Duhovi – nedjelja pedesetnice

JEDINSTVO U RAZLIČITOSTI

Trpimir Benković


Ljudska oholost i samoživost podijelila je i razdijelila čovječanstvo. Govorimo različitim jezicima, imamo različite običaje i kulture, samoživi smo, sebični i oholi, ali iskreno iskazanu ljubav i pažnju svi će prepoznati. Nema ljubavi prema bližnjem bez Duha Svetoga i zato je Njegov dolazak izuzetno važan, a izvor je snage i jedinstva utemeljenog na ljubavi svih ljudi dobre volje, svih koji Ga prihvate.

Na današnji dan, pedeset dana poslije Uskrsa, Židovi slave savez s Bogom i sinajski Zakon, Deset zapovijedi, koje Bog daruje svojem narodu. Bog danas povezuje prijašnje Saveze s konačnim i sveopćim Savezom Boga i čovjeka, s Savezom Kristove žrtve i dara Duha Svetoga. To je Savez s novim Božjim narodom, narodom koji je prihvatio Krista kao Boga Stvoritelja i Boga Spasitelja. Duhovi su ostvarenje onoga što je na Sinaju bilo naviješteno – izbaviti Narod iz ropstva. Tada je to značilo stvarno izbaviti Narod iz egipatskog ropstva, a sada to znači simbolično ga izbaviti od smrti grijeha, stvaranje novog Božjeg naroda. Na Duhove su ispunjena i ostvarena sva obećanja, rađa se nova zajednica, utemeljuje se Crkva Kristova. Duhovi su imendan i rođendan Crkve, početak i stvaranje Božjeg naroda darovima Duha Svetoga.

Kada je poruka, izgovorena riječ, dobronamjerna, iskrena i puna Duha, prihvatljiva je svima. Nestaju jezične i svjetonazorske barijere, a nama se, po ne znam koji put, dokazuje snaga Duha Svetoga. Molimo Gospodina da nam dade mudrosti i razbora te dare prepoznati, prihvatiti i što je još važnije, pretočiti ih u svakodnevnicu.

Pedesetnica je i ratarski blagdan. Prvi snopovi žita i prvine polja prinose se Gospodinu. Sada postaje blagdan sklapanja Novog Saveza s Bogom i proglašenje Zakona, koji sada nije urezan u kamene ploče, nego je darom Duha Svetoga urezan u naša srca. Bog ne daje samo Zakon, već daje svoj Duh. Po tom Duhu stvara se nova zajednica naroda – Crkva. Ulaskom u Crkvu narod ne gubi svoj identitet, samostalnost, jezik, običaje i kulturu. Nisu potrebni pristupni pregovori, nije potrebno ispuniti licemjerne preduvjete, ali je potrebno prihvatiti dar Duha Božjega i sukladno tome se ponašati. Crkva nije zajednica istolikosti, autoritarnosti, ovozemne veličine i egocentričnosti, nego je zajednica različitosti u jedinstvu, zajednica služenja, a ne bezočnog gospodarenja. Takva zajednica naroda ima sve preduvjete za djelovanje i opstanak, a sve druge će, kao i dosada, trajati određeno vrijeme i propasti. Jedino je važno da šteta koju učine bude što manja i da se što prije može otkloniti.

Jedinstvo nije jednoobraznost. Pavao naglašava osobni i crkveni vid darova Duha Svetoga. Različiti su darovi, službe, djelovanja koji se koriste za izgradnju Crkve, svi smo udovi jednog Tijela. Duh Sveti dopuna je Mojsijevog saveza, smjerokaz do Kraljevstva nebeskog o kome govori Krist. Zajednica u Korintu obogaćena je darovima Duha i postaje vidljivi znak njegove prisutnosti. Pavao naglašava da su darovi dani na dobro zajednice i ne smiju biti povodom za suparništvo i netrpeljivost. Darovi su različiti, ali jedinstvo je u izvoru – u Bogu. Mnogo je zabluda i prijepora oko takvih darova pojedincima. Prepoznati ćemo ih po plodovima. Ako unosi razdor, nemir i neshvaćanje u zajednicu, nisu od Duha, a ako donose mir, jedinstvo, dobrotu i rast duhovnog života, od Duha su, jer darovi – karizme koje ima pojedinac nisu dani za njegovu osobnu promidžbu i korist, za stvaranje razdora u zajednici, već na korist cijele zajednice i izgradnju Crkve.

Ivan u jedan događaj povezuje uskrsnuće, nebesko ustoličenje – Uzašašće i dolazak Duha Svetog, Pedesetnicu. Strah, sumnja, nesigurnost u susretu sa Živim pretvara se u radost, hrabrost i odlučnost. Posljednja su vremena, vremena Duha Svetoga i Crkve. Tko sluša Riječ živi s Duhom, tko je ne sluša daje mogućnost da duh Zloga prevlada. Duh branitelj pomaže, vodi i objašnjava, ali ne može protiv sebičnosti, mržnje, samodostatnosti. Evanđelje govori o Isusovom ukazanju na dan uskrsnuća, prvog dana u tjednu – u nedjelju i naglašava da je to dan kada se okuplja zajednica. To je dan radosti u kojem primamo mir Božji. Pokazuje im rane i želi ih uvjeriti da je Uskrsli isti onaj koji je živio i družio se s njima. Ispunjaju se radošću, jer se sve obećano ispunilo, a strah od Židova nestaje. Spremni su u okviru Crkve i uz pomoć dara Duha Svetoga nastaviti poslanje spasenja. Zapitajmo se i mi posjedujemo li Duha Svetog? Da li je Duh Božji u nama? Ako je tako nema mjesta strahu, sumnji, nesigurnosti, krizi. Neka naša radost, hrabrost, odlučnost ili neki drugi dar Duha Svetog bude znak prisutnosti Boga u našoj Crkvi, u Narodu. A našem Narodu, koji je i izabrani Narod, želim poglavare, duhovne i svjetovne, ispunjene Duhom Svetim. Kada je Duh Sveti prisutan nema mjesta duhu Zloga, pa tako neće prevladati oholost i sebeljublje, nego bi konačno moglo zavladati jedinstvo i sloga, a poglavito bogoljublje i domoljublje! Za to se izgleda mora još boriti! Pa, borimo se!