1. korizmena nedjelja – čista
GOSPODINU, BOGU SVOM SE KLANJAJ I NJEMU JEDOM SLUŽI!
ODLAZI SOTONO!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Post 2, 7-9; 3, 1-7
- Ps 51 (51)
- Rim 5, 12-19
- Mt 4, 1-11
Za vjernike je počelo vrijeme izbora. Nećemo birati saborske zastupnike, predsjednike ili gradonačelnike, jer nam to ne ide, nego ćemo birati između oholosti, bahatosti, samodostatnosti i vjere, ljubavi, prihvaćanja Božjih pravila. Pitanje je ide li nam i to? Birati znači slobodno odlučivati, a tu slobodu ćemo u potpunosti ostvariti mudrim i pametnim odabirom.
Život je prožet napastima, kušnjama i svakodnevno nas prisiljava odlučivati. Adam i Eva sebično su odabrali i pokvarili odnos s Bogom. Vrijeme korizme i postoji zato da s više pažnje, truda i zauzetosti razmislimo kako odabirati, kako promišljati, kako se ponašati. Ako je naš Spasitelj imao problema sa Đavlom imati ćemo ih i mi. Njegova božanska narav prevladala je sve kušnje, ali naša ljudska, to ne može. Znači li to da smo osuđeni na propast? Da, ako ne potražimo i ne zamolimo pomoć od Onog, koji je može i hoće pružiti. Davno je napisano da je najveći uspjeh Đavla uvjeriti ljude da ne postoji. Vjerojatno je uspio, jer se najveći dio naših problema ne naziva pravim imenom.
Današnja Služba riječi opisuje dva suprotna svjetonazora, čovjeka grešnika i čovjeka koji prihvaća božja pravila, starog i Novog Adama.
Knjiga postanka opisuje idiličan život prvih ljudi. Na raspolaganju su im sva bogatstva raja u kojem žive, a najveći dar je sloboda, mogućnost slobodnog razmišljanja i odabira. Ali ne odolijevaju kušnji zmije, koja zavidi čovjekovoj sreći i želi narušiti sklad između Boga i čovjeka kroz napast nevjere, oholosti i neposlušnosti. Nisu ostali vjerni Bogu, nisu cijenili to što imaju, bili su sebični i tako osudili sebe i svoje potomstvo. Bog ih kažnjava, izbacuje iz raja, ali i obećava Spasitelja.
Pavao objašnjava kako grijeh naših praroditelja, kao plima poplavio svijet. Sažima povijest spasenja: “Kao što neposluhom jednog čovjeka mnogi ostadoše grešnici, tako će posluhom jednoga mnogi postati pravednici.”
Pustinja, u današnjem Evanđelju, nije mjesto duhovne obnove i molitve. Ona je mjesto borbe i odluke prije početka Isusovog apostolskog djelovanja. Đavao Ga dovodi u kušnju, kao i Adama. Isus ne koristi u obrani od iskušenja svoju božansku moć, ali raspolaže s najuzvišenijim Božjim darom, darom slobode. Njegov odabir je Bog, odbacuje sve kušnje i odlučno viče: “Odlazi Sotono!” Poslije te odluke Zli odlazi, a Isusu pristupiše anđeli.
Svi smo mi po naravi podložni kušnji. “Oduzmi napasti i kušnje i nitko se neće spasiti!” Život se ne treba, a i ne može zamisliti i shvatiti bez kušnje, bez izazova, bez situacija u kojima moramo odlučiti. Baš ta odluka razlikuje nas od drugih, po njoj smo prepoznatljivi. Biti vjernik znači ići s Kristom, znači biti u kušnji, imati problema s drugima i sa samim sobom. Ali Bog nas ne ostavlja same, sklapa s nama savez i pomaže nam prebroditi sve poteškoće i probleme. Poziva nas u pustinju naših duša gdje se, kroz simboličnih četrdeset dana, a to znači uvijek, moramo suočiti sa samim sobom, moramo ponovno pokušati popraviti odnos prema Bogu i ljudima i kao Novi Adam glasno reći: “Odlazi Sotono!” Nakon takve odluke puni pouzdanja možemo očekivati Božju pomoć, možemo očekivati anđele koji služe, ali ne zaboravljajući pustinju s kušnjama i problemima, u kojoj živimo i koja nas svaki dan tjera o nečemu odlučiti.
Ustavni suci (ne svi) loše odlučuju, Sabor donosi neprirodne zakone i rezolucije, ukidaju se referendumi, dar slobode se zlorabi, znači loše se odlučuje. Tako nismo otjerali Zloga, nije se čulo odlazi Sotono, pa je ovaj ostao, a meni bi bilo puno draže da su došli anđeli.
