IZMEĐU VAS I NAS KOČI SE PROVALIJA GOLEMA, TE KOJI BI I HTJELI PRIJEĆI ODAVDE K VAMA, NE MOGU, A NI ODANDE K NAMA PRIJELAZA NEMA.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Am 6, 1a. 4-7
  • Ps 146 (145)
  • Tim 6, 11-16
  • Lk 16, 19-31

Služba riječi nastavlja i ove nedjelje pouku i upozorenje zbog nepošteno stečenog i materijalnog koje postaje svrha i cilj. Osuđuje se bezbožnost i nemar za sve što je Božje, kao i za brata čovjeka, za bližnjeg. Lažna sigurnost bogataša, prividno i nesigurno blagostanje neće osigurati mir i spokoj.

Prorok Amos otvoreno progovara protiv nepravdi vodeće klase i državne birokracije. Opisuje raskošne i raskalašene gozbe i potpuni nemar za sudbinu svoje zemlje (kao da nije Stari Zavjet). Proroštvo koje upozorava na propast zbog takvog ponašanja ostvarilo se tridesetak godina kasnije (opet aktualno). Asirska vojska potpuno je razorila Samariju i narod odvela u ropstvo. Važna je to poruka povijesti. Život zatvoren u okvire uživanja i naslade negacija je vjere, znak je bezbožnosti, praktičnog ateizma, a posljedica je nezainteresiranost za druge. Ne sliči li to ropstvu? Ropstvu koje je dragovoljno, kojeg nismo svjesni ili ga iz koristoljublja prihvaćamo, protiv kojeg se i ne borimo, pa ćemo se ga teško riješiti.

Pavao naglašava da je privrženost novcu izvor svih zala. Zato se onog koji naviješta Božju riječ, kao i onog koji se drži Božje riječi, poziva izbjegavati takvu napast. Svima govori: “Teži za pravednošću, bogoljubnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću.” Dvaput spominje “lijepo svjedočanstvo” – svjedočanstvo Kristovo pred Pilatom o otajstvu svoga božanstva, i svjedočanstvo Timoteja i svakog vjernika dano u ispovijesti vjere na krštenju. Vjera posvjedočena održavanjem zapovjedi “neokaljano i besprijekorno.” Pavao se pridružuje toj ispovijedi vjere slavoslovljem iz liturgijske molitve u kojoj proglašava Isusa jedinim Vladarom, Kraljem kraljeva i Gospodarom gospodara, rušeći tako svaki poganski carski kult ili kasnije nacističke, fašističke i komunističke kultove ličnosti svih vrsta i boja.

Evanđelje govori da je bogatstvo razlog odvajanja Boga i čovjeka. Bogataš uživa u svojim dobrima, koja postaju svrhom njegova života i pušta da do njegovih vrata nezamijećeno umire od gladi siromah. Smrt otkriva istinu. Bogataš umire, pokopan je uz sve počasti, ali odlazi u mjesto muka. Siromaha su anđeli odnijeli u “krilo Abrahamovo”- biblijska slika ispunjenja svih obećanja. Siromaštvo i životni problemi nisu znakovi odbačenosti. To je način na koji nas Bog želi upozoriti da postoje trajne vrijednosti za koje se treba boriti i koje nam moraju biti cilj. Ali i bogatstvo nije samo po sebi zlo. Bogataš u Evanđelju nije osuđen samo zato jer je bogat, nego jer mu je bogatstvo postalo smisao življenja, pa siromaha koji umire kraj njegovih vrata nije ni primijetio.

Utjelovljena mudrost, Isus Krist, naučava prispodobama, mudrim pričama, kojima nastoji pojednostavniti temeljne vjerske istine i približiti ih ljudima svoga vremena, ali i svih budućih vremena. Traži se ne samo logičko, intelektualno razumijevanje prispodoba, nego konkretno i djelatno pretakanje poruka u stvarni život. Vrijednosti koje se spominju u prispodobama nalaze se oko nas, može ih se naći, nisu skrivene i nedostupne. Prednost naše vjere je pisana objava koju treba samo uzeti, pročitati i primijeniti. Ali čini se da je važnije sve zemaljsko i propadljivo, a da se trajne vrijednosti ne traže, zanemaruju ili čak ismijavaju. Ima vremena, jer između dobrih i zlih još nema “provalije goleme”, još je moguć prijelaz i zato ne treba posustati u molitvama u kojima ne tražimo i ovce i novce, nego srce mudro i razumno.