MLADI

MOBILNA ZARAZA VEĆ SE PROŠIRILA

OPREZ!

Ukoliko ne znamo pravilno koristiti svoj mobilni aparat, ne samo da nam neće više biti koristan, nego će nam postati i ozbiljna smetnja. Umjesto da nam koristi u poslu, u hitnim situacijama, ili u običnom komuniciranju s bližnjima - postat će nam smetnja u sva tri slučaja. I, zapravo, tako izgubiti temeljnu funkciju kojoj služi - povezivanju i poboljšanju tog komuniciranja.

Sjećate li se još onih vremena dok su mobiteli u našoj lijepoj i maloj zemlji bili predmet općeg podsmjehivanja, šaputanja i javnog negodovanja. Mnogima je, do nedavno, zapravo bilo i neugodno uzeti mobitel u ruke na javnom mjestu - jer znalo se, on je znak nečega nepoćudnog, neke vrste klasnog svrstavanja. A onaj kome je isti zazvonio u javnosti - trebao se stvarno posramiti "takvog razmetanja i nekulture". Ne tako davno jedna mi je prijateljica pomalo sramežljivo priznala da ima mobitel - "iako ne bi ona, da ne mora zbog posla, a i bio je praktički besplatan...".

Danas, dok šećemo ulicama, sjedimo u kafiću, vozimo se gradskim prijevozom, čekamo u redu u trgovini, u bolnici, pa čak i u crkvama (!), naš je pratitelj uvijek i - neizostavna zvonjava mobitela.

Zaista, pa tko ga danas još nema?! Tko može preživjeti bez njega? I, kako ljudi uopće mogu hodati gradom s tom strašnom spoznajom da ih možda upravo sada netko želi nazvati, a oni se nemaju čime javiti - jednostavno nisu dostupni!

* * *

Mora se priznati, mobilna je telefonija ljudima u mnogočemu olakšala život, pa i uštedila im suvišnu energiju, olakšala poslovne kontakte... A, uz to im je omogućila i taj privilegij da budu uvijek i na svakom mjestu i svima - dostupni. I tako se, malo po malo, mijenjaju uloge, pa sretni vlasnici počinju shvaćati da su se od vlasnika pretvorili u robove male, bučne i "nužno im potrebne" naprave. Mobilna se zaraza vrlo brzo širi, toliko da neki možda i ne primjećuju da ih je zahvatila. Ako se pitate jeste li i vi među njima, evo nekoliko natuknica prema kojima možete prepoznati jeste li definitivno postali mobi-ovisnici: skačete na svaki zvuk mobilne zvonjave s pomišlju: "Jel’ to možda moj?", i bacate skriveni pogled na vašeg ljubimca; nakon povratka s "kavice" tj. iz društva, shvatite da zapravo ne znate o čemu ste i s kime razgovarali - jer ste cijelo vrijeme bili zaokupljeni slanjem i odgovaranjem na "hitne" SMS-poruke; mobitel vam je uvijek pri ruci (pa čak i u kupaonici); ako u sat vremena ne primite niti jedan poziv ili poruku - postajete nervozni; vaše se novčane zalihe najviše tope na plaćanje visokih telefonskih računa ili na kupnju kartica s bonovima (a da ne biste ostali bez dragocjenih impulsa, spremni ste dati i posljednji novčić); nakon sat vremena čekanja u redu propuštate ljude - jer ste upravo primili poziv; bauljate uokolo tražeći mjesto gdje ćete konačno uhvatiti signal; i, na kraju: mobitel vam je najbolji prijatelj.

* * *

Mobitel - ali onaj plastični - postao je već omiljena igračka i djeci. No, vjerojatno su najveći korisnici omiljenog komunikacijskog sredstva - mladi. Mobiteli zvone u školama, na fakultetima - za vrijeme predavanja, pa čak i na ispitu. Postao je zapravo sastavni dio našeg identiteta: "reci mi kakav mobitel imaš (i imaš li ga uopće) - i reći ću ti kakav si tip". Da ne spominjemo koliko su jadni oni koji ga još uvijek nemaju, za razliku od svojih kolega. Jer, što da oni rade dok se njihovi sugovornici maše za džep i prihvate se svojih aparata? Mogu samo posramljeno gledati pred sebe ili lupkati prstima po stolu, u nadi da će im dotični "sugovornik" konačno ipak posvetiti malo pažnje.

Hoćemo li ikada naučiti pravilno rukovati s blagodatima tehnologije, ili će ona i dalje, i još više, rukovati nama? Da je situacija zaista izmakla kontroli, i da su nekima mobiteli postali "mali bogovi", tj. "zlatna telad", podsjeća nas i zvonjava mobitela u prostoru i u vremenu za kojeg bi ga zaista trebali ušutkati - u crkvi. Otuđujući se od ljudi, otuđujemo se i od Boga, te pomažemo u stvaranju neprirodne ljestvice vrijednosti današnjeg društva. Ukoliko ne znamo pravilno koristiti svoj mobilni aparat, ne samo da nam neće više biti koristan, nego će nam postati i ozbiljna smetnja. Umjesto da nam koristi u poslu, u hitnim situacijama, ili u običnom komuniciranju s bližnjima - postat će nam smetnja u sva tri slučaja. I, zapravo, tako izgubiti temeljnu funkciju kojoj služi - povezivanju i poboljšanju tog komuniciranja.

* * *

Zapravo, ako razmišljamo malo unaprijed, u skoroj ćemo se budućnosti moći vrlo jednostavno otuđiti od svega. Dovoljna će biti jedna mala mobilna naprava, po mogućnosti s prijenosom slike, spojena uz to i s neizbježnim Internetom, kojom ćemo moći praktički sve. Bit ćemo u društvu - ali kao da i nismo; stajat ćemo sami, ali okruženi gomilom ljudi, koji će kao i mi sami za sebe komunicirati sa svojim mobitelom.

Prilično ružna i sumorna slika! Nadajmo se da do toga ipak neće doći, da ćemo pobijediti modernu ovisnost i da ćemo pobjednici u borbi s tehnologijom ipak biti mi - ljudi.

Pritom je najvažnije napomenuti.... Oprostite - zvoni mi mobitel...

NEVENKA GAŠPAROVIĆ

>[SADRŽAJ]<