| |
ŠTO GOD VAM REKNE, UČINITE!
Slušanje i poslušnost
Danas se pred našim očima događa nešto nalik prvom grijehu naših praroditelja. Uostalom, svi grijesi na sebi nose isti pečat, a to je pečat neposlušnosti po kojemu su slični kao jaje jajetu.
BOŽO BARUN
Neke paklenom vatrom usijane i zaslijepljene glave, nipošto se ne žele podložiti Bogu i njegovu sinu Isusu Kristu i od njega i po njemu zadobiti spasenje, oslobođenje od okova smrti, već se vlastitim silama ili uz pomoć nekih drugih sila trse svladati smrt i postići besmrtnost i potpunu neovisnost o Bogu. A što znači htjeti besmrtnost bez Boga ili mimo Boga? Ne znači ništa drugo nego upasti u ponor druge smrti iz koje ne postoji izlaz! To je svjesna, potpuna i vječna pobuna protiv Boga ljubavi, Boga istine, pravde i dobrote. Umjesto da uče na tuđim greškama, greškama svojih prethodnika, današnji buntovnici nisu ništa naučili od svojih istomišljenika koji su uzalud to isto pokušavali kroz cijelu ljudsku povijest. Naprotiv, i oni se uporno suprotstavljaju Isusu Kristu ponavljajući dobro poznate, ali nažalost prokletničke mantre: Neću služiti! Neću slušati! Hoću sam sebi biti bog!
 Riječ Božja nas neprestano upozorava kako je opasno, ludo i na kraju tragično ostati tvrdokorna srca i opirati se Božjoj zapovijedi. Takav primjer opisan je u knjizi Izlaska, kada su se egipatski faraon i njegovi vračevi pokušali oduprijeti Bogu i njegovu izaslaniku Mojsiju na taj način što su oponašali čudesne Božje zahvate. Što im je to oponašanje donijelo? Jedino to da su na vlastitom narodu i na vlastitoj koži osjetili bič tzv. deset egipatskih zala. Jednostavno rečeno, na njima se potvrdila riječ: "Čovjek okorjela srca upada u nesreću." (Izr 28, 14) To se ne događa odmah, jer Bog je milosrdan i strpljiv, spor na srdžbu i bogat dobrotom. No to će se sigurno kad-tad dogoditi svima onima koji nakon svega ostanu okorjela srca. Biti i ostati tvrdokorna srca znači upasti i ostati u vječnom prokletstvu. To je pakao. Premda se nitko javno ne izjašnjava za njega, neki se ne trude u dovoljnoj mjeri izbjeći ga. Neshvatljiva je mlakost i neodlučnost pred ovim i ovakvim riječima koje su toliko jasne i nedvosmislene. Riječ Božja nas trajno opominje: "Čuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao." (Pnz 15, 9) Što to znači? Koje su to opake misli koje se mogu roditi u našem srcu? Opake misli su podmukle. Mudruju bez mudrosti. Dijele pravdu bez pravednosti. Sjaje crnim sjajem. Uznosite su, pune sebe i bešćutne na nevolje drugih. Opake misli uvijek nalaze krivnju kod drugih. Ne poznaju žrtvu, milosrđe i praštanje.
Ova uvodna zapažanja trebala bi nam biti dostatna za svakodnevno i ozbiljno preispitivanje vlastitih misli, želja, riječi i djela. Zbog ovako ozbiljnih opasnosti i mogućih tragičnih posljedica koje mogu nastati, Bog nas upozorava i poziva na obraćenje, na promjenu života po poslušnosti njegovim zapovijedima i njegovoj riječi, savjetima i opomenama.
