JUBILEJI POZNATIH

POBOŽNE ŽENE HODOČASNICE (2)

Bilo bi nemoguće izdvojiti sve one poznatije žene koje su u sedamsto godina održavanja jubileja sudjelovale na tim slavljima u Vječnomu gradu, pa se naš izbor zaustavlja samo na nekoliko njih, čija su imena duboko urezana u jubilejska zbivanja.

KATARINA BOSANSKA

U Vječni grad nisu, dakako, dolazili samo oni koji su poticaj dobili iz hodočasničkih pobuda. Bilo je to i mjesto u kojemu su sigurno sklonište nalazili i bjegunci pred turskim zulumom. Tako se u drugoj polovici 15. stoljeća u Rimu našlo više prognanika iz porobljenih krajeva, među njima i posljednja bosanska kraljica Katarina Vukčić Kosača, žena nesretnoga bosanskoga kralja Stjepana Tomaša. Premda je stalno čeznula za rodnom grudom, ova je pobožna i dobra žena umrla daleko, u Rimu, krajem listopada 1478. godine. U Vječnomu je gradu provela posljednjih dvanaestak godina života, vršeći nadasve djela pokore i milosrđa.

Kroničari bilježe kako je nesretna bosanska kraljica, ostavši bez muža, kojega su Turci prijevarom ubili, i djece, koju su odveli u roblje, uspjela zajedno s dijelom svoga prebjegloga dvora doći u Rim, pod papinu zaštitu, i da je posebno aktivno djelovala za slavlja jubilejske 1475. godine, obilazeći i ona rimske bazilike i prikupljajući oproste za sebe i za svoje pokojne. Blještavi sjaj ovoga renesansnog jubileja nije omamio ovu pobožnu i darežljivu ženu, koja je svoja dobra razdijelila, ne zaboravivši pri tom ni potrebe hrvatske kolonije u Rimu. Povjesničari bilježe da je papa Siksto IV. nešto ranije, 1471. godine, na prijedlog i poticaj bosanske kraljice Katarine, darovao njezinu "ilirskom narodu i gostinjcu" dobar dio zemlje s druge strane Tibera, ali da je nemarom gradske uprave veći dio darovanoga zemljišta ostao neupisan i neiskorišten za namijenjene svrhe.

* * *

Malo prije svoje smrti, 54-godišnja kraljica Katarina potpisala je oporuku, koju joj je sastavio carski notar svećenik Ante iz Splita, koji je tada službovao u Rimu pri Svetom Petru, a za svjedoke je pozvala rapskog arhiđakona Juru de Marinellis, koji je tada bio na službi u Rimu, i šest fratara uz samostana Aracoeli u Rimu. U oporuci kao svoje baštinike određuje tri dvorske dame iz svoje pratnje, a gostinjcu sv. Jeronima "pro natione Slauonorum" ostavlja cijelu svoju kapelu, s oltarskim priborom, namještajem, liturgijskim ruhom i dijelom svetih moći. Najglavnija pak oporučna odluka kraljice Katarine, kao zakonite predstavnice bosanskoga kraljevstva, odnosi se na bosansko kraljevstvo: ostavlja ga Svetoj Stolici ako se njezina djeca ne vrate na katoličku vjeru.

Jedna pak od njezinih spomenutih pratilja, Marija, kći pokojnoga Jurja Mišljenovića, u rujnu 1485. dio svoje baštine ostavlja za kupnju doma gdje će biti smještene siromašne hrvatske žene, uz uvjet da su časna i poštena života. Taj je dom doista djelovao, jer je gotovo stotinu godina kasnije, 1570., bratovština sv. Jeronima raspravljala o stanju u tom domu i donijela neke odgovarajuće promjene.

Kraljica Katarina pokopana je u glasovitoj franjevačkoj crkvi Aracoeli na rimskom Kapitoliju, gdje joj se i danas čuva spomen, uklesan u kamenu ploču na lijevom stupu, nešto ispred glavnog oltara. Nedavno, u povodu 521. obljetnice smrti ove žene, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić slavio je tamo svetu misu i podsjetio na ovu svetu kraljicu. A i ostali pobožni hrvatski hodočasnici danas iskazuju počast ovoj ženi, u nadi da će joj Crkva skoro priznati glas svetosti.

Kada smo već kod naše Katarine Kosače, zgodno je spomenuti da je u Rimu u isto vrijeme našla utočište i ciparska kraljica Karlota, koja je poput naše bosanske kraljice morala izbjeći pred prodorom turske mornarice.

* * *

Tijekom svete 1650. godine u Rim je kao pobožna hodočasnica prispjela princeza Marija Savojska, iz poznate obitelji, koja će kasnije Italiji dati dinastiju. Kao pobožna trećoredica, ova kćerka Karla Emanuela II. u Rimu se nastanila kod nekih redovnica, gdje je neko vrijeme provodila povučen i uzoran život. S njom su na sličan način rimske dane svete godine proživjele i njezine dvorske dame, koje su također nosile pokorničke haljine kćerî sv. Franje.

LJUDEVIT MARAČIĆ

>[SADRŽAJ]<