Korizma je hod u kojemu učimo da postoji nešto što slijedi poslije Velikog četvrtka, Velikog petka i Velike subote. Mnogi od nas su proživljavali ili proživljavaju vlastite Velike četvrtke ove godine. Bilo je tu razočaranja, izdaja, umora, straha, bijegova od sebe i od drugih, neizvjesnosti, malaksalosti, nesigurnosti i suza više nego što bi ih se dalo nabrojiti…

Vjerujem da su mnogi proživljavali ili proživljavaju vlastite Velike petke ove godine. Vjerujem da je bilo teško nositi se s patnjom, boli, gubitkom svojih najmilijih, odvojenim životom, gubitkom posla, preseljenjem, kucanjem na razna zatvorena vrata, tugom zbog rastanaka, prekidima tolikih odnosa koji se nisu više dali održavati…

Također, mnogi su od nas živjeli i žive Veliku subotu u tišini i mraku zbog neizvjesnosti koja se nadvila nad naše živote, zbog neznanja što i kako dalje, zbog prevelike tuge i boli koje ne prolaze, zbog tolikih neodgovorenih pitanja, zbog tolikog žala zbog onoga što je izgubljeno, zbog onoga što je trenutno neizvedivo, zbog svega onoga što je trebalo biti, zbog svih propalih planova i ideja, zbog svih nedovršenih razgovora i neostvarenih snova…

Cijela godina koja je iza nas put je povjerenja. Ma, čitav naš život je put povjerenja. Put povjerenja koji vodi prema Uskrsu, koji je proslava života i pobjede nad svim onim što je pokvarljivo, propadljivo i nestalno. Put je to na kojem ne možemo izbjeći križeve, ali i put na kojemu križevi nisu besmisleni i uzaludni. Put je to preko križa do Uskrsa. (fra Željko Barbarić)