U toj službi slušanja, poslušnosti i služenja Bogu posebno mjesto zauzima Blažena Djevica Marija. To njezino posebno mjesto nadasve je dostojno, pravedno i zasluženo, jer ona je mišlju, riječju i djelom zaista poslušna svakoj Božjoj riječi i svakoj njegovoj želji. Stoga njezine riječi: "Što god vam rekne, učinite" (Iv 2, 5) imaju duhovnu moć utemeljenu na vjeri, nadi i ljubavi. Za razliku od faraona i njemu sličnih, koji se opiru Božjoj riječi, ona oponaša Boga u ljubavi i dobroti, nježnosti i milosrđu. Znamo da su ove Marijine riječi postale sastavni dio prvoga Isusovog čuda. Premda su izgovorene tiho i skoro neprimjetno, čudesno djeluju i na Isusa i na poslužitelje svadbenoga stola. Svojom nenametljivošću stvaraju ozračje pogodno za svako dobro djelo. Tako jednostavne, a tako mudrošću veličanstvene i pomalo tajnovite riječi mogu proizići samo iz srca koje nikad nije bilo okaljano grijehom, u kojemu nema ni trunka sebičnosti, već samozatajna ljubav i iskrena dobrota! U ovim riječima možemo još mnogo toga iščitati. One su odraz Marijine duše, koja bdijući osluškuje Božje želje i naume, kako bi mogla ispuniti volju onoga kojega ljubi. Njezina usmjerenost na Boga nimalo je ne priječi kako bi bila usmjerena na čovjeka u potrebi. Naprotiv, to je kod nje u skladnom jedinstvu. Ona je u ovom slučaju posredovala Božju ljubav mladencima.
Što još zamjećujemo u ovim riječima? Zamjećujemo da se u njima krije Marijina duboka vjera u Sina i njegovo poslanje koju ništa ne može poljuljati jer joj korijeni dosižu do božanskog izvora i napajaju se Duhom Svetim. U njima je nada skoro vidljiva i opipljiva. To je nada koja na otajstven način već dodiruje budućnost. U njima se ljubav plodi divnim plodovima poslušnosti koji hrane njezin ovozemaljski i vječni život, ali isto tako i život onih koji joj se preporuče u zagovor i, naravno, slijede je u poslušnosti.
Po ovim jednostavnim i moćnim Marijinim riječima rastjerani su neugodni oblaci koji su prijetili da mladencima i njihovim uzvanicima pokvare radost svadbenoga dana. Po ovim neodoljivim majčinim riječima ispunjenih vjerom, nadom i ljubavlju, Isus Krist - vječna Riječ Očeva, započinje vrijeme očitovanja svoga božanstva, svoje božanske naravi. Prikriveni Bog poslušnošću majčinoj riječi započinje ljudima otkrivati svoje božansko lice i svoje poslanje. Kako? Tako što ulazi u ljudski život kroz vrata njihovih potreba, na vrata ljubavi koja mu otvara majka Marija. Ovim nam primjerom Bog pokazuje da voli posredništvo u ljubavi i želi da čin ljubavi obuhvati i poveže što više osoba. Stoga dopušta da mu majka Marija ovim riječima otvori vrata u svijet ljudskih potreba. Dopušta da mu kaže: "Idi sinko, učini ono zbog čega si došao na ovaj svijet."
Kada sve ovo promatramo, možemo reći da je potpuno nerazumljiva i neopravdana bojazan nekih odijeljenih kršćana da se u katoličkoj vjeri Djevici Mariji daje prevelika uloga u djelu spasenja. Što se tiče Boga i njegove svemoći, sveznanja i sveljubavi, njemu zaista nitko nije potreban. Uza sve to, On je nas htio. Htio je i spustio se u našu malenost, slabost, nemoć. Želio je čuti naše tepanje i vidjeti naše ispružene ruke prema njemu isto kao što i majka uživa dok joj nemoćno dijete pruža ručice i guguće samo njoj razumljive riječi.
Marija po poslušnosti ulazi u božanski život, začinje, nosi i rađa Sina Božjega. Osim toga, ona je ne samo majka već i svjedokinja Isusova božanskog podrijetla i spasiteljskog poslanja. Želi to isto za svoju djecu, za sve ljude kako bi po poslušnosti prispjeli vječnom životu u Bogu.
