27. nedjelja kroz godinu
ŠTO BOG ZDRUŽI, ČOVJEK NEKA NE RASTAVLJA!
NIJE DOBRO DA ČOVJEK BUDE SAM!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Post 2, 18-24
- Ps 128 (127)
- Heb 2, 9-11
- Mk 10, 2-16
Današnji tekstovi Svetog pisma uče da su sva stvorenja nastala jedinstvenim i svemoćnim naumom našeg Stvoritelja. Kao kruna stvaranja pojavljuje se čovjek. Bog mu daje upravljati svemirom, životinjskim i biljnim svijetom, ali se čovjek kroz to, dokraja ne ostvaruje, osamljen je i nezadovoljan, ne ostvaruje iskonsku želju za druženjem i ljubavlju. “Nije dobro da je čovjek sam” govori Gospodin i zato stvara ženu, stvara temeljnu zajednicu ljudskog društva – obitelj, ravnopravnu i neraskidivu zajednicu žene i muškarca.
“Evo kosti mojih kosti, mesa od mojeg mesa” izrekao je Adam kada je ugledao Evu. To je jedinstvena, osebujna i sigurno prva ljubavna pjesma, koja odzvanja kroz ljudsku povijest sve do današnjih dana. Veliča dostojanstvo i ravnopravnost žene, a poglavito istu narav žene i muškarca. U hebrejskom jeziku muž i žena su ista riječ u muškom i ženskom rodu i tako se naglašava njihovo jedinstvo.
Poslanica Hebrejima pojašnjava da je Krist iznad svih proroka, svetaca i anđela. Svojim utjelovljenjem, mukom i uskrsnućem pobjeđuje grijeh i Bog Ga, kao sebi ravna, ustoličuje sebi s desna.
Farizeji zlonamjerno ispituju Isusa o mogućnosti otpuštanja žene, odnosno o raskidu braka. Mojsije to dopušta (“zbog okorjelosti srca”), ali Krist naglašava izvorni Božji naum da ženidbom dvoje postaju jedno tijelo. Takvo se jedinstvo ne može dijeliti, ne može se rastaviti. Brak nije neobavezni dogovor dvoje ljudi, nego uključuje i Božju volju. Posebno se naglašava – “Što je združio Bog, čovjek neka ne rastavlja!” Neraskidivost braka utemeljena je Božjim stvaranjem, oslanja se na “naravni zakon”, koji vrijedi za sve ljude, za one koji vjeruju i za one koji ne vjeruju. Zato rastava nije samo zlo i nepravda ženi ili mužu, djeci, nego i uvreda Bogu.
Zdravi kršćanski brak pretpostavlja djecu, kao dar ljubavi, kao Božji dar, kao puninu ostvarenja i žene i muškarca. Takva zajednica, obitelj, postaje temelj i budućnost čovječanstva i svakog naroda. Zato bezbožni, bezobrazni, samoživi suvremeni svijet najžešće napada brak i obitelj. Želi uništiti iskonsku vezu Boga i čovjeka. Feminizam vrlo glasno i agresivno promiče ravnopravnost žene i muškarca. To bi trebala biti nova vrijednost i zaštita obespravljenih žena. Zaboravljaju, ili ne znaju, Bog je odavno rekao muškarac i žena jedno su, što je mnogo više od ravnopravnosti. Taj savez različitosti i jednakosti održati će iskrena i odgovorna ljubav između muža i žene, poštivanje i provođenje Božje riječi, a ne suhoparna pravna norma ili nepotrebni feministički, ili njemu slični pokreti. Možda nas se, zlonamjerno, želi dovesti u stanje prvog čovjeka koji je imao sve, živio je u raju, ali je bio sam, nije imao ljubavi i zadovoljstva. Ljude bez ljubavi, bez pripadnosti, bez izgrađenog stajališta i svjetonazora lakše se kupi, nagovori, zbuni. To su baš radili drugovi u nedavnoj povijesti, koji bi sada zločinačku kožu zaogrnuli gospodskim građansko – liberalnim odjelima. Začuđeno nas pitaju da li samo mi imamo pravo biti domoljubi. Čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje nije nečije ekskluzivno pravo, ali to se pravo stječe, zaslužuje životom posvećenom Bogu, Domovini i svom Narodu. Treba u tome ustrajati. Lakše je bilo ranije, kada smo znali tko je protiv nas, a danas se i svojih moramo bojati!
