SJEĆANJA NA ŽUPNIKA FRANJU JURAKA

Franjo naših dana VII.

4. kolovoza, jubilarne 2000. godine kršćanske ere, na blagdan sv. Ivana Marije Vianneya zaštitnika župnikâ, nastavio je živjeti u nepomućenom zajedništvu s Bogom. Čovjeka kojega smo imali milost upoznati, doživljavali smo i nazivali Župnikom.

NIKOLA KUZMIČIĆ
[ nikola.kuzmicic@zg.t-com.hr ]

Uvijek se razveselim kada susretnem ljude koji u svom srcu nose uspomenu na Župnika i zahvalnost Bogu radi čije ljubavi je Župnik ljubio čineći konkretna dobra djela. I neprestano se pitam zašto to nosimo u sebi. Zašto svima ne posvjedočimo da je među nama živio čovjek koji je bio istinski kršćanin? I da je sada s nama onaj koji nam može biti zagovornik kod Boga.

Nedavno sam razgovarao s jednom dragom djevojkom. I ona je poznavala Župnika. S radošću mi je prepričavala uspomene na župnu katehezu u kojoj je sudjelovala. Pritom mi nije rekla niti jednu temu o kojoj je Župnik govorio tih godina njezina osnovnoškolskog obrazovanja, ali mi je svjedočila o Župnikovoj blizini te vjeri i ljubavi kojom je prihvaćao čovjeka.

Zatim sam je zamolio da mi istakne nešto po čemu je ona Župnika posebno upamtila. Spomenula je poput svih s kojima sam do sada o Župniku razgovarao, njegovu socijalnu osjetljivost, ekumensko nastojanje te sakrament ispovijedi za koji je Župnik uspio postići da bude prepoznat i življen kao Kristovo otkupiteljsko djelo, milosno djelovanje Duha i hvalospjev Bogu.

Potom je rekla još jednu dimenziju našega Župnika. Na temelju svoga iskustva posvjedočila je da je Župnik znao prepoznati talente u čovjeku i stvoriti ozračje u kojemu bi se ti talenti mogli ostvariti.

Razmišljajući kasnije o njezinim riječima shvatio sam koliko je u pravu. Župnik je doista imao otvorene oči srca i duha i znao je u čovjeku prepoznati dobro. Znao je potaknuti čovjeka da se u tome smjeru razvija.

Palo mi je na pamet kako je Župnik i mene, jednoga dana prije točno deset godina, potaknuo da preuzmem vođenje katekumenske zajednice u župi. Spontano sam se počeo nećkati bojeći se svojih ograničenih sposobnosti. Ali Župnik me je umirio tvrdeći da on zna da ja to mogu.

Dok molim molitvu za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije, u njoj prepoznajem segmente koje je Župnik snažno živio nadahnut Evanđeljem i Drugim vatikanskim saborom. Njegov život je bio novi navještaj Radosne vijesti, hod prema zreloj vjeri, oživotvorenje iskrene želje za solidarnošću, snaga svjedočenja, utjehe i nade te sigurnost prepoznavanja istine.

Bez straha da će mi netko prigovoriti radi neskromnosti, pun zahvalnosti i ponosa shvaćam da je Župnik bio u pravu. Zahvaljujući Božjoj neprevarljivoj milosti, vlastitoj nadarenosti i sustavnom radu te župnikovom povjerenju koje mi je ukazao, započela je najljepša katehetska avantura moga života.

Radeći s katekumenima trudio sam se u osobnom susretu svjedočiti kršćansko opredjeljenje, ali sam i promišljao katekumenske susrete u objavljenim člancima, strukturirao program sadržaja tjednih i godišnjih susreta te uveo neke inicijative koje još uvijek traju u Zagrebačkoj nadbiskupiji premda je mene život trenutno odvojio od mogućnosti rada s katekumenima.

A svega toga ne bi bilo da Župnik nije znao prepoznavati talente.

Dok molim molitvu za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije, u njoj prepoznajem segmente koje je Župnik snažno živio nadahnut Evanđeljem i Drugim vatikanskim saborom. Njegov život je bio novi navještaj Radosne vijesti, hod prema zreloj vjeri, oživotvorenje iskrene želje za solidarnošću, snaga svjedočenja, utjehe i nade te sigurnost prepoznavanja istine. Župnik je osjećao glad za Božjom riječju i želju za preobrazbom svijeta na sliku Božjega Kraljevstva. Ali, više od svega, bio je svijetu vidljivi znak Božje ljubavi koja prihvaća, oprašta i spašava.

Zato Župnika, koji je živio Sinodu i prije nego li je započela, molim da u zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom, Majkom Crkve i sa svetima koji su nosili Evanđelje u hrvatskoj Domovini, prati naše korake kako bi svaka kršćanska zajednica postala kvascem čovječnijega društva. Da se u svakoj našoj župi doživi život i zajedništvo kojemu je on bio služitelj u svojoj župi.