Svetkovina Presvetog Trojstva

TKO VJERUJE U NJEGA, NE OSUĐUJE SE, A AKO NE VJERUJE, VEĆ JE OSUĐEN!

Trpimir Benković


Bog postoji, ali za nas, samo onda ako smo Ga susreli. Do tog susreta pojedinci i Narodi žive u ropstvu neznanja, sebičnosti, oholosti. Susret nije nemoguć, težak ili neizvediv, nego baš naprotiv, vrlo lagan, jednostavan, izvediv. Jer naš Bog nije nestvarno izmišljeno, mitsko biće, nego je objavljeni, istiniti Bog, koji je uzeo ljudsko obličje i živio i radio s nama. Darovao nam je pisanu Objavu, postao je jedan od nas i omogućio nam biti braća i djeca Božja. Neizmjernu ljubav prema nama pokazao je svojom mukom i smrću, da bi mi, zajedno s Njim vječno živjeli. Otkrivamo Ga u prirodi i ljudima oko nas.

Istinu Trojstva pokušavali su doumiti i produbiti najveći umovi. Ostavili su duboka teološka djela i razmišljanja, ali sve je to nedostatno. Presveto Trojstvo ostaje misterij. Misterij dolazi od riječi myein, što znači zatvoriti usta, šutjeti. To ne znači šutjeti i ne razumjeti, ali pretpostavlja tišinu u kojoj je moguće u miru razmišljati.

Otajstvo Boga, je misterij skriven “od mudrih i umnih”, što znači da ga ne otkrivamo svojom mudrošću i umnošću, nego skromnošću i poniznošću, otvoreni Bogu. Služba riječi otkriva nam stvarnoga Boga. Nije to Bog religijskih teoretičara i filozofa, rezultat bezlične i uhodane vjere, nego je to Bog obitelji i naroda, prisutan uz tebe i mene, živi s nama, naš je suputnik i supatnik.

Knjiga Izlaska opisuje objavu Boga Mojsiju. Objavljuje se kao Bog praštanja i milosrđa, nakon grijeha idolopoklonstva izabranog naroda. Uslišao je molitvu Mojsija – “Iako je narod tvrde šije, oprosti nam naše grijehe i opačine i primi nas za svoju baštinu.” Svoju božansku narav pokazuje kada nam daruje slobodu odabira. U toj slobodi možemo birati Njega ili Zloga, ali moramo biti svjesni posljedica naše odluke. Zato je jedan od temeljnih roditeljskih zadataka odgoj odgovornih mladih ljudi koji znaju što hoće, koji mogu biti odgovorni i zauzeti roditelji, koji mogu stvoriti novi život i nastaviti poslanje nas i naših predaka.

Pavao završava Drugu poslanicu Korinćanima liturgijskim pozdravom i blagoslovom kojim počinje svaka naša Sveta misa:”Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.” Milost, ljubav i zajedništvo odrednice su božanskih osoba – Otac je ljubav, Sin ostvarenje u djelu spasenja i milosti, a Duh Sveti zajedništvo. Živjeti ove darove znači živjeti s Bogom, sudjelovati u Božjem spasiteljskom naumu. Ovaj pozdrav znak je Božje prisutnosti među nama i smjerokaz našeg djelovanja, ljudskog i religioznog.

Evanđelje otkriva koliko Bog skrbi za svijet, jer je “dao” svoga Sina da ni jedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni. Punina darovane Objave ostvaruje se darovanjem Sina i dolaskom Duha Svetoga. Krštenjem u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ušli smo u osobno zajedništvo s osobama Presvetog Trojstva. Isusovim odlaskom, Uzašašćem, nismo ostali sami. Ostvaruje se obećanje:”Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”, jer se Njegova prisutnost nastavlja kroz djelovanje Duha Svetoga, Crkve i kroz naš život u sakramentima.

Naš Bog vlada nebom i zemljom, na nebu je, ali i na zemlji. Isto tako i čovjek nije samo vezan uz zemlju, nego je po Trojedinom Bogu predodređen za život vječni, za život nebeski. Zloća i oholost pomažu da se i duh Zloga pojavi u našem životu. U ime slobode i demokracije ozakonjuju ga i nameću nam neprirodne i nakaradne stavove i zakone. Zli neće odustati i još će se mnogi „programi“ pokušati provesti. Ali Bog postoji, nasuprot praktičnom, teoretskom i agresivnom bezboštvu, koje se nameće kroz sve vrste medija, napadima na Crkvu, na sve udruge s vjerskim i nacionalnim predznakom. Zato je čuvanje i prenošenje temeljnih vjerskih istina vjernicima, a poglavito mladima, trajni zadatak obitelji i Crkve.

Nije sve moguće dokraja razumjeti i logično objasniti. Zato Otajstvo Presvetog Trojstva u vjeri prihvaćamo, u ljubavi ga ostvarujemo u svakodnevnom životu i u nadi ga iščekujemo.