Tijelovo-svetkovina presvetog tijela i krvi Kristove

SJETI SE! MEMENTO!

Trpimir Benković


TKO JEDE OVAJ KRUH ŽIVJET ĆE UVIJEKE!

Tijelovo je još jedno otajstvo, misterij, temeljna istina naše vjere, koja postaje problem ako ga želimo samo umom dokučiti, razumjeti. Već smo rekli da se otajstva mogu doumiti poniznošću, skromnošću i otvorenošću prihvaćanja Božjih darova. Na takav se način može poništiti ljudska ograničenost prihvaćanja stvari i pojava samo „razumijevanjem“ i uključiti srce i dušu, jer bez kojih nećemo ništa razumjeti.

“Ovo činite meni na spomen”. “Spomen u Bibliji objašnjava prisutnost događaja spasenja. Tri odrednice vremena – prošlost, sadašnjost i budućnost – sažete su u jadno, u “spomen”. Euharistija je spomen smrti i uskrsnuća, prisutnost Krista u svakodnevnom euharistijskom slavlju i hrana i duhovna pomoć putniku na putu prema vječnosti.

Knjiga ponovljenog zakona upozorava na prošlost, na mukotrpni put u obećanu zemlju. Izabrani narod sada živi u Palestini, u blagostanju i pomalo zaboravlja na sve teškoće izlaska iz ropstva i dolaska u novu domovinu. Sve bolji i lagodniji život ukazuje na napredak, ali i krije “izvorni” grijeh oholosti i samodostatnosti. Zato Mojsijev poziv: “sjećaj se” ( memento ) postaje univerzalna opomena i onda, a i danas.

Pavao ukazuje na izvor zajedništva u Crkvi, a to posebno naglašava zajednici u Korintu u kojoj se pojavljuju pojedine grupice koje kvare zajedništvo. “Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi, mnogi, ta svi smo dionici jednoga kruha.” Naglašava zajedništvo svakog pojedinca sa Kristom, zajedništvo s Ocem i zajedništvo sa svima.

To zajedništvo u Novom zavjetu ostvaruje se u punini i savršenstvu u Euharistiji. Euharistija, Sveta pričest poglavito je hrana duše, koja će kod normalnih ljudi oplemeniti, oživjeti i hraniti tijelo. Sveta pričest je sakrament konkretne prisutnosti Boga u našem životu. Ovaj savez je izvor svih slavlja i saveza u Izraelu tijekom povijesti. To je temelj na kojem Novi Zavjet razvija teologiju Kristove žrtve. Sada se ne prolijeva krv janjaca i jaraca, nego je zalog Novog saveza krv Božja. Zato takav savez ne predstavlja neko prolazno i privremeno rješenje, već je to trajno i vječno otkupljenje, savez kojim se ostvaruje “obećanje vječne baštine.”

Pričest je poglavito radost za pozvane na gozbu Gospodnju. Ta radost povezuje, oplemenjuje, daje snagu strpljivo i ponosno živjeti, prenositi Božju ljubav i mir svojim najbližima, subraći u Crkvi i Narodu.

Što treba učiniti narod čiji poglavari ne prihvaćaju takvu baštinu, za nju ne žele čuti ili nikada nisu ni čuli? Mislim da bi ih trebalo „blago i s poštivanjem“ upoznati s upozorenjem Mojsija svome narodu – Memento, Sjeti se! Zbog oholosti i bahatosti, zbog nedostatka duše upozorenje najvjerojatnije neće uspjeti. Zato nama koji poštujemo i živimo to upozorenje ne preostaje ništa drugo nego sjećati se unatrag, pobrinuti se da naši mladi znaju što se događalo i da postanu naše sjećanje unaprijed, a one koji se ne žele sjećati treba mijenjati, ne birati, opozvati, jer ne mogu i ne smiju voditi narod.