U svim ovim događajima vezanim uz Isusa i njegovu majku Mariju, kao zlatna nit provlači se krepost poslušnosti. Na našu nesreću i danas se na nju sve rjeđe gleda kao na krepost. Štoviše, ima onih koji je ismijavaju i preziru. Da žalost bude još veća, među prezirateljima ima i onih koji o njoj stručno pišu i govore, pa čak i onih koji su se javno zavjetovali na nju.
Nasuprot tome, naš Gospodin Isus i njegova majka Marija svojim riječima žele reći i osobnim primjerom posvjedočiti kakva je veličina i kolika je snaga poslušnosti Bogu koji je ljubav. Žele nam otvoriti oči i posvijestiti činjenicu kako ljudi odbacivanjem poslušnosti Bogu nisu postali ni slobodni ni slobodniji, već potlačeni robovi vlastitih zabluda i egoističnih poriva ili pak poslušnici onih koji su ih na ovaj ili onaj način prevarili.
Biblija je prepuna svjedočanstava o tome što se zbiva neposlušnima Bogu. Drastičniji primjer je i prvi židovski kralj Šaul. On se zbog svoje umišljene veličine našao u sukobu s Bogom. A taj je sukob htio zataškati religioznim činima, tj. prinosom žrtava. Stoga ga prorok Samuel pita: "Jesu li Gospodinu milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu?" Zatim mu sam daje odgovor: "Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline." Nakon toga mu pokušava pojasniti težinu njegova grijeha neposluha: "Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima." I na kraju daje mu do znanja što se događa onomu koji ustraje u svom neposluhu prema Bogu: "Ti si odbacio riječ Gospodnju, zato je Gospodin odbacio tebe da ne budeš više kralj." (Usp. 1 Sam 15, 22-23)
Potpuno suprotno vrijedi za Mariju. Njoj Bog govori: "Jer si prihvatila riječ Gospodnju, Gospodin te je postavio da budeš kraljicom neba i zemlje, kraljicom svih koji su Bogu poslušni." Za poslušnost Bogu možemo reći da je to čisti plod božanske mudrosti i sigurni put spasenja.
Taj put poslušnosti susrećemo već u Starom zavjetu, da bi u Isusu Kristu i njegovoj majci Mariji dosegao puninu blagoslova. Marijine riječi duboko su ukorijenjene u biblijsku proročku mudrost. Ako ih usporedimo s riječima proroka Jeremije: "Poslušajte glas moj i činite sve što vam zapovjedim: tada ćete biti narod moj, a ja vaš Bog" (Jr 11, 4), uočavamo identično nadahnuće, nadahnuće Duha Božjega i veoma sličan formalni izričaj. U riječima proroka Izaije: "Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti" (Iz 55, 3) vidimo pak poveznicu između poslušnosti i života. Marija po poslušnosti ulazi u božanski život, začinje, nosi i rađa Sina Božjega. Osim toga, ona je ne samo majka već i svjedokinja Isusova božanskog podrijetla i spasiteljskog poslanja. Želi to isto za svoju djecu, za sve ljude kako bi po poslušnosti prispjeli vječnom životu u Bogu. Po tim savršenim odlikama kojima je prožeta Marijina duša, mi katolici shvaćamo i prihvaćamo istinu njezina bezgrešnog začeća i istinu o njezinu uznesenju na nebo.
"Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove" (Izr 8, 32).
IZLAZAK IZ NEMIRA NEPREKIDNE AKTIVNOSTI
Odmor
Praznici su za mnoge postali podjednako naporni kao i živčana svagdašnjica od koje se nastoji pobjeći. Preporuka svima: ako si na godišnjem odmoru, onda se odmaraj. Nemoj tražiti raj tamo daleko jer ga nećeš naći ako ga ne nosiš sa sobom, u svom srcu. Odmoriti se znači ostvariti lijepe dane za sebe i za ljude oko sebe.
