Ususret blagdanu sv. Antuna

Josip Ivanović


Ove godine slavimo 825 godina rođenja sv. Antuna, 800 godina ulaska u franjevački red te 25 godina žive i u narodu prihvaćene antunovske pobožnosti „13 utoraka“ pred blagdan sv. Antuna Padovanskoga. Ova pobožnost koja je zaživjela o Antunovoj godini 1995. u Zagrebu na Svetome Duhu našla je plodno tlo u vjernicima odanima ovom „hrvatskom“ Svecu, a zapravo Svecu svega svijeta. Tadašnja priprava za godišnju proslavu Antunova postala je izvorom i nadahnućem za sljedećih 25 godina, a vjerujem i dalje.

Ako otvorimo Cvjetnjak sv. Antuna Padovanskoga, u njegovu sadržaju lako ćemo uočiti pobožnost „13 utoraka“, devetnicu, trodnevnicu pred Svečev blagdan te molitve u različitim potrebama. Širina života i djela svetoga Antuna nuka njegova štovatelja na promatranje njegova života, nasljedovanje njegovih krjeposti i usmjerenje prema Kristu. Ovi molitveni tekstovi satkani su od biblijskih tekstova i djelâ svetoga Antuna kojima objašnjava i približava istine katoličke vjere, otajstva Kristova života i temelje svetoga kršćanskog života.

Sveti Antun svojega štovatelja ne želi ostaviti kod sebe. Želi ga sa sobom upoznati, ali mu prvenstveno pomoći pronaći put do njega samoga, put do Gospodina. Povodom 700. obljetnice Svečeve smrti papa Pio XI. je izrekao poznatu rečenicu „Per Antonium ad Jesum.“ – „Po Antunu k Isusu.“ Time je izrekao veliku istinu i poslanje jednoga sveca: dovoditi druge Isusu. Ovim mislima će se priključiti Benedikt XVI. pišući: „Život svetaca ne ograničava se samo na njihov ovozemni životopis, već uključuje i njihov život i djelovanje u Bogu nakon smrti. Kod svetaca je jedno očito: tko ide ususret Bogu, ne udaljava se od ljudi, već im radije postaje istinski blizak“ (Deus caritas est, 42).

Više o temi antunovske pobožnosti možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa sv. Antuna.

Sveti Antune, moli za nas!