ČITATELJI

PODRŠKA

Poštovano Uredništvo "Veritasa"!

Vaš list pratim već desetljećima i mogu reći sve najljepše o njemu. Drago mi je što je uvijek aktualan i što se u teškim vremenima za našu domovinu uspijeva istinom boriti za istinu. Baš to mu daje trajnu vrijednost. Više puta, kad nije lako doći do nade, stigne "Veritas" i s njime svijest da nas Duh Sveti nije zapustio. Ovo nije laskanje, nego živa istina.

Ja sam predsjednica jedne udruge i izdajemo naše glasilo, tako da razumijem na kakve probleme nailaze izdavači, jer i mi, kao i svi, imamo problema s nedostatkom novca i ne znamo do kada će naše glasilo moći izlaziti.

I na nas vrše pritisak različiti suradnici i autori da im objavimo pjesme ili priče, pa kao kršćani često popuštamo, pokušavajući ne razočarati bližnje.

Srdačno Vas pozdravljam i želim još mnogo, mnogo istine, pogotovo one koja će konačno jednom biti utješna i za nas u Hrvatskoj. Željela bih da i oni koji kritiziraju i šibaju našu stvarnost budu svima pristupačni i da ih svi shvate pozitivno, kao one koji grade svojom kritikom.

Vaša čitateljica -

ANA

ZAHVALA

Cijenjeno Uredništvo "Veritasa", najsrdačnije hvala za besplatno slanje Lista koji mi je kroz tolike godine bio i ostao najdraži. Vi dobro znate da mi u Srbiji uglavnom nismo u mogućnosti plaćati ga. Baš zato vam hvala i - Bog plati!

Pozdrav vama u Uredništvu i cijeloj zajednici franjevaca konventualaca.

Zahvalna -

MIRA N.

USTRAJTE!

Vjerna sam čitateljica "Glasnika sv. Antuna Padovanskoga". Imala sam čak sreću posjetiti u Padovi i Svečev grob. Nedaleko je i grob našega sv. Leopolda Bogdana Mandića i njegova nadaleko poznata ispovjedaonica.

Srdačno Vas pozdravljam, potičem na ustrajnost i puno Vam zahvaljujem!

N. I.

HVALA TI, GOSPODINE!

"Glasom svojim Bogu vapijem, glasom svojim Bogu, i on me čuje. U dan nevolje tražim Gospodina..." (Ps 77) Da, tražim ga i pitam ga često: Zašto, Bože, zašto si mi uzeo glas? U mladosti sam bila u poznatim zborovima, a moj sopran je viorio svom snagom. Često sam se čudila da ljudi u crkvi šute, uopće ne pjevaju ili svojim pjevanjem kvare sklad i ljepotu pjevanja. To me doista uvijek nerviralo. Onda je Bog odjednom rekao: Dosta je i tvog pjevanja!

Sve do tada mislila sam da pjevam od srca, ali sam varala i sebe i druge. Bila sam bez poniznosti. Uživala sam u svom lijepom glasu, a Bog je tražio moju skrušenu dušu koja će ga hvaliti u dubini svoje nutrine. To znadem tek sada kad nemam glasa, kada mogu jedino u tišini svog srca i duše pjevati Gospodinu i uživati slušajući druge kako zdušno pjevaju; kako već znaju i umiju, ali sa srcem. Mislim da to i Bog rado sluša i da je i njemu drago.

Ti, Bože, uvijek uzimaš ono što nije dobro, da bi dušu obdario još većim i još boljim darom. "Stog mi se raduje srce i kliče duša." (Ps 16)

I u govoru često sam bila preglasna. Moja je riječ uvijek morala biti posljednja. Uvijek sam htjela biti glavna, pa sam i društvo napuštala ako ono nije pristajalo uz moje zahtjeve i uz moja objašnjenja. Bog me, na moju sreću, ušutkao inzultom. Hvala mu!

"Ti si Bog moj, tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem... Ne, umrijeti neću, nego živjeti, i kazivat ću djela Gospodnja." Zato pišem, da se Gospodin proslavi. Uzeo mi je i desnu ruku, ali ona lijeva je sposobna tipkati po mašini. O, velik je Bog!

Prije sam bila brza kao zec. Preskakivala sam po četiri stube kad mi se nekako ružilo. Stalno sam bila u pokretu, bez imalo mira i spokoja. Taj moj tempo života suprug je jedva slijedio. I tu se Bog pobrinuo. Natjerao me najprije da potpuno legnem, a onda da malo usporim, ali da ipak mogu hodati, jer sam morala pomagati bolesnom mužu. Tek sada sam svjesna da bez Boga ne možemo učiniti ništa.

Jednoga dana zaboljelo me oko, i to kako snažno da sam već mislila da ću ostati i bez vida. Počela sam se s Bogom svađati: Zar ti nije dosta? Već ne mogu pjevati, ni govoriti, jedva hodam, a sad mi hoćeš i vid posve oduzeti! No, u trenu mi prođe kroz glavu da je sve što imam njegov dar. Malo zatim rekoh: Gospodine, od srca ti darujem i vraćam sve što ti želiš, jer je ionako sve tvoje. Začudo, bol je odmah prestala, što me upravo iznenadilo.

"Čuj, Gospodine, riječi moje, jecaje moje osluhni! Obazri se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruće zazivam!" (Ps 5)

Sve što nam Bog daruje ili što od nas uzima, nama je na korist, na duhovnu izgradnju i uzdignuće. Zašto onda prigovarati?

ANA VRČEK

>[SADRŽAJ]<