33. nedjelja kroz godinu
PRIHVAĆANJE ODGOVORNOSTI
Trpimir Benković
- Izr 31, 10-13. 19-20. 30-31
- Ps 128 (127)
- 1 Sol 5, 1-6
- Mt 25 14-30
Možda je u ovom svijetu samodostatnosti i sebeljublja neshvatljivo, ali čovjek mora polagati račune pred Bogom, ne samo za propuste i pogreške, nego i za darove i vrijednosti koje je dobio. Današnja liturgijska čitanja ispit su naše savjesti kako se služimo darovima koje smo primili. Bog nam je podijelio darove na način koji drži primjernim, prema našim sposobnostima. Zadužio nas je da se njima služimo i upravljamo brižno i savjesno, da pomoću njih stvaramo nove vrijednosti (to je starozavjetni PDV). Našu odgovornost i spremnost služiti se darovima, sigurno će i strogo ocijeniti i to u vrijeme kada odluči ponovno doći.
Starozavjetni tekst iz knjige Mudrih izreka pohvala je idealnoj ženi, supruzi i majci. Kao idol zauzetosti i razboritosti predstavlja ženu, koja u ono doba nama značajan društveni status. Uzorna žena je radišna, čuva se ogovaranja, pomaže siromasima, bogobojazna je. Takva je žena neprocjenjivi dar za narod i obitelj, zaslužuje pohvalu “na Vratima grada” i na vratima vječnosti. Nisam siguran da bi mogla biti članica naših ženskih nevladinih udruga.
Pavao upozorava zajednicu u Solunu da Gospodin dolazi kao „kradljivac“, dolazi neočekivano. Iznenaditi će nevjernike – “sinove tame”, koji ne smatraju važnim ponovni dolazak Sina Božjeg. Vjernici, “Sinovi svjetla”, koji nastoje živjeti životom dostojnim Boga i čovjeka, neće se iznenaditi. Dan Gospodnji je dan svjetla i tame, a mi sami i slobodno odlučujemo koji ćemo dio Dana izabrati.
Kristova prispodoba na prvi pogled zbunjuje. Čini se da podupire logiku kapitalističkog ponašanja, hvali sposobnost “okretanja” novca. Ne smijemo staviti u prvi plan uspješnost u poslu, novčanu nagradu ili neuspjeh, bankrot, kao kaznu neuspješnosti. Prava je poruka prihvatiti dar vjere, milosti i spasenja i uz pomoć tih darova djelatno se uključiti u Božji spasiteljski naum. Gospodar i u ovoj prispodobi dolazi nenadano, nenajavljen i traži obračun. Hvali i nagrađuje vjerne i poduzetne sluge, koji su njegovo bogatstvo, njegove darove višestruko umnožili, koji su prihvatili rizik mogućeg neuspjeha i kaznu strogog gospodara. Kažnjava nepoduzetnog slugu, koji se ne uključuje u povećanje gospodareva imetka, izbjegava bilo kakav rizik, pa čak ni najjednostavniji način polaganjem novca kod novčara, lihvara (danas je to banka). Ova prispodoba aktualna je i danas. Poručuje nam kako se služiti darovima koje smo i mi primili prema “svojim sposobnostima”. Te sposobnosti i te kako koristimo baveći se privatnim poslovima, osobnim računima, kreditima, kamatama, jamcima. Čini se da u duhovnom dijelu nismo toliko aktivni. Čak i duhovnog Jamca, kojeg nam je Bog besplatno poslao, zanemarujemo i odbacujemo. Nije zato važno kakve smo i koliko darova primili, nego kako se prema njima odnosimo, kako ih upotrebljavamo. Tko sakrije talent “sluga je zli i lijeni”, a tko ga nesebično podijeli sa drugima ulazi u radost Gospodara, zaslužuje pohvalu “na Vratima grada” i na pragu je vrata vječnosti. Čini se da je oko nas sve više „zlih i lijenih sluga“. Talente selektivno prihvaćaju, odgovornosti i kontrole nema, a na polaganje završnog računa ne pomišljaju. Nije to dobro! Svi mi imamo svoj Agrokor, Janaf, vjetroelektrane koje sigurno čeka financijska i svaka druga kontrola. Ne mogu pomoći strane banke, pokvareni, elokventni, ali nevjerodostojni poligloti, nedosljedna povjerenstva, bahatost i bezobrazluk u nedostatku poštenja i prihvaćanja odgovornosti. Pomaže smo skromnost, poniznost i jedno od najstarijih pravila – “Ljubi Boga i bližnjega kao sebe samoga!”