Kako se Franjo pomirio s bratom vukom

Jednog dana kad je Franjo došao u grad Gubbio ražalostio se kad je čuo da ljude u tom gradu uznemirava veliki i krvoločni vuk koji je već zaklao mnogo stoke i ljudi.

Potaknut Božjim nadahnućem i željom da pomogne ljudima otišao je Franjo nenaoružan u susret vuku.

Dugo je lutao šumom i nikako nije mogao pronaći vuka. No, odjednom, zastrašujuća zvijer se pojavila iza grma. Franjo se nije prepao, već je samo načinio znak križa i raširio ruke u znak dobrodošlice govoreći:”Brate vuče, u ime Isusovo, dođi k meni! Zapovijedam ti , nemoj učiniti nikakvo zlo niti meni niti ikome drugome. I začudo, divlja zvijer je prestala režati.

Ljudi koji su sa strane promatrali bili su zaprepašteni kako je Franjo primirio vuka. Franjo je vuku sigurno i mirno govorio: “Brate vuče, učinio si mnogo zla napadajući Božja stvorenja i čovjeka koji je stvoren kao slika Božju. Zbog toga zaslužuješ kaznu kao svaki lopov ili ubojica.  Ljudi te zato smatraju svojim neprijateljem. Moja je velika želja, brate Vuče, da uspostavim mir između tebe i njih.”

Vuku je pažljivo slušao što mu je Franjo govorio. Spustio je svoju glavu i rep kao znak svoje žalosti i kajanja za sve što je učinio. Odjednom pruži svoju šapu kao znak prihvaćanja Franjine ruke pomirenja.

Franjo nato još doda: “Brate vuče, kako vidim da želiš mir, obećavam ti da dok god si živ ljudi ovog kraja donosit će ti hranu kako nikada ne bi bio gladan.”

Veliki vuk nato stade na zadnje noge i pruži svoju šapu u svečevu ruku kao znak prihvaćanja dogovora.