Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Znak pobjede

Piše: Marijan Križić
 
Logikom Evanđelja do izlaska iz krize

Sve one političke i društvene napetosti koje su bile potisnute tijekom "dugoga toplog ljeta" u svoj svojoj žestini očitovale su se već na prvome jesenskom zasjedanju Hrvatskog sabora. Nema medija koji nije o tome nešto napisao, a često i raspirivao žar, zbog kojega su iskre frcale na sve strane. Najlakše bi bilo priključiti im se i poigrati obilnim i podatnim "štofom", koji se sam nudi za daljnje razrade, dosjetke i udarce, iznad ili ispod pojasa.

Nasuprot tome, ali isto tako prilično lako, bilo bi distancirati se od svega i onako, s visoka, promatrati te "pozemljare", koji se ne znaju izdići iznad prolaznih događaja i uživati u visinama vječnog. Bilo bi lakše, dakle, ili jedno ili drugo. Ali…, sjetim se pri tom one izreke, koja otprilike kaže: čuvajte se onih kojima je Bog samo na zemlji, kao i onih kojima je Bog samo na nebu. Pravi pristup i pravi odgovor pruža nam upravo naša kršćanska vjera, koja upire pogled u vječno i nepromjenjivo, ali put do "domovine na nebesima" vodi kroz vremenitu domovinu na zemlji. Stoga se i Riječ Božja utjelovila i posvetila tijelo i svako, pa tako i ovaj naš trenutak života na zemlji. Neki upravo i u znaku križa vide to spajanje neba i zemlje. Okomita greda usađena u zemlju stremi k nebu, a vodoravna, a s raširenim rukama raspetoga Spasitelja, grli čitav svijet da ga otkupi i spasi.

U svim ovim sve napetijim gospodarskim (ne)prilikama, u kojima se sve veći broj ljudi zagledava u ponor prijeteće egzistencijalne (ne)sigurnosti, u sve većim ideološkim i političkim tenzijama, događaju se saborska i ina pripetavanja, u kojima se glavni akteri, poput riba ulovljenih u mrežu, u sve manjem manevarskom prostoru i bez vode, bacakaju i komešaju, bez plana i smisla.

Može li stanje biti gore, ili smo dotaknuli dno? U svakom slučaju u pozadi svega je duhovna kriza. Iz ljudskoga srca, Isus nas uči, izlazi sve ono što onečišćuje čovjeka, pa tako zagađuje cjelokupni naš duhovni okoliš, što se onda prenosi i očituje u svim sferama života, pa tako i u političkim i gospodarskim.

U sadržajnoj i vrlo poticajnoj knjizi "Pavao", autor Josef Holzner ističe da je Pavlovo poslanje palo u pravi trenutak. Rimsko carstvo uživalo je obilne plodove grčke mudrosti i rimskoga pravnog poretka i vrhunski organiziranog Carstva koje se prostiralo čitavim poznatim svijetom. I dok je Rimsko carstvo bilo na vrhuncu svoje moći, grčka mudrost atrofirala je u sofizme i mudrovanja koja su postala samima sebi svrha, a rimska organizacija i stega gubila je svoja iskonska uporišta i temelje. U takvim uvjetima Pavao širi plamen Radosne vijesti, koji se nezaustavljivo širi diljem Carstva. Najveće odbijanje, neočekivano, sv. Pavao doživljava u Ateni, gdje "grčka mudrost" nije prepoznala "ludost križa". Nije stoga čudno što Pavao nije napisao ni jednu poslanicu Atenjanima, ali je poučen "atenskim" iskustvom, poručio: 'I dok Židovi zahtijevaju znakove, a Grci traže mudrost, mi propovijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane – i Židove i Grke – Krista, Božju silu i Božju mudrost!' (1 Kor 1,22-24). Poruka ostaje i nama: Iz duhovnoga mulja, iz kojega proizlazi i svaki drugi, može nas izvući samo "ludost križa", a ne prekapanje po tuđem smeću, a još manje proizvodnja vlastitoga. Život po logici "ludosti križa", reći će i mnogi kršćani, može biti poticaj i orijentir, pa i sigurna luka, ali teško da nas baš može izvući iz krize. Ali, nismo li upravo ludošću križa ostvarili ispunjenje najvećega sna - slobodnu Domovinu. S vjerom u srcu i krunicom oko vrata hrvatski je vojnik obranio Domovinu. Kada je JNA 7. listopada 1991., na blagdan Kraljice sv. Krunice, raketirala Banske dvore, hrvatski je Predsjednik, uistinu pravim čudom, ostao živ. Čudo je jednako onome u kojemu je Ivan Pavao II. deset godina ranije, na blagdan Gospe Fatimske, preživio atentat na Trgu sv. Petra. Današnji zapadni čovjek sve želi proračunati, i u svemu insistira na sigurnosti. Logika Evanđelja je međutim u tome da onaj tko želi sačuvati svoj život – taj će ga izgubiti. Mentalitet sigurnosti koja se uzdaje u čovjeka doveo je do toga da zapadni svijet biološki kopni s lica zemlje. U Hrvatskoj je i prošle godine broj umrlih za gotovo deset tisuća premašio broj rođenih. Kako bi nam dobro došla ludost vjere i križa pa da u jednoj od narednih godina, taj negativni predznak prometnemo u pozitivni!

Na našoj njivi, koja nipošto nije "slučajna", previše je kukolja u žitu. Ali Isus nas uči da treba pričekati vrijeme žetve, da čupajući korov ne bismo počupali pšenicu. To vrijedi ne samo za žetvu o svršetku svijeta, nego i na pojedina razdoblja u kojima se ubiru plodovi i očituju namisli srdaca.

Demokratska društva, uz sve nedostatke, imaju tu prednost što građani, imaju prilike ocijeniti zasluge onih kojima su povjerili svoju sudbinu. A da bi ta ocjena bila ispravna, potrebno je mudro i čisto srce.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s