka mnogoga neuspjelog odmora. Bez osobite dubine i strpljivosti u promišljanju, čut ćete odgovore kako je to stvar vremena odnosno financijskih mogućnosti. Bez daljnjega, ta dva čimbenika igraju bitnu ulogu ali nisu odlučujući za uspješan odmor. U planiranju odmora ključnu ulogu igra zadaća: Kako otkriti dosadu?

Možda će poneki čitatelj najkasnije na ovom mjestu prestati čitati ovaj tekst. Dosada kao početak odmora – čudna tvrdnja!? Naprotiv, dosada je za mnogoga našeg suvremenika onemogućeni odmor i neuspjeli godišnji, ali ne i nešto korisno ili čak odmor. Premda možda imate potpuno drukčije asocijacije uz godišnji odmor, ipak pokušajmo zajedno ući u trag konstataciji: Dosada kao pretpostavka za uspješan odmor! Postoje najmanje dva ponašanja ili držanja iz kojih može rezultirati dosada. S jedne strane negativna, te s druge strane pozitivna dosada.

Negativna dosada jest onda kada splet životnih okolnosti u nama u određenim trenucima stvore prazni i tupi hod – osjećaj bezvoljnosti, nezainteresiranosti i suvišnosti. Pritisnuti svakodnevicom, ne da nemamo što raditi ili da ne bismo znali kako ispuniti vrijeme, nego jednostavno mi nemamo volje nizašto. Takva dosada je zapravo više nego li puko dosađivanje ili tzv. "ubijanje vremena".

S druge pak strane možemo svome životu priuštiti i pozitivnu dosadu. Dobro ste pročitali, postoji i dobra dosada. Ljeto je upravo idealno vrijeme za korisnu dosadu. Naime, nalazimo se u vremenu godišnjih odmora. To je uvjetno rečeno "slobodno" vrijeme, vrijeme opuštanja, dani bez redovitih obveza. Zapravo, to će biti onakvo vrijeme već prema tome što sami učinimo od njega. Jednom sam čuo da uspješan početak odmora počinje tek onda kad svjesno i ciljano otkrijemo dosadu – dosadu kao pretpostavka odmora, opuštanje od možebitnih prethodnih napetosti i zabrinutosti, te skupljanje energije za dane, za obveze i susrete koji nam predstoje. Odmor kao korisna dosada!

Da bismo "stigli" do dosade u tom procesu je potrebno prakticiranje povlačenja i traženje tišine. Ta i takva tzv. "dokolica" omogućava sagledati svoj život i prinijeti ga u tzv. buku tišine svoje nutrine, što je pretpostavka i ujedno početak razgovora s Bogom. Kao što mnogi misle da odmor treba biti zanimljiv i dinamičan, tako s druge strane mnogi kršćani misle da im je npr. u molitvi, dakle "razgovoru s Bogom", izgovoriti mnogu molitvu i držati se isključivo formalnih pobožnih praksi. I jedno i drugo je loša osnova kako za odmor, tako i za susret s Bogom.

Kao što u odmoru treba doći do riječi onaj moj istinski ja, tako i u molitvi nam je osigurati da Bog također dođe do riječi. Razgovarati s Bogom, moliti, nije sebe čuti govoriti neke molitve. Moliti znači zašutjeti, utihnuti i kroz tišinu čekati da Bog koji moli čuje moj nutarnji glas. Dakle, pretpostavka razgovora s Bogom nije da mu držimo velike pobožne i napamet naučene govore – nego jednostavno zašutjeti i čekati da Bog preuzme riječ. Zasigurno nije to uvijek baš jednostavan pothvat. Oko nas je puno buke. Ako ne želimo nestati s pozornice naše svakodnevice, moramo se brinuti da budemo zapaženi. S Bogom je obrnuto – tko s Bogom želi razgovarati, mora se učiti zaustaviti, stati, doslovce zašutjeti. I što dulje uspijevate ostati u tišini, to ćete više čuti. Doživjet ćete ne samo svoju neposrednu okolinu u novom svjetlu, te u konačnici spoznati kako je svijet puno veći nego li možebitni moji trenutni problemi. Iskustvo tišine oslobađa i liječi. Odjednom otkrijemo prostranstva naše nutrine. U konačnici ona nas vodi ne samo do nas nego i do razgovora s Bogom.

Je li moguće odmarati se prakticirajući dosadu? Odnosno, može li se s Bogom razgovarati? Može se! Potrebno je samo jedno: ne govoriti, doslovce biti u tišini i čekati. Možda će se u tom trenutku za ljude oko nas činiti da se dosađujemo, dok se zapravo odmaramo i spremamo za razgovor s Bogom.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s