33. nedjelja kroz godinu
SVOJOM ĆETE SE POSTOJANOŠĆU SPASITI!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Mal 3, 19-20
- Ps 98 (97)
- 2 Sol 3, 7-12
- Lk 21, 5-19
Nekoliko zadnjih nedjelja spominjemo da je naš Bog – Bog živih. Stvoritelj kojeg pokreće ljubav, koji traži susret, koji nije bahat i ohol u svojoj svemogućnosti, nego naprotiv, svoju svemoć potvrđuje očinskom brigom. Eshatološka (eshatologija je nauka o svrsi i smislu čovjekovog postojanja, govori o konačnoj sudbini ljudi i svijeta, o posljednjim vremenima) napetost prisutna je u današnjoj Službi riječi. Treba prodrmati našu ravnodušnost i nezainteresiranost. Bog je zahtjevan, traži od nas punu zauzetost i postojanost, ne dozvoljava neuredan život, strog je i brižan roditelj.
Povratnici iz babilonskog izgnanstva – izabrani narod, vjerni Židovi – pitaju se zašto Bog ne kazni ohole i zlikovce, koji stvaraju nepravdu, nemire i pobune. Kakva je korist poštivati Božje zakone kada dobro prolaze nepošteni. Prorok govori: “Evo Dan dolazi.” Dolazi “poput peći užaren” za ohole i zlikovce, od kojih neće ostati “ni korijena ni grančice.” Dan u koji će Bog uspostaviti pravdu i mir u obnovljenom svijetu. Za vjernike to će biti Dan bez zalaza.
Pavao upozorava Crkvu u Solunu, koja je zahvaćena napetošću eshatološkog očekivanja, na one koji krivo shvaćaju Dan Gospodnji, isprazno brbljaju i ne rade ništa, žive “neuredno” računajući na pomoć braće. Naglašava da dostojanstvo zahtjeva od svakog čovjeka život od svoga rada. Sebe stavlja kao uzor, jer je imao pravo na uzdržavanje, no ipak nije htio nikoga opterećivati, te je “u trudu i naporu noći i danju” radio.
Isus govori o Danu Gospodnjem, koji su proroci navijestili. Prisutni žele čuti kada će se to dogoditi, ali ne odgovara na to pitanje, nego nastoji ljude usmjeriti na ono bitno – kako živjeti u očekivanju tog Dana. Upozorava kako se treba čuvati lažnih mesija, vođa. Kada čuju o ratovima, pošastima, gladi, neka se ne prestraše. I progoni Crkve su znak da je onaj Dan blizu. Nisu li i događaju kod nas takvi znakovi? Vjerojatno ih ima i u drugim državama i narodima, ali najbliži su nam ovi naši. Hrvati se ponose svojim višestoljetnim hramom odanosti i poštivanja svojih kršćanskih korijena. Uz Boga smo se rađali, rasli i umirali. Zbog Boga smo stradavali, ali i pobjeđivali, s Bogom živjeli i svoju djecu odgajali. Sada nam kažu da to ne valja, da to nije prirodno, da je naša vjera homofobna, da uskraćuje prava drugih i drugačijih. Takvi na „demokratski“ način, „homoljubno“ pokušavaju rušiti naš hram. Nameću nam protuprirodne školske predmete kojima truju našu djecu, nameću nam nakaradne i bolesne zakone i konvencije, pokušavaju svako naše nastojanje za spas temeljnih vrijednosti proglasiti nezakonitim, prljavim i homofobnim, bahato zahtijevajući nešto što im ne pripada. Svaki naravni zakon isključuje mogućnost slobodnog izbora (je li semafor nepošten, nepotreban, homofoban) i to ne predstavlja diskriminaciju, a različiti jednostavno moraju prihvatiti svoju različitost, pokušati je izliječiti, promijeniti, ako je to moguće, ili je na bilo koji drugi način prilagoditi ostalima. Različiti po spolnoj orijentaciji prenaglašavaju tu razliku, čak je zloupotrebljavaju i tako traže prava koja im ne pripadaju. Dobro je da je Ustavni sud prihvatio namjeru da se brak između žene i muškarca zaštiti i naglasio da različiti imaju sva prirodna prava, koja im nitko i ne osporava.
Znakovi koje gledamo kroz povijest, kao i ovih kojih smo suvremenici poziv su na obraćenje. Svoju vječnu sreću ili svoju vječnu propast već sada stvaramo i ne treba se bojati, jer “ni vlas vam sa glave neće propasti.” Naš Bog je Bog ljubavi, praštanja i suživota. Nije cilj ponovnog Božjeg dolaska uništiti neistomišljenike, ideološke protivnike ili različite, nego objektivno i pravedno ocijeniti svakoga od nas. Bog je silazeći na zemlju s ljudima sklopio savez od kojeg neće odustati. Bog bez ljudi i nije Bog, jer nema kome biti Bog. Ljudi Bog vas zato i treba, ali ne možemo to zlorabiti, jer bez Boga nema spasenja, što znači da i nama treba Bog. Došao je na zemlju kao čovjek skromno i ponizno. Umro za nas na križu. Bog je žrtvovan, umro je da mi možemo živjeti. Zadužio nas je svojim primjerom. Ponovno će doći k nama, ali sada kao Sudac, a mi ne smijemo neuredno živjeti, jer samo se postojanošću možemo spasiti.
