Sveti Franjo i znak Tau

Za Franju je Križ bio znak Isusove ljubavi prema svim ljudima. Stoga je molio pred križem. Često je priprosto unakrstio dvije grane da se pred tim znakom moli, kako je to lijepo prikazao slikar Celestin Medović na slici sv. Franje u franjevačkoj crkvi na Kaptolu u Zagrebu.

U znaku križa Franjo je doživljavao Isusovu ljubav i prema sebi. Duboko je u srcu proživljavao riječi sv. Pavla, kad god bi motrio križ: «Ljubio je mene i sebe je predao za mene.» (Gal 2,20) Dakako, za Franju križ nije bio samo znak spasenja. On je u križu gledao i doživljavao samoga Raspetoga. Svaki ga je križ sjećao na samoga Isusa Krista i njegove ljubavi. I opet, dušu mu je obuzimala druga Pavlova riječ: «Neću da među vama znadem išta drugo doli Isusa Krista, i to raspetoga.» (1Kor2,22)

Od razližitih oblika križa Franjo je osobito cijenio znak Tau (T). Sv. Bonaventura je zapisao u svojem Životopisu: Sveti je čovjek uvelike cijenio taj znak. U razgovoru ga je često preporučivao i vlastoručno ga stavljao na pisma koja je slao. Kao da mu je sve nastojanje bilo u tome da slovom Tau (T) obilježi čelo ljudi koji tuguju i plaču jer su se istinski obratili Kristu (Iv 9). Tu nas sv. Bonaventura upućuje na biblijski izvor te Franjine pobožnosti pod znakom Tau (T). Prorok Ezekiel u tužno i nevoljno doba izraelskog naroda prima Božji nalog da prođe Jeruzalemom i «znakom Tau obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u gradu čine» (Ez 9,4). Tau je dakle znak pokajanja, pokore, obraćenja-pojedinačnoga i narodnoga. A kršćanstvo je ubrzo u tom znaku prepoznalo znak Isusova križa. No postoji neposredniji razlog zašto je Franjo zavolio taj znak. Na to je upozorio francuski proučavatelj Franjine duhovnosti Damien Vorreux, a u nas je o tome pisao o. Berard Barčić. Papa Inocent III. Održao je godine 1215. važan govor na IV. Lateranskom koncilu. Da li ga je Franjo osobno slušao, ne znamo, ali vjerujemo da se Papin govor ubrzo pročuo i duboko se dojmio Franjine duše. Taj je Papin govor postao njegov program života.

Papa je govorio o pashi-prijelazu. Čitav je krščanski život zapravo pasha-prijelaz iz staroga, grešnog načina života u nov život ljubavi i dobrote dok se ne ostvari konačna pasha-prijelaz u vječnome životu s Bogom. Tu se Papa nadovezao na riječ proroka Ezekiela. Nekoć je Bog dao označiti znakom Tau čela svih pokajnika i pokornika. Papa je protumačio taj Ezekielov znak Tau kao navještaj Kristova Križa: «Tau je posljednje slovo hebrejskog alfabeta i njegov oblik označuje križ, barem prije nego što je na nj pribijena pločica s Pilatovim natpisom.» Stoga nas Tau kao znak Kristova križa poziva «da u svim svojim postupcima očitujemo sjaj križa i da po Apostolovoj riječi razapnemo svoje tijelo sa strastima i požudama.» Svoj je govor Papa završio snažnim pozivom: Budite dakle borci znaka Tau i križa!» Taj je poziv duboko odjeknuo u Franjinu srcu. On se osjetio Papinim riječima pozvan na nov križarski pokret: ne na rat oružja nego borbe protiv zloće kojoj je korijen u vlastitom srcu svakog čovjeka; ne na rat sile nego obraćenja kako bi svi ljudi zaživjeli Isusovu pashu-prijelaz iz mlakosti i grešnosti na nov, evanđeoski način života zanosne ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Franjo je Ezekielov tekstdoživljavao pojačano u svjetlu apokaliptičkih riječi što se čitaju na blagdan Svih svetih. Prije općega pomora čudesni anđeo viče jakim glasom neka Božji poslanici obilježe sluge Boga živoga znakom-pečatom na čelima da im ništa ne može nauditi. I broj označenih, opečaćenih biješe sto dvadeseti četiri tisuće, što je u Apokalipsi simboličan broj (12×12) i označuje sveopćenitost otkupljenih (Otk 7,1-8)

Stoga Franjo znakom Tau obilježava sebe i svoju braću. Njime opečaćuje pisma što ih šalje na sve strane i označuje zidove nastamba svoje braće. Znak Tau postaje u neku ruku njegov pečat, grb njegova Reda. On u tom znaku Tau doživljava Božju zaštitu i sigurnost spasenja. Tau ga podsjeća na silnu ljubav Krista Raspetoga i poziva da stalno Isusovu pashu-prijelaz…

Budući da je Tau u Ezekiela znakom pokornika, Franji postaje još draži jer se s braćom volio nazivati «Pokornici iz Asiza». Po Apokalipsi to je znak slugu Božjih, a izraz «sluga Božji» je počasni naslov koji se često ponavlja u pismima i opomenama Svečevim. On je sebe i svoju braću doživljavao kao sluge Božje da posluže spasenju i boljitku svih ljudi. Koliko li je dakle miline bilo za Franju u tom jednostavnom znaku Tau (T). Znakom Tau obilježen je- možda Franjinom rukom- najstariji prijepis pisma svim vjernicima što se čuva u glasovitom benediktinskom samostanu u Subiacu (tu se čuva i najstariji Franjin portret fresco-slika, još iz doba Franjina života). Znak Tau resi naročito najdragocjeniju relikviju sv. Franje kojom na Svečev blagdan na kraju obreda veliki svečanosnik blagoslivlje sve skupljeno mnoštvo. To jw mala pergamena: Blagoslov sv. Franje bratu Leonu. Brat Leon, sav tjeskoban hoće li se spasiti, zamolio je brata Franju da ga blagoslovi. Franjo mu napisa blagoslov da ga ohrabri. U dnu svojeg pisamca nacrtao je veliki Tau i zasadio ga kao u zemlju ili možda u srce. Tako je to nekako nespretno zacrtao Franjo svojom ranjenom rukom. Napisao je: «Brate Leone, neka te Gospodin blagoslovi!» a u toj je riječi «te-tebe» onaj početni «t» izdužio u veliki znak Tau, u znak Krista i njegova spasenja. Kao da je htio cijelo Leonovo biće označiti tim znakom Krista Raspetoga, Kristovim mirom i Kristovom snagom. Ne boj se, brate Leone, Gospodin Tau je s tobom i u tebi! I zasadio je taj Tau u srce zemlje, kao znak sveopćeg spasenja, ili u dubinu Leonova prestrašenoga srca kao neuveli znak Kristove ljubavi koja je izvor mira.