32. nedjelja kroz godinu

NIJE ON BOG MRTVIH, NEGO ŽIVIH. TA SVI U NJEMU ŽIVE.
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- 2 Mak 7, 1-2. 9-14
- Ps 17 (16)
- 2 Sol 2, 16-3, 5
- Lk 20, 27-38
Kristovo uskrsnuće temelj je i smisao naše vjere, vrhunac sveukupne objave. Tko živi s tom spoznajom može pobijediti ovozemaljsko i prolazno, jer bez vjere u uskrsnuće naša vjera je besmislena. Današnja Služba riječi poziva oživjeti nadu u život poslije smrti. Smrt se ne može zaustaviti, protiv nje nema lijeka. Pred njom prestaje svaka filozofija, ideologija ili sustav. Jedino u Kristu pobjeđujemo smrt. Tako naši spomenici, cvijeće i svijeće, naši posjeti grobovima nisu posjeti mrtvima, već živima. Mnogi nam se zato izruguju, kao saduceji Isusovog vremena. Dokazuju nemogućnost uskrsnuća. Ali kao što je Krist uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti. Smrt nije kraj, već ulazak u puninu života po uskrsnuću.
Vjera u uskrsnuće, u makabejskim vremenima Starog zavjeta, daje snage sedmorici braće i njihovoj majci položiti svoje živote za vjernost Božjem zakonu. Umiru sigurni u uskrsnuće: “Kralj svijeta će nas, zato jer umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni!” Uvjereni su da povezanost pravednika s Bogom ni smrt ne može raskinuti i da će uskrsnućem ostvariti novi i savršeniji život.
Život vjernika hod je prema uskrsnuću. Pavao potiče Solunjane da napreduju u “svakom dobru djelu i riječi.” Poziva na molitvu i ustrajnost. Vjernik ne može izbjeći borbu, neshvaćanje i osporavanje, ali snagu mu daje Božja milost. Riječ Božja će “trčati”, usprkos mnogim preprekama na putu do cilja, ali kada jednom bude primljena i oživotvorena proslaviti će Onoga koji ju je uputio, ali i onoga koji je prihvaća.
Saduceji, predstavnici židovske elite, ne vjeruju u uskrsnuće, čak se tome izruguju. Primjerom bratove udovice bez djece za koju mora skrbiti pokojnikov brat (na temelju Zakona) nastoje dokazati da je uskrsnuće besmisleno. Isus ne ulazi u rasprave, nego potvrđuje činjenicu uskrsnuća i objašnjava stanje uskrslih. Uskrsli će biti “kao anđeli”, “kao sinovi Božji” neće se ženiti ni udavati. Naglašava drugačiji način života, drugačiju stvarnost, koja prelazi granice našeg iskustva i poimanja. Sveto pismo, naša pisana objava, jasno govori kako je čovjek biće stvoreno od tijela i duše. Tijelo je smrtno i raspadljivo, a duša besmrtna i neraspadljiva po svojoj naravi. Smrt dijeli dušu i tijelo, tijelo se pokapa i predaje raspadljivosti, a duša odlazi svome Stvoritelju.
Saduceji nisu izumrli, to su otporni dinosaurusi, a današnji su mnogo bezobrazniji i bahatiji. Koriste tehnologiju, bolesnu ideologiju, sve vrste medija dokazujući da je prirodno neprirodno, a neprirodno prirodno. Ako to zakon ne podupire, treba ga promijeniti. Ako to ustav ne dozvoljava i njega treba mijenjati. Ako se skupi dovoljno potpisa za provedbu referenduma ne valja referendumsko pitanje, ili se nismo znali potpisati. Ako treba uznemiriti i poniziti branitelje i većinski hrvatski narod i to treba učiniti. Najveći se bezobrazluk, govor mržnje (njihova terminologija) dogodio u Saboru gdje smo nazvani „prljavim pokretom“. Vjerojatno slijedi etiketa klerofašizma, ukidanje prljavih pokreta, a možda i vjeru treba ukinuti, zakonom zabraniti, a sve u ime nakaradnih i neprirodnih sloboda. Trebalo bi pitati ove malobrojne, ali grlate i agresivne: Gdje će vam duša prljavci? Što će Bog s vašim dušama? Kanta za smeće, septička… Još ima vremena, ali treba se iskreno pokajati!