ZDRAVKO TUBA
U bezgraničnosti prostranstva čovjek je zaštićen vremenom. Zaustaviti se i primijetiti da u njemu živimo, mičemo se i jesmo jedinstveni je izričaj Sveprisutnog među nama. Svaki dan nam je ponuđen i darovan. U dubokoj težnji za slobodnim vremenom, za ostvarenjem onoga što se krije u dubinama našega srca nalazimo se u ritmu vremena koji je danas teško slijediti. Kad se promatra život, kao da se nalazimo u vremenskom tjesnacu. "Nemam vremena", često se čuje. Čini se kao da se utapamo u vrtlogu tempa vremena i gubimo dah u nemogućnosti izlaska iz nemira neprekidne aktivnosti.
Pred nama je vrijeme godišnjih odmora, no kao da je i od tog dijela slobodnog vremena stvorena industrija. Moramo ovamo ili onamo, sve moramo saznati, sve vidjeti, sve doživjeti, posvuda biti. Za slobodno vrijeme postoji mnogo stvari koje jednostavno moramo uraditi jer to drugi čine kako ne bismo zaostali. Postaje umijeće dobro organizirati svoje slobodno vrijeme.
Praznici su za mnoge postali podjednako naporni kao i živčana svagdašnjica od koje se nastoji pobjeći. Grozničavo traženje odgovarajućeg mjesta, velike priprave i strah da se nešto ne zaboravi. Na putovanju satima stajanje u zastoju na autocestama. Gužva i buka u prepunim kampovima. Za one uglednije praznici ostaju udobno sjedenje u finim hotelima na plaži tako da izgledaju kao kumiri ulja koji se ni na godišnjem odmoru ne usude nasmijati. Godišnji odmor za druge ostaje izležavanje pod suncem, da bi dobro preplanuli, ali izmrcvareni dosadom vraćaju se na posao neraspoloženi kao i prije. Ostaje preporuka: ako si na godišnjem odmoru, onda se odmaraj. Nemoj tražiti raj tamo daleko jer ga nećeš naći ako ga ne nosiš sa sobom, u svom srcu. Baci iza leđa sve svoje brige, jad, srdžbu, sve svađe i jadikovke. Prihvati za sebe lijepe dane. Raduj se i poput djeteta divi svjetlu i suncu, ljubavi i životu koji živiš. Odmoriti se znači ostvariti lijepe dane za sebe i ljude oko sebe. 
Molitvena nakana udruge Vojske Bezgrešne za srpanj i kolovoz:
"Da nas slobodno vrijeme i vrijeme godišnjih odmora još više približe Bogu i Bezgrešnoj."
"Da bismo pod zaštitom Majke Božje ustrajali u vjeri, učvršćujući uzajamne bratske veze."
Život, a zasigurno i godišnji odmor, nisu tekuća vrpca gdje nam se propisuje što ćemo raditi. Stoga predlažem, radi ono što te veseli. Smanji tempo, iziđi i potraži mjesto tišine. Upravo u vremenu tišine nalaze se trenuci divnih radosti života koji su se u buci i stresu izgubili. U dubokoj tišini čovjek se najviše približava izvoru ljubavi, gdje bez želje i riječi pronalazi sreću. Nema čovjeka koji nije iskusio čežnju biti osamljen i onoga koji nije zaželio biti u društvu s drugim. Istu sudbinu podijelio je i Isus. Oni koji su bili s njim zapisali su: "Povuče se lađom na samotno mjesto, u osamu". Osama je mjesto koje danas ljude straši. Ono zvuči kao prijetnja. Čini se kao da čovjek ne može biti sam niti na trenutak. Ako se to i dogodi, odmah se uzima u ruke mobitel i po njemu ulazi u tuđi život. Pritisne se dugme na radiju da netko progovori pod krovom ili pali TV da se pojavi netko makar na ekranu. Samo ne biti sam. Postavlja se pitanje: zašto čovjek bježi od samog sebe? Nema želje susresti samog sebe. A ipak, biti sa sobom nije tako loše. Na jednom zidu u Rimu stoji zapisano: "O beata solitudo, o sola beatitudo. - O blažena samoća, o sama blaženosti!" Isus se povlačio u samoću. Provodio je noć u molitvi razgovarajući sa svojim Ocem. Pronalazio trenutke odmora od napornoga dana među ljudima. Pozivao učenike da se odmore. Odmor i osama su blagoslov. Trenutak susreta sa samim sobom i s drugim. Šutnja u kojoj čovjek moli zapravo je razgovor, a osama u kojoj je čovjek s Bogom je druženje.
