Nedjelja krštenja Gospodinova

PROŠAO JE ZEMLJOM ČINEĆI DOBRO

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Iz 42, 1-4. 6-7
  • Ps 29 (28)
  • Dj 10. 34-38
  • Mk 1, 7-11

Ponizno i skrušeno Isus je stao u red, pred čovjeka i krstio se. Njegovoj božanskoj naravi to nije smetalo. Ponovno je primjerom pokazao kako se riješiti oholosti, sebičnosti, samodostatnosti.

Krštenje Gospodinovo završetak je božićnog vremena i prijelaz u liturgijsko vrijeme kroz godinu, u središtu pažnje nije samo krštenje Gospodinovo, koliko je to objava osobe i bića Isusa Krista. To je početak Isusovog javnog djelovanja, to je očitovanje Isusa kao Sina Božjega, koji je pomazan Duhom Svetim i ustoličen u službu Spasitelja i Mesije. Blagdan Kristova krštenja blagdan je i našeg krštenja. Krist preuzima grijehe svijeta, te tako donosi spasenje i ispunjava obećanje. Sklapa Novi savez kroz muku i smrt na križu – krštenje krvlju, ali koji završava u slavi uskrsnuća.

Starozavjetni prorok govori o Sluzi Božjem, što u Bibliji označava bliski odnos ovisnosti i prijateljstva s Bogom. Na Njega je izlio Duha Svetog. Uloga Duha u Bibliji je raznolika: oživljuje sav svijet, daje mudrost i razboritost, osposobljava za poslanje, govori po prorocima. O tome se ne piše na neobjektivnim i naručenim naslovnicama dnevnih i tjednih novina, koje pišu po nalogu čudni ljudi čudnih gospodara, nego će se provesti u miru – “vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima.” Krist je objavljen svijetu kao “Sin ljubljeni” – “Evo Sluge mojega, miljenika duše moje.” Naviješta se milost i spasenje, jer” trske napuknute polomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti.”

Petar govori da je vjera u Kristovo uskrsnuće i vjera u naše uskrsnuće. Ono se ostvaruje u krštenju, jer je to čin obraćenja i svjedočenja. Krštenje je sakrament vjere, osposobljava nas pobijediti zlo, počinjemo živjeti novim životom, životom ljubavi i nade. Kao što je Krist „pomazan Duhom Svetim“ i mi smo na našem krštenju pomazani istim Duhom naših roditelja i kumova. Ponosni smo da se to u našem narodu događa mnogo stoljeća i da smo suputnici Kristu koji je “prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.”

Krštenje Gospodinovo je objava Kristova Božanstva i objava Presvetog Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga. Po krštenju postajemo djeca Božja, Otac nas prepoznaje kao svoju djecu. To je poziv, poslanje i obveza biti djelatno uključeni u spasenje, pozvani smo proći svijetom čineći dobro. Takva vjera, način razmišljanja, svjetonazor nedostaje današnjem čovjeku. Zato smo depresivni, loše volje, nezadovoljni, proglašavamo najdepresivniji dan u godini. Još bi ga samo trebalo slaviti, ili proglasiti neradnim danom. Rođenjem u Duhu, drugim rođenjem, uistinu postajemo Božja djeca, a Kristovo krštenje objava je spasiteljske prisutnosti Boga u povijesti, počinje “punina” vremena. Taj je događaj prekretnica u povijesti čovječanstva, daje mu smisao i puninu. Tako se navještaj starozavjetnog proroka u potpunosti ostvaruje, što potvrđuje glas s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!”

Zato je i naše krštenje prekretnica u životu, prijelaz je to iz smrti u život, iz tame na svjetlo. Događa se novi čovjek, postajemo novo čovječanstvo na novoj i obnovljenoj zemlji. Nema mjesta tjeskobi i izmišljenoj depresiji, jer naše spasenje odvija se tu i sada. Krštenje nije dovršen čin, ono se živi i ostvaruje sve do naše smrti, a traži od svakog provođenje kršćanske ljubavi u djelo. Ne možemo nezainteresirano gledati što se događa, jer ne sudjelovati u osobnom spasenju i spasenju svoga Naroda znači svjesno se iz njega isključiti, znači propustiti mogućnost s Isusom proći zemljom.