Nova Godina

Međunarodni dan mira – blagdan svete Marije Bogorodice

Trpimir Benković


Čitanja

  • Br 6, 22-27
  • Ps 67 (66)
  • Gal 4, 4-7
  • Lk 2, 16-21

Nova godina je vrijeme dobrih i iskrenih želja. Crkva počinje Novu godinu blagdanom Bogorodice i Danom mira. Slavi se Marijino majčinstvo. Želi se naglasiti sigurnost i zaštićenost, koju simbolizira nazočnost majke, toplinu i mir koji pruža obitelj. Poglavito se prisutnost Boga u našim životima naglašava poznatim blagoslovom, koji Mojsije izgovara hrabreći izabrani narod na putu kroz pustinju. Možda ne shvaćamo simbol pustinje, ali i hrvatski se narod, nažalost, bori sa nedaćama pustinje, iako nje zemljopisno u Hrvatskoj nema (osim one male kraj Đurđevca – Đurđevečki peski). Pustinju su nam stvorili neprirodni zakoni i trajni napadi na sve što je vjersko i nacionalno.

Svećenički blagoslov izabranog naroda predstavlja sigurnost Božje prisutnosti, koja donosi mir. Ovaj je blagoslov bio namijenjen samo izraelskom narodu. Danas “u ime Isusovo” Bog blagoslivlja “svakim duhovnim blagoslovom” svakoga vjernika. I to ne samo jednom na godinu, kako je to bio običaj u ono doba, nego svaki dan, svaki čas. Ne može se bolje započeti Nova godina nego ovakvim blagoslovom. Hoće li ona biti ispunjena ljubavlju i mirom, hoće li biti sretna i uspješna ili će biti tjeskobna i nemirna, ovisit će i o nama. Gdje nema Boga nema ni mira, vlada nemir i zlo. Neka te Gospodin licem svojim obasja, pogled svoj svrati na sve nas. U starim kršćanskim narodima, kao što je i naš, na temelju Božjeg blagoslova uvriježen je i blagoslov među ljudima. Posebno je dirljiv i vrlo lijep blagoslov roditelja kada se djeca žene i udaju.

Apostol Pavao govori o otajstvu utjelovljenja, a važnost dolaska Spasitelja na svijet naziva “puninom vremena”. Kristovo rođenje je bit svakog vremena i daje puninu stvarima i događajima. Rođen je od žene, postao je jedan od nas, smrtan i prolazan. Postali smo djeca Božja i Boga možemo i smijemo nazivati Ocem. Nismo više robovi, nego smo sinovi.

Žena pomaže spasiti čovječanstvo u svojoj poniznosti, požrtvovnosti i skromnosti. Ali bez takvih odlika u službi je uništenja temeljnih vrijednosti i obitelji i naroda.

U takvom ozračju blagdan Svete Bogorodice dobiva puni smisao. Riječ je tijelom postala, nastanila se među nama, a Bogorodica je u tome izravno sudjelovala – rodila, odgojila, brinula. Donijela je na svijet istinski mir i radost, koja se je iz betlehemske štalice proširila cijelim svijetom. Primjerom skromnosti, poniznosti i prihvaćanja Božjih nakana pokazuje i nama kako živjeti i raditi. Ne treba dozvoliti da temeljne vjerske istine najčešće spominjemo u psovkama. Zato bi i mi trebali “pohranjivati događaje i prebirati ih u svom srcu”, što znači zauzeto živjeti i produbljivati svoju vjeru, svjedočiti mir i radost u ovom svijetu punom licemjerja, oholosti, nevjere i laži.

Ući ćemo u Novu Godinu, jer nas neće nitko ni pitati hoćemo li ili nećemo, ali da li ćemo u Novu donijeti nova razmišljanja, nove odnose i sadržaje. To je istinska novost i vrijednost, koja može popraviti odnose među ljudima. Možda nas to plaši, možda mislimo da za to nismo dovoljno jaki, odvažni i odlučni. Možemo odustati, možemo se potruditi, ali moramo biti svjesni da na to možemo utjecati, da nas se pita.

Stvaranje novog pretpostavlja budnost, zauzetost, zasukane rukave, sve što smo naglasili u vremenu Došašća. I u Novoj Godini treba odlaziti u Betlehem, na izvor vječnog svjetla i ne dopustiti tvorcima umjetnog mraka da nas uvjere da je rođenje Djeteta obični tradicionalni i sentimentalni datum namijenjen djeci i pučkoškolskim vjernicima.

Zato se u Novu ne ulazi pijan, polupijan, mamuran ili žmirećki, jer tako u Novu donosimo onaj mrak, besmisao i jad prošlosti. To sigurno ne bi bila sretna Nova Godina!

Birajmo i sretno Vam bilo i u odabiru i u Novoj Godini!