Bog naziva proroka Daniela "čovjekom čežnji". Što će reći: čovjek koji čezne, ali moguće je i u zrcalu gledati i nadalje naznačiti: Daniel je čovjek za kojim Bog čezne. Ova dva čina nisu u suprotnosti već se nalaze u međusobnom isprepletanju. Daniel je čovjek koji čezne i čovjek za kojim Bog čezne. Ako Bog čezne za čovjekom, a čovjek je Božja slika, Bogu sličan, onda je dobro da i čovjek čezne za čovjekom, da bude sličan Bogu koji čezne za čovjekom. Rekao bi dr. Ivan Golub: "Svaki je čovjek Daniel!" Čežnja je žudnja za blizinom. Hod u susret. Koraci prema nekomu. Čežnja je čovjek koji nestrpljivo hrli prema vječnosti. Čežnja su ruke otvorene za bližnjega. Čežnja su oči usmjerene prema stvorenjima kako bi otkrile lice sakrivenoga. Čežnja je molitva za susret ljubavi.
 Evanđelist je promatrajući život Isusa Krista i njegove Majke zapisao: "Marija pohranjivaše sve te događaje u svome srcu". Iskrenost u jednostavnosti poticaj je da vrijeme osame ispunimo prisutnošću. Pohranjivati događaje Isusova života u srce može duša koja čezne za životom. Molitva u kojoj se isprepliću misli na otajstva Isusova života i otajstva života molitelja jest krunica. U molitvi krunice prisutna su osnovna otajstva Isusova života, a promatrajući ga očima Majke u radosti, svjetlu, žalosti i slavi, isto tako promatramo i svoj život: djetinjstvo, mladost, zrelost i starost. Krunica ima naličje lanca koji povezuje. Ona povezuje zrnca na koja se nabrajaju Zdravomarije i otajstva Isusova života i ruke molitelja koje predstavljaju čovjekov život. Krunica je splet Božjega i ljudskog. Molitva je to utjelovljenja života Sina Božjega i rasta u vjeri života ljudskoga. Povezanost u molitvi krunice je dovođenje vlastitog života u Isusov život. Povezivanje zrncima krunice otajstva Isusova života s običnostima svagdanjega zemaljskog putovanja. Krunica je mali znak velikog povjerenja i predanja molitelja. Krećući na odmor u svom džepu ponesimo ovaj znak ljubavi prema Bogu i Bezgrešnoj, jer tada po molitvi neće nam dani ostati prazni već srce puno radosti i mira, a tijelo odmoreno u Božjem počinku.
Izaći u prirodu na otvoreno ne tražeći bezuvjetno pješčane plaže. Nije nužno prženje na suncu. Ne moraju se stvarati dugovi da bi se otputovalo daleko kao naši susjedi. Poći do obližnje šume, polja, brda, rijeke ili mora, smiriti se i upokojiti srce svoje u molitvi. Odmor znači ponovno naći radost u molitvi i obnoviti snage za nove korake sutrašnjice. Neka bude blagoslovljen svaki trenutak odmora koji znamo na ovaj način od Boga prihvatiti i u punini živjeti